Etika i moral

Odgoj u užem značenju upravljen je na izgrađivanje i oblikovanje ličnosti i karaktera, na ostvarivanje onih pozitivnih ljudskih osobina zbog kojih poštujemo određene osobe

Arapska riječ za odgoj (terbijet) u svom korijenu ima konsonante r, b, v i znači: povećati se, umnožiti se. (na)rasti, (na, od, po, uz)rasti /dijete/; dok s konsonantima r, b, j znači: (na, od, po, uz)rasti, a glagolski oblik druge vrste glagola ima sljedeća značenja: pustiti da (na)raste, (uz, od, pod)gojiti, othraniti, (od, uz)gajiti, vaspitati, obrazovati, podučavati, razvijati, kultivirati. (Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik)

Također, terbijet – odgoj u šerijatskom smislu predstavlja „reformu ljudske duše, razvoj njenih duhovnih, mentalnih i fizičkih aspekata i postizanje njene potpunosti do savršenstva“. (Halid b. Abdullah el-Kureši, Terbijetu en-nebijji liashabihi, 11. str.)

Etika i moral su u suštini istoznačnice koje dolaze iz različitih jezika: etika od grčke riječi ethos (navika, običaj, karakter, ćudoređe), dok moral od latinskih riječi mos (običaj), mores (vladanje) i moralis. (Ivan Čehok, Ivan Koprek i dr., Etika – priručnik jedne discipline, 8. str.)

Moral je oblik ljudske prakse, oblik djelatnog, praktičnog odnosa čovjeka prema svijetu, prema drugim ljudima, kao i prema sebi samom. On (moral) se manifestuje u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih postupaka i htijenja kao pozitivno ili negativno vrijednih (odnosno nevrijednih), pri čemu se prvi odobravaju, žele, preporučuju, zapovijedaju, a drugi ne odobravaju, kude, osuđuju, zabranjuju. (Vuko Pavićević, Osnovi etike, 14. str.)

Ljudi se međusobno razlikuju i po stupnju odgojenosti. Što je viši stupanj, to je odgojna vrijednost čovjeka veća. Čovjek odgojem stvara nove vrijednosti, ali i te vrijednosti stvaraju čovjeka novih pogleda na život i svijet.

Odgoj je intrapersonalna (osobna) i interpersonalna (društvena) komunikacija, tj. vrši ga pojedinac na samom sebi, ali i društvo s roditeljima, odgajateljima i nastavnicima preko svoga cilja, zadataka i sadržaja, kao i materijalnih i kulturnih resursa.

Odgoj je svjesna i namjerna djelatnost koju organizirano i planski vrše profesionalne osobe: odgajatelji, učitelji, nastavnici i profesori. To je intencionalni (uži) odgoj, za razliku od funkcionalnog (šireg) koji se vrši izvan zvaničnih odgojno-obrazovnih institucija.

Odgoj se promatra kao proces i kao rezultat. Kao proces se realizira na odgajaniku i u odgajaniku. Odgajanik doprinosi vlastitom odgoju svojim individualnim dispozicijama i genetskim kodovima sadržanim u biološkim snagama i potencijalima. (Refik Ćatić i Marko Stevanović, Pedagogija, 84. str.)

Odgoj u užem značenju upravljen je na izgrađivanje i oblikovanje ličnosti i karaktera, na ostvarivanje onih pozitivnih ljudskih osobina zbog kojih poštujemo određene osobe. Težište je na emocionalnoj i voljnoj sferi čovjekovog bića, a odgojni rezultati očituju se u čestitim i ljudskim uvjerenjima i stavovima, u pozitivnom odnosu prema ljudima i ljudskim vrijednostima, u poštenim, pravednim, humanim, plemenitim ljudskim postupcima. (Ante Vukasović, Analiza i unapređivanje odgojnog rada, 11. str.)

Svaka grana nauke udovoljava nekoj čovjekovoj potrebi i ostvaruje mu neku želju. Jedna zajednička namjera je plod svih nauka i bavljenje bilo kojom naukom treba da rezultira njenim postizanjem. Ta namjera je kretanje čovjeka prema krajnjem cilju kreacije, uljepšavanje morala i spremnost za Budući svijet. Ihvani drže da je cilj nauke popravljanje biti duša, uljepšavanje, upotpunjavanje i usavršavanje morala, s ciljem stjecanja boljeg položaja na Budućem svijetu.“ (Muhammed Feth Ali Kani, Ali Rida Fasihizadah, Ali Naki Fekihii, Stavovi islamskih mislilaca o edukaciji i odgoju, 198. str.)

Danas gotovo da ne postoji nijedna nauka u koju duboko nije utkana i naglašena vrijednost morala i etike zato što je njihov krajnji ishod sreća, odnosno nesreća, zavisno od toga da li je dobar ili loš.

Glas islama 326, rubrika: Islamske teme, autor: Edin Redžepović