Zaštitimo sebe i druge

„Žena će biti bačena u vatru ako sveže mačku, a ne bude je hranila, niti pustila da se sama hrani.“ (Buhari)

 

 

PITANJE: Da li je dovoljno da vjernik sam sebi uči Kur'an u cilju zaštite od sihira ili je potrebno da to čini neka druga osoba?

 

ODGOVOR: Pitanje sihra ili, bolje rečeno, problem sihra jeste jedan od veoma rasprostranjenih problema današnjice, ali i problem ranijih vremena. Stoga je potrebno aktuelizirati ovaj problem i govoriti o njemu. Ranije smo govorili o težini grijeha osobe koja čini sihr i konstatovali da je sihr jedan od velikih grijeha za koji je predviđena oštra kazna na ovom i budućem svijetu, bez obzira da li osoba koja ga pravi to čini za sebe ili nekoga drugog, sa namjerom da na određeni način utiče na neku osobu kako bi postigao željeni cilj. Također, činjenje sihra, po mišljenju većeg dijela islamske uleme, jeste djelo koje izvodi iz vjere, a to znači da osoba koja ga čini postaje murted – otpadnik.

S obzirom da je, po mišljenju većine islamske uleme, sihr stvarnost i da se putem njega mogu uzrokovati brojni problemi i bolesti, potrebno je poduzeti sve potrebne mjere zaštite, a potom i liječenja ukoliko se utvrdi da je osoba opsihirena.

Što se tiče preventive ili zaštite od sihra, pored učenja sura El-Mu'avvizetejn (Felek i Nas), Ajetu-l-kursije, nekih drugih ajeta i dova Poslanika a.s. koje se prenose kao oblik zaštite i liječenja od sihra, osoba mora svoje ponašanje uskladiti sa propisima vjere, to jest dužna je izvršavati naređeno i kloniti se zabranjenog, jer je to način da se šejtanu ne dozvoli približavanje osobi, a to znači: biti uvijek sa abdestom, redovno obavljati namaz, biti čist od drugih oblika nečistoće, ne boraviti na prljavim i mjestima gdje se čine grijesi prema Allahu dž.š., ne družiti se sa osobama koje čine velike grijehe, biti propisno odjeven i sl. Mnogo je manja vjerovatnoća i rjeđe se događa da objekat sihra bude osoba koja je u potpunosti svoje ponašanje uskladila sa propisima vjere, već su sihru izložene osobe koje se odaju raznim grijesima, javno ili tajno, ili se druže sa takvim osobama, tako da dozvole prokletom šejtanu da nađe put do njih. Uzvišeni Allah  kaže: “Zaista on (šejtan) nema nikakvu vlast nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svog uzdaju.” (En-Nahl, 99)

Težina sihra i način liječenja zavise od vrste sihra, odnosno njegove namjene i načina na koji je učinjen.

Ukoliko se radi o liječenju sihra koji je namjenjen određenoj osobi koja je potpala pod njegov uticaj, liječenje može biti teže, tako da u ovom slučaju, vrlo često, nije dovoljno samo lično učenje i činjenje  prethodno spomenutog, već je potrebno pristupiti liječenju Kur'anom, učenjem određenih dijelova kur'anskih sura i drugim sredstvima kojima se djeluje na džine, koji opsednu ljudsko tijelo i um, kako bi ga napustili. U ovom slučaju nije dovoljno da osoba sama sebi uči Kur'an, zapravo, to najčešće nije ni moguće, jer osoba koja je opsihirena na ovaj način izbjegava obavljanje namaza, učenje Kur'ana, osjeća tegobe prilikom njegovog učenja i sl., tako da to mora učiniti neko drugi ko je stručan za to.

Svaka osoba treba redovno učiti Kur'an i može povremeno sama sebi učiti ajete rukje u cilju zaštite, ali lično liječenje na ovaj način je, iz prethodno pomenutih razloga, otežano.

Drugi oblik sihra, blaži od prethodnog, jeste da osoba bude izložena sihru koji nije namijenjen njoj lično, već drugoj osobi. U ovom slučaju se pristupa prethodno spomenutom načinu liječenja, koje može biti lakše i efikasnije nego u prvom slučaju.

Treći oblik sihra jeste lemes ili ograma, to jest kada džin ne uđe u tijelo osobe, već je samo dotakne, odnosno ostvari se kontakt, vrlo često nenamjeran, između osobe i džina, koji ostavi negativan uticaj na osobu. U ovom slučaju je liječenje znatno lakše nego u prethodna dva slučaja, jer je njegova jačina slabija.

U vremenu u kojem živimo vrlo često se susrećemo sa osobama koje traže pomoć u liječenju od ove vrste bolesti, tako da je liječenje postalo izazovno i atraktivno za mnoge, jer su vidjeli u tome priliku za ličnu dobit, ne obraćajući mnogo pažnju da li novac dobijen od osobe koja se nalazi u velikom problemu i iskušenju jeste stvarno zaslužena zarada, ili je ona proizvod neizvršenog posla u potpunosti, ili prevare.

Savjetujem svima koji osjećaju različite zdravstvene tegobe da se za pomoć najprije obrate stručnim licima, to jest ljekarima, jer vrlo često ljudi pretjeruju po ovom pitanju i smatraju da sve što im se negativno dešava u porodici ili po pitanju zdravlja jeste posljedica uticaja džina, što nije baš tako.  Ukoliko medicina ne postigne željeni efekat, ili bude postojala sumnja da se radi o raznim oblicima sihra, da pomoć ili savjet potraže od kompetentnih osoba, ljudi od povjerenja, kojima je ova problematika poznata, koje će im ili pomoći ili uputiti na one koji im mogu pružiti pomoć te vrste.

Obraćanje svakome, činjenje i korištenje svačega u svrhu liječenja, ne obraćajući pažnju šta se sve čini i kako, kao ni na stav vjere po tom pitanju, vrlo često još više povećava problem, izlaže osobu velikim troškovima i baca je u očaj, a sa druge strane čovjeka odvodi u grijeh, udaljava od Allahove dž.š. milosti i pomoći koja je od presudnog značaja za rješavanje ovog i svih drugih problema sa kojima se ljudi suočavaju, bilo da su zdravstveni ili neki drugi.

 

 

PITANJE:  Koje vrste kućnih ljubimaca su dozvoljene muslimanima?                        

 

ODGOVOR:  Držanje kućnih ljubimaca proizvod je opšteg trenda u svijetu, ali i uticaj sredina u kojima muslimani žive kao manjine.

Allah dž.š. je dom učinio mjestom mira i spokoja za insane, da u njemu borave, podižu svoje potomstvo i odgajaju ga u duhu svoje vjere, koja čovjeka uči da izvršava Božije naredbe, da poštuje druge ljude koji su oko njega, da im pomaže u granicama svojih mogućnosti, da bude human prema svim živim stvorenjima, pa i prema životinjama. Vrijeme i situacija uticali su da je veliki broj muslimana, u potrazi za zaradom kojom će izdržavati svoju porodicu, nakon što je to i našao, počeo usvajati i neke adete i običaje koji nisu bili svojstveni muslimanima.

U tom kontekstu svakako spadaju i kućni ljubimci, koji svojim izgledom i ponašanjem životni prostor ljudi i život uopšte trebaju učiniti ugodnijim.

Kada je o njima riječ, potrebno je napomenuti da je islam kategorički zabranio držanje pasa u kućama, u bilo kojoj formi, bilo da mu se poklanja veća ili manja briga u odnosu na porodicu, jer postoji jasna zabrana koja je utemeljena na vjerodostojnom hadisu Poslanika a.s. kojeg bilježe Buharija i Muslim:  „Meleki ne ulaze u kuće u kojima se drže psi i slike.“

Razlog zabrane držanja pasa jeste u tome što su psi po svojoj prirodi nečiste životinje, bez obzira što ih vlasnici kupaju ili čiste, te tu svoju nečist prenose i na sve oko sebe, a vjernik je dužan biti čist, bilo da je riječ o njegovom tijelu, odjeći ili mjestu stanovanja, jer namaz i ostali vjerski propisi koje obavlja ili treba obavljati zahtijevaju čistoću, tako da u životnom prostoru, u kući, vjernika i njegove porodice nema mjesta za pse. Oni mogu biti uzgajani, o njima se, ukoliko ih vjernik posjeduje, mora voditi puna briga, moraju se hraniti, pojiti, šetati po potrebi itd, ali ne u kući čovjeka, već u posebnom prostoru koji je izvan kuće.

Postavlja se pitanje koja je korist njihovog držanja, zašto da čovjek toliku ljubav, novac i pažnju poklanja životinji, a da sa druge strane zapostavlja svoju rodbinu ili izbjegava brak i potomstvo?

Ako su kućni ljubimci i bračna veza i potomstvo pitanje izbora, onda svakako porodica mora imati prednost i ona ne smije, niti može, biti zamijenjena bilo kojim stvorenjima koja se drže u kući.

Druga stvar koja je bitna jeste da čovjek, držeći određenu životinju u kući, istoj uskraćuje ili ograničava pravo na ono što joj je njenom prirodom učinjeno svojstvenim. Ptice, gmizavci, glodari itd. se ograničavaju kavezima, što vrlo često može rezultirati time da, zbog obaveza vlasnika, njima bude uskraćena hrana i piće, a nekada mogu i uginuti zbog propusta prema njima, što je razlog da će čovjek na Sudnjem danu biti odgovoran za to. Poslanik a.s. kaže: „Neka je Allahovo prokletstvo na one koji zlostavljaju životinje.“ (Buhari i Muslim) U drugom hadisu Poslanik a.s. kaže: “Žena koja zatvori mačku, pa ugine od gladi, bit će kažnjena Džehenemom.“ Ili kako stoji u drugoj predaji: „Žena će biti bačena u vatru ako sveže mačku, a ne bude je hranila, niti pustila da se sama hrani.“ (Buhari)

Ukoliko osoba i pored svega pomenutog smatra da držanje kućnih ljubimaca, čija je priroda čista i koji nisu zabranjeni, npr. razne vrste ptica, mačaka i sl., neće negativno uticati na ispunjavanje njenih obaveza koje ima prema domu, ukućanima, djeci, školi, poslu i sl., te da će biti u stanju voditi punu brigu o njima, bez ugrožavanja njihovih prava, onda u svom životnom okruženju može imati neku od životinja čije je držanje u kući dozvoljeno i koja ne predstavlja opasnost za njenog vlasnika i njegovu porodicu.

Glas islama 326, R: Pitanja i odgovori, A: Fetva-i-emin: Dr. Rešad-ef. Plojović