TRAGOM PISCA VLADANA ĐOKIĆA DO ZENITA INTERKULTURALNOSTI I LJEPOTE LJUDSKOSTI

Izuzetni pisac i intelektualac, naš ugledni sugrađanin Vladan Đokić, objavio je prije dva mjeseca svoju drugu knjigu pripovjedaka pod nazivom DA TI NEŠTO REKNEM, nakon velike želje čitatelja da objavi svoj drugi rukopis, poslije sjajnog prvenca TRAGOVI PROŠLOSTI, kojeg je objavio 2019. godine. Ono što je Novom Pazaru, Sandžaku, Srbiji, Balkanu i šire svojim pisanjem donio ovaj pisac nadilazi mnoga djela, što po kvalitetu, što po vremenu, a i njegovom mjestu u njemu, pa ga to čini daleko posebnijim, potrebnijim i velikim u odnosu na, bez zamjerke, mnoge druge pisce i stvaraoce.

KRATKI PODACI O PISCU
VLADANU ĐOKIĆU

Vladan Đokić je rođen 17.04.1959. godine u Novom Pazaru. Završio je Osnovnu školu ,,Rifat Burđović Tršo” i Gimnaziju u Novom Pazaru. Kasnije odlazi na studije srpskog jezika i jugoslavenske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Nakon studija vraća se u svoj rodni grad, gdje formira porodicu i do danas živi i radi. Zaposlen je u „JKP Vodovod i kanalizicija“. Dugo godina se bavi izučavanjem historije Vizantije, kao i islamske kulture. To mu predstavlja hobi kojim se bavi već četrdeset godina. Prvu knjigu Tragovi prošlosti objavljuje 2019. godine, a drugu Da ti nešto reknem 2022. godine. U pripremi je i njegova treća knjiga.

SLOVO O PIŠČEVOM ODNOSU
PREMA DJELU

Đokić je jedan od mnogih pisaca koji se javljaju kod nas u kasnijem stvaralačkom životnom dobu, ali za to ga možemo kriviti jer nas nije ranije upoznao sa svojim rukopisima, pogotovu ovakvim. Međutim, Đokić je skroman čovjek, kao što to biva kod časnih intelektualaca, čovjek velikog srca, odani lokal-patriot i promotor ljudskosti, iznad svega, što potvrđuje njegovo pisanje i životno opredjeljenje, pa se možda i zato nije htio nametati, što ipak prihvata kao dobronamjernu zamjerku jer smo bili uskraćeni. No, da nas je iznenadio ljepotom pisanja, stilom i tematikom, sigurno danas ne bi tražili adekvatne riječi kojima bi mu se mogli, bar ovako, odužiti jednim skromnim afirmativnim tekstom o njegovom stvaralaštvu, onemogućeni da uz svaku ne kažemo i nešto o njemu, jer je to prosto i nemoguće.
Pisac Đokić u svojim knjigama pisao je o životu u svom gradu, sjajnoj višestoljetnoj multikulturalnoj, multikonfesionalnoj i multinacionalnoj sredini, punoj historije, tradicije i opredijeljenosti za mir i zajedništvo. Njegova ljubav prema pazarskoj čaršiji, od djetinjstva do danas, uz svu vezanost za ljude i uspomene, kroz sve godine u kojima je nosio, kao i svi mi, spoj bremena svih promjena koje su nas sve od reda zahvatale i ne pitajući nas ni za šta, nadvladala je u potpunosti. On je ostao vjeran onome što su njegova isključiva iskustva, ne želeći nikada da se promijeni prema njima i ostavši dosljedan kao čovjek, uzeo je pero i papir, te svoje zaveštanje zapisao za sve nas i za generacije koje dolaze.

TEMATIKA ĐOKIĆEVIH KNJIGA

Kao rođeni Novopazarac, starogradske i starosjedilačke porodice Đokića, živeći u centru grada koji je okružen najznačajnijim monumentalnim spomenicima islamske i bošnjačke kulture s jedne, ali i srpske i pravoslavne kulture s druge, Đokić je jako upoznat sa svim osobenostima svojih sugrađana od kojih se ne razlikuje ni po čemu drugom, osim po tom bogatstvu upoznavanja, susretanja i života s činjenicom da, zapravo, razlike među ljudima ne postoje, ako ih mi sami ne stvaramo. Đokić je pisac koji ljude ne dijeli prema vjerskom, nacionalnom, obrazovnom, niti kakvom drugom statusu, pa ga često možemo čuti kako kaže da nije pisao o Bošnjacima i Srbima, te njihovim prelijepim iskustvima tolerancije i interkulturalnosti u svom gradu, nego o ljudima, zapravo. Skoro da niko na ovim prostorima nije tako lijepo opisao lična i kolektivna iskustva sa ljudima sa kojima je proveo cijeli svoj život, sa kojima i danas dijeli svoju sudbinu i životni prostor, pokazujući zavidan nivo poštovanja i samopoštovanja. On, kao Srbin i pravoslavac, svoj život sa Bošnjacima i muslimanima vidi kroz prizmu bogatstva, iskreno darujući sebe za svjedoka u vremenima kada su slične priče i stvaralaštva rijetko prisutne i afirmirane, čak i dalje od naših prostora. Međutim, svaki čovjek, pa i pisac, koji poštuje sebe, poštuje i druge oko sebe, pa se to može reći i za Đokića i kao pisca i kao čovjeka. On hrabro i časno stoji iza svog imena i riječi i kao čovjek i kao pisac. On trže od zaborava i mnoge već zaboravljene priče mnogih sudionika koji nisu odavno među nama, a koje je trebalo znati i prepričavati ih. Iako Đokić piše o ljudima, ne dajući šansu svom sugovorniku da povlači ikakve linije i razlike, makar i formalno govoreći o njima, autor ovog teksta daje sebi za pravo da kaže da je za sve Bošnjake i muslimane Novog Pazara, Sandžaka, Srbije, Balkana i dunjaluka ime Vladana Đokića ime koje zadužuje i koje je vrijedno najviših osjećanja poštovanja koje se može zaslužiti. Niko tako lijepo nije do sada opisao život sa Bošnjacima i muslimanima kao što je to ovaj veliki čovjek u svojim knjigama opisao i ostavio za uvid i nauk. Niko tako afirmativno, u vremenima haosa i odsustva hrabrosti da se slična tematika spominje uopće, nije se usudio da kaže jasno i glasno da za njega i njegove prijatelje, za dva naroda, nikada nije bilo problema da žive jedni s drugima, i to svodeći minimalne razlike na još manji minimum. Đokić je sjajniji još u tome što je jezikom duše pisao sve te divne redove.
U posveti knjige Tragovi prošlosti autoru ovog teksta, pisac je, između ostalog, zapisao: ,,Ovo je sjećanje na divno vrijeme koje sam pokušao da otrgnem od zaborava. Ponosan sam što sam bio dio tog vremena i što sam imao za prijatelje te divne ljude, pa im posvetih ovu knjigu.“
U drugoj posveti, za knjigu Da ti nešto reknem, zapisao je: ,,Dženisu poklanjam ne malu stvar. Poklanjam mu svoje uspomene na divan narod sa kojim sam proveo najljepše trenutke svog života. Ni ime koje nosimo, ni vjera u koju smo ogrnuti, ni bogatstvo ne vrijede ako nemaš dušu koja pulsira u ritmu poštovanja prema drugima, razumijevanju i nadi da dobro uvijek pobijedi zlo.“
Toplom preporukom svim čitateljima, ljubiteljima dobre i knjige i svim ljudima, najtoplije preporučujemo knjige koje su pomenute u ovom kratkom tekstu o velikom čovjeku i stvaraocu Vladanu Đokiću. S posebnom zahvalnošću na lijepom prikazu suživota i bogatstva interkulturalnosti, koje prihvaćanjem anuliraju sve druge razlike, autor kao Bošnjak i musliman izražava riječi zahvalnosti, a kao čovjek riječi divljenja svom prijatelju, sugrađaninu i piscu Vladanu Đokiću.

Glas islama 321, kutubhana, autor: mr. Dženis Šaćirović