Vrijednost posta na dan Arefata

PITANJE: Ko je dužan izvršiti propis klanja kurbana i na koji način je to najbolje učiniti?
ODGOVOR: Klanje kurbana jeste vadžib – obavezno, po mišljenju imama Ebu Hanife, imama hanefijskog mezheba i dužna ga je izvršiti svaka osoba koja je u svom mjestu boravka, a na dan Bajrama posjeduje materijalnih mogućnosti da kupi i zakolje kurban.
Ovaj svoj stav hanefije temelje na riječima Božijeg Poslanika a.s. koji kaže: “Onaj ko ima materijalnih mogućnosti da zakolje kurban, a nezakolje ga – nemoj da se približava mjestu na kojem mi obavljamo namaz.”
Iako se islamski pravnici razilaze po pitanju stepena obaveznosti kurbana, ipak su svi oni saglasni da svaki musliman koji u svom srcu nosi imana klanjem kurbana potvrđuje da pripada ummetu Muhameda a.s.
Kaže Poslanik a.s.: “Nema Allahu dž.š. dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan Bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Allaha) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu.” (Ibnu Madže i Tirmizi)
Dakle, klanje kurbana je Uzvišenom Allahu najdraže djelo koje čovjek može učiniti na dan Kurban bajrama, bilo lično, to jest da sam svojom rukom zakolje svoj kurban i podijeli ga na način kako je to propisano, sa mogućnošću da jedan dio ostavi za sebe i svoju porodicu, ili da izdvoji novčani iznos i posredstvom svog imama ili direktno uplati na račun Islamske zajednice, koja tradicionalno decenijama uspješno vodi akciju klanja kurbana, a koja će u ime dotične osobe, u propisanom vremenu, zaklati kurban, a dobijeno meso podijeliti korisnicima: siromašnima, bolnicama, socijalnim ustanovama, ili uskladištiti za potrebe ishrane učenika Medrese i vakufskih kuhinja u kojima se hrane oni koji nemaju dovoljno hrane, niti imaju priliku da zarade.
Ovom prilikom želim upozoriti sve one koji nemaju priliku da sami zakolju kurban, već uplaćuju novčani iznos, da vode računa kome taj iznos uplaćuju i posredstvom koga žele ovaj propis izvršiti, jer je puno neodgovornih i nesavjesnih pojedinaca ili organizacija, tzv. humanitarnih, koje iskorištavaju ovu priliku da ostvare ličnu dobit. Neko se može čuditi kako može osoba zloupotrijebiti vjerski propis u tu svrhu, međutim, takvih primjera je puno, kako na domaćem tako i na svjetskom nivou. Dovoljno je reći da su nadležni organi u Saudijskoj Arabiji u nekoliko navrata otkrivali organizacije koje su u Meki od hadžija primale uplate za kurbane, ali ih nisu klali, već novac koristili. Dakle, ako se takve stvari rade na najčasnijem mjestu za muslimane, pored časne Kabe, možemo misliti šta se radi dalje od Kabe, te zbog toga osoba mora biti oprezna i ne dozvoliti da bude prevarena i iskorištena od strane neodgovornih pojedinaca ili organizacija.

PITANJE: Koje su mahane ili nedostaci kod životinja koje su smetnja za njihovo klanje na ime kurbana?
ODGOVOR: Klanje kurbana je ibadet kojim se muslimani približavaju svome Gospodaru, a Gospodar ne prima osim ono što je dobro. U našoj vjeri propisano je da kurban treba da bude debeo, dobar, zdrav i bez ikakvih tjelesnih nedostataka ili mahana. Osnova u ovome su riječi Allahovog Poslanika a.s.: ”Četiri ne zadovoljavaju da budu kurbani: jednooka ili ćorava, čija je ćoravost jasna; bolesna, čija je bolest jasna; hroma ili šepava, čija je hromost ili šepavost jasna; zakržljala, u čijim kostima nema moždine.” (Hadis su zabilježili sakupljači Sunena i dr. od Beraa ibn Aziba r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Ukoliko se osobine spomenute u ovom hadisu nađu pri kurbanu, kurban nije ispravan. Također, ovaj hadis jasno ukazuje na to da ako bi kurban imao pri sebi neku malu mahanu, da to ne smeta zbog riječi Poslanika: ”Čija su ćoravost, bolest, hromost i zakržljalost jasni”, što znači da ako mahana nije jasna, to neće smetati.
Također, uslov je da veliki kurban (krava, bivolica) koji se kupuje mora biti, po mišljenju većine islamskih pravnika, stariji od dvije godine, ili sa napunjenom godinom za sitnu stoku i ni u kom slučaju ne smije biti mlađa, osim u slučaju sitne, to jest ovaca, gdje se dozvoljava da u izuzetnim situacijama bude starija od šest mjeseci, uz uslov da svojom veličinom ne zaostaje za onima koje su napunile godinu starosti.
Uz spomenute mahane kurbana možemo navesti i sljedeće: kada zbog bolesti nije sposobna sama doći do mjesta klanja, iščupanog roga, repa ili uha iz korijena, ona koja je previše mršava, kao i ona koja nema zuba, to jest kojima pomenute mahane utiču na cijenu i čine ih jeftinima ili puno jeftinijima od zdravih.

PITANJE: Da li je dozvoljeno prodati kožu kurbana i iskoristiti novac za svoje potrebe, ili je uništiti, ako ne postoji interesovanje za otkup?
ODGOVOR: Kurbanska koža jeste sastavni dio kurbana i ne može se posmatrati odvojeno. Resulullah a.s. kaže: „Ko proda kožu svog kurbana, nema nagrade za kurban.“ (El-Hakim)
Prema tome, ljudi trebaju voditi računa da dobro djelo koje čine upotpune, kako bi dobili nagradu u potpunosti, ili kako ne bi pokvarili ono što su učinili nečim što je sitno, kao što je prodaja kurbanske kože i zadržavanje novca za sebe i svoje potrebe. Naravno da se kurbanska koža može zadržati i za svoje potrebe, ali se u tom slučaju njena vrijednost mora podijeliti ili uplatiti na adresu Islamske zajednice i fonda za održavanje njenih odgojno-obrazovnih ustanova, što je najbolje rješenje.
Kada ne postoje zainteresirani pojedinci ili organizacije za otkup kurbanskih koža, kao što je slučaj kod nas u zadnjih nekoliko godina, a sa druge strane ne postoji ni potreba da se one iskoriste za lične svrhe, najbolje je kurbansku kožu na određeni način zbrinuti, kao npr. zakopati ili na neki drugi način uništiti, kako se ne bi desilo da njihov neugodni miris zbog stajanja uznemirava ljude ili da se kože bacaju po kontejnerima ili ostavljaju na ulicama i razvlače od strane pasa lutalica, što, ukoliko se dogodi, pokazatelj je nepoštovanja propisa kurbana.

PITANJE: Koja je vrijednost posta na dan Arefata?
ODGOVOR: Post kao ibadet ima kod Uzvišenog Allaha posebnu vrijednost. Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.“ (Muttefekun alejh) Također kaže Alejhisselam: „Vjerujem da će Allah dž.š. za post na dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu.“
Općenito, prvih deset dana mjeseca zu-l-hidžeta imaju veliku vrijednost kod Uzvišenog Allaha, te u ovim danima treba svaki musliman pojačati svoje ibadete. U tom smislu su i riječi Poslanika a.s., koje prenosi Abdullah ibn Omer r.a.: „Nema vrjednijih dana kod Allaha dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.)!“ (Ahmed) Isto tako, prenosi se od hazreti Aiše r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog dana u kome Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre kao što je to slučaj sa danom Arefata. Allah dž.š. Se spusti na dunjalučko nebo, te Se pred melekima pohvali iskazujući Svoj ponos sa Svojim robovima govoreći: “Šta ovi žele?” A u drugoj predaji se navodi nastavak gdje se kaže: “Budite svjedoci, meleki Moji, da Sam im oprostio!”“ (Muslim)

PITANJE: Šta je razlog što muslimani Sandžaka i Srbije ni ove godine ne mogu organizirano na hadž?
ODGOVOR: Opće je poznato da evo već treću godinu zaredom muslimanima iz Sandžaka i Srbije uskraćena je mogućnost da nesmetano obave petu islamsku dužnost, to jest hadž.
Za prethodne dvije godine nemogućnosti razlog je korona virus i posebne mjere nadležnih organa u Saudijskoj Arabiji koje su se odnosile na organizaciju hadža. Ove godine ključni uzrok zbog kojeg je Islamskoj zajednici i muslimanima u Srbiji onemogućeno da organizirano obave hadž jesu nove odluke nadležnih organa Saudijske Arabije. Naime, nedavno je Ministarstvo za hadž donijelo odluku da hadž mogu organizirati samo zvanične organizacije „bi’sat“ koje kod spomenutog ministarstva imaju državni status, a da je ukinuta mogućnost organiziranja hadža za agencije, tj. „šerikat“, te da su svi oni koji nemaju mogućnost obaviti hadž na prvi način usmjereni da se lično obrate nadležnom tijelu Saudijske Arabije za hadž i da posredstvom njega direktno odaberu određeni paket usluga i samostalno obave hadž.
Mešihat Islamske zajednice u Srbiji je imao status zvaničnog državnog organizatora, nadležnog za prostor Srbije, do agresije na Islamsku zajednicu 2007. godine, nakon čega mu je, uslijed pojave paravjerske organizacije, tzv. „Rijaset Srbije“ i podrške istoj od strane nadležnih organa R. Srbije, te nekih međunarodnih faktora, ovaj status uskraćen od strane nadležnih organa u Saudijskoj Arabiji, pa je sa stepena državnog organizatora spušten na nivo agencijskih organizatora. Posljedica toga jeste da je zbog ranijeg gubljenja zvaničnog statusa, uslijed pojave paravjerske zajednice, ove godine Mešihat IZ-e u Srbiji izgubio mogućnost da organizira hadž, a s tim i svi muslimani u Srbiji izgubili su mogućnost da obave petu islamsku dužnost.
Ovo je još jedna u nizu negativnih posljedica za islam i muslimane u Srbiji koje je direktno rezultirao udar na Islamsku zajednicu 2007. godine, pokušaj puča i cijepanje Zajednice, što treba biti dovoljan argument onima koji su tu aktivnost inicirali i predvodili prije 15 godina, ili onima koji danas predstavljaju paravjersku zajednicu, da se dozovu pameti i shvate koje su posljedice njihovog djelovanja uzrokovanog bolesnim ambicijama i poslušnošću određenim političkim faktorima, te da se vrate u okrilje jedinstvene Islamske zajednice, jer je, koliko god to bilo teško prihvatiti i priznati, njihovo pojavljivanje prije 15 godina i djelovanje ključni razlog što muslimani Srbije i Sandžaka ove godine ne mogu obaviti hadž.

PITANJE: Ko je dužan izvršiti propis klanja kurbana i na koji način je to najbolje učiniti?
ODGOVOR: Klanje kurbana jeste vadžib – obavezno, po mišljenju imama Ebu Hanife, imama hanefijskog mezheba i dužna ga je izvršiti svaka osoba koja je u svom mjestu boravka, a na dan Bajrama posjeduje materijalnih mogućnosti da kupi i zakolje kurban.
Ovaj svoj stav hanefije temelje na riječima Božijeg Poslanika a.s. koji kaže: “Onaj ko ima materijalnih mogućnosti da zakolje kurban, a nezakolje ga – nemoj da se približava mjestu na kojem mi obavljamo namaz.”
Iako se islamski pravnici razilaze po pitanju stepena obaveznosti kurbana, ipak su svi oni saglasni da svaki musliman koji u svom srcu nosi imana klanjem kurbana potvrđuje da pripada ummetu Muhameda a.s.
Kaže Poslanik a.s.: “Nema Allahu dž.š. dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan Bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Allaha) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu.” (Ibnu Madže i Tirmizi)
Dakle, klanje kurbana je Uzvišenom Allahu najdraže djelo koje čovjek može učiniti na dan Kurban bajrama, bilo lično, to jest da sam svojom rukom zakolje svoj kurban i podijeli ga na način kako je to propisano, sa mogućnošću da jedan dio ostavi za sebe i svoju porodicu, ili da izdvoji novčani iznos i posredstvom svog imama ili direktno uplati na račun Islamske zajednice, koja tradicionalno decenijama uspješno vodi akciju klanja kurbana, a koja će u ime dotične osobe, u propisanom vremenu, zaklati kurban, a dobijeno meso podijeliti korisnicima: siromašnima, bolnicama, socijalnim ustanovama, ili uskladištiti za potrebe ishrane učenika Medrese i vakufskih kuhinja u kojima se hrane oni koji nemaju dovoljno hrane, niti imaju priliku da zarade.
Ovom prilikom želim upozoriti sve one koji nemaju priliku da sami zakolju kurban, već uplaćuju novčani iznos, da vode računa kome taj iznos uplaćuju i posredstvom koga žele ovaj propis izvršiti, jer je puno neodgovornih i nesavjesnih pojedinaca ili organizacija, tzv. humanitarnih, koje iskorištavaju ovu priliku da ostvare ličnu dobit. Neko se može čuditi kako može osoba zloupotrijebiti vjerski propis u tu svrhu, međutim, takvih primjera je puno, kako na domaćem tako i na svjetskom nivou. Dovoljno je reći da su nadležni organi u Saudijskoj Arabiji u nekoliko navrata otkrivali organizacije koje su u Meki od hadžija primale uplate za kurbane, ali ih nisu klali, već novac koristili. Dakle, ako se takve stvari rade na najčasnijem mjestu za muslimane, pored časne Kabe, možemo misliti šta se radi dalje od Kabe, te zbog toga osoba mora biti oprezna i ne dozvoliti da bude prevarena i iskorištena od strane neodgovornih pojedinaca ili organizacija.

PITANJE: Koje su mahane ili nedostaci kod životinja koje su smetnja za njihovo klanje na ime kurbana?
ODGOVOR: Klanje kurbana je ibadet kojim se muslimani približavaju svome Gospodaru, a Gospodar ne prima osim ono što je dobro. U našoj vjeri propisano je da kurban treba da bude debeo, dobar, zdrav i bez ikakvih tjelesnih nedostataka ili mahana. Osnova u ovome su riječi Allahovog Poslanika a.s.: ”Četiri ne zadovoljavaju da budu kurbani: jednooka ili ćorava, čija je ćoravost jasna; bolesna, čija je bolest jasna; hroma ili šepava, čija je hromost ili šepavost jasna; zakržljala, u čijim kostima nema moždine.” (Hadis su zabilježili sakupljači Sunena i dr. od Beraa ibn Aziba r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Ukoliko se osobine spomenute u ovom hadisu nađu pri kurbanu, kurban nije ispravan. Također, ovaj hadis jasno ukazuje na to da ako bi kurban imao pri sebi neku malu mahanu, da to ne smeta zbog riječi Poslanika: ”Čija su ćoravost, bolest, hromost i zakržljalost jasni”, što znači da ako mahana nije jasna, to neće smetati.
Također, uslov je da veliki kurban (krava, bivolica) koji se kupuje mora biti, po mišljenju većine islamskih pravnika, stariji od dvije godine, ili sa napunjenom godinom za sitnu stoku i ni u kom slučaju ne smije biti mlađa, osim u slučaju sitne, to jest ovaca, gdje se dozvoljava da u izuzetnim situacijama bude starija od šest mjeseci, uz uslov da svojom veličinom ne zaostaje za onima koje su napunile godinu starosti.
Uz spomenute mahane kurbana možemo navesti i sljedeće: kada zbog bolesti nije sposobna sama doći do mjesta klanja, iščupanog roga, repa ili uha iz korijena, ona koja je previše mršava, kao i ona koja nema zuba, to jest kojima pomenute mahane utiču na cijenu i čine ih jeftinima ili puno jeftinijima od zdravih.

PITANJE: Da li je dozvoljeno prodati kožu kurbana i iskoristiti novac za svoje potrebe, ili je uništiti, ako ne postoji interesovanje za otkup?
ODGOVOR: Kurbanska koža jeste sastavni dio kurbana i ne može se posmatrati odvojeno. Resulullah a.s. kaže: „Ko proda kožu svog kurbana, nema nagrade za kurban.“ (El-Hakim)
Prema tome, ljudi trebaju voditi računa da dobro djelo koje čine upotpune, kako bi dobili nagradu u potpunosti, ili kako ne bi pokvarili ono što su učinili nečim što je sitno, kao što je prodaja kurbanske kože i zadržavanje novca za sebe i svoje potrebe. Naravno da se kurbanska koža može zadržati i za svoje potrebe, ali se u tom slučaju njena vrijednost mora podijeliti ili uplatiti na adresu Islamske zajednice i fonda za održavanje njenih odgojno-obrazovnih ustanova, što je najbolje rješenje.
Kada ne postoje zainteresirani pojedinci ili organizacije za otkup kurbanskih koža, kao što je slučaj kod nas u zadnjih nekoliko godina, a sa druge strane ne postoji ni potreba da se one iskoriste za lične svrhe, najbolje je kurbansku kožu na određeni način zbrinuti, kao npr. zakopati ili na neki drugi način uništiti, kako se ne bi desilo da njihov neugodni miris zbog stajanja uznemirava ljude ili da se kože bacaju po kontejnerima ili ostavljaju na ulicama i razvlače od strane pasa lutalica, što, ukoliko se dogodi, pokazatelj je nepoštovanja propisa kurbana.

PITANJE: Koja je vrijednost posta na dan Arefata?
ODGOVOR: Post kao ibadet ima kod Uzvišenog Allaha posebnu vrijednost. Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.“ (Muttefekun alejh) Također kaže Alejhisselam: „Vjerujem da će Allah dž.š. za post na dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu.“
Općenito, prvih deset dana mjeseca zu-l-hidžeta imaju veliku vrijednost kod Uzvišenog Allaha, te u ovim danima treba svaki musliman pojačati svoje ibadete. U tom smislu su i riječi Poslanika a.s., koje prenosi Abdullah ibn Omer r.a.: „Nema vrjednijih dana kod Allaha dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.)!“ (Ahmed) Isto tako, prenosi se od hazreti Aiše r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog dana u kome Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre kao što je to slučaj sa danom Arefata. Allah dž.š. Se spusti na dunjalučko nebo, te Se pred melekima pohvali iskazujući Svoj ponos sa Svojim robovima govoreći: “Šta ovi žele?” A u drugoj predaji se navodi nastavak gdje se kaže: “Budite svjedoci, meleki Moji, da Sam im oprostio!”“ (Muslim)

PITANJE: Šta je razlog što muslimani Sandžaka i Srbije ni ove godine ne mogu organizirano na hadž?
ODGOVOR: Opće je poznato da evo već treću godinu zaredom muslimanima iz Sandžaka i Srbije uskraćena je mogućnost da nesmetano obave petu islamsku dužnost, to jest hadž.
Za prethodne dvije godine nemogućnosti razlog je korona virus i posebne mjere nadležnih organa u Saudijskoj Arabiji koje su se odnosile na organizaciju hadža. Ove godine ključni uzrok zbog kojeg je Islamskoj zajednici i muslimanima u Srbiji onemogućeno da organizirano obave hadž jesu nove odluke nadležnih organa Saudijske Arabije. Naime, nedavno je Ministarstvo za hadž donijelo odluku da hadž mogu organizirati samo zvanične organizacije „bi’sat“ koje kod spomenutog ministarstva imaju državni status, a da je ukinuta mogućnost organiziranja hadža za agencije, tj. „šerikat“, te da su svi oni koji nemaju mogućnost obaviti hadž na prvi način usmjereni da se lično obrate nadležnom tijelu Saudijske Arabije za hadž i da posredstvom njega direktno odaberu određeni paket usluga i samostalno obave hadž.
Mešihat Islamske zajednice u Srbiji je imao status zvaničnog državnog organizatora, nadležnog za prostor Srbije, do agresije na Islamsku zajednicu 2007. godine, nakon čega mu je, uslijed pojave paravjerske organizacije, tzv. „Rijaset Srbije“ i podrške istoj od strane nadležnih organa R. Srbije, te nekih međunarodnih faktora, ovaj status uskraćen od strane nadležnih organa u Saudijskoj Arabiji, pa je sa stepena državnog organizatora spušten na nivo agencijskih organizatora. Posljedica toga jeste da je zbog ranijeg gubljenja zvaničnog statusa, uslijed pojave paravjerske zajednice, ove godine Mešihat IZ-e u Srbiji izgubio mogućnost da organizira hadž, a s tim i svi muslimani u Srbiji izgubili su mogućnost da obave petu islamsku dužnost.
Ovo je još jedna u nizu negativnih posljedica za islam i muslimane u Srbiji koje je direktno rezultirao udar na Islamsku zajednicu 2007. godine, pokušaj puča i cijepanje Zajednice, što treba biti dovoljan argument onima koji su tu aktivnost inicirali i predvodili prije 15 godina, ili onima koji danas predstavljaju paravjersku zajednicu, da se dozovu pameti i shvate koje su posljedice njihovog djelovanja uzrokovanog bolesnim ambicijama i poslušnošću određenim političkim faktorima, te da se vrate u okrilje jedinstvene Islamske zajednice, jer je, koliko god to bilo teško prihvatiti i priznati, njihovo pojavljivanje prije 15 godina i djelovanje ključni razlog što muslimani Srbije i Sandžaka ove godine ne mogu obaviti hadž.

Glas islama 321, Pitanja i odgovori, dr. Rešad ef. Plojović