Musliman i neislamski praznici

„Ni Jevreji ni kršćani neće tobom biti zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: – Allahov put je jedini pravi put!“ (El-Bekara, 120)

„Onaj ko oponaša običaje nekog naroda, taj i pripada tom narodu!“ (Ebu Davud)

“Slijedit ćete ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u tome slijedili.” Rekli smo: „O Božiji Poslaniče, da li se to misli na kršćane i Jevreje?“ A on odgovori: „A ko drugi nego oni.” (Sahih, prenosi ga El-Hakim)

Jedan od velikih halifa Omer r.a. kaže: „Zaista smo bili najmizerniji i najponiženiji narod, pa nas je Uzvišeni Allah uzdigao i počastio islamom. Zato, kada god se budemo zastidjeli islama, Allah će nas ponovo poniziti!“

Bliži se kraj kalendarske 2022. godine, a sa njenim krajem nam dolaze i mnogobrojni neislamski praznici i blagdani. Upravo su ovo dani kada se u našim mjestima i džematima ponovo aktueliziraju pitanja vezana za neislamske praznike, a gdje se posebno ističu tri pitanja: Da li musliman smije nemuslimanu čestitati praznik? Smije li prisustvovati proslavi neislamskog praznika? Smije li slaviti neislamske praznike? U narednim redovima pokušat ću dati odgovor.

Odgovor na prvo pitanje nalazimo u Kur'anu, gdje je Uzvišeni Allah regulisao odnose između muslimana i nemuslimana.

On Uzvišeni poručuje: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli pravedne. Ali vam zabranjuje da budete prijatelji sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima budu prijatelji, sami sebi nepravdu čine.“ (El-Mumtehine, 8-9)

Esma bint Ebi Bekr prenosi da je došla Po­slaniku a.s. i pitala ga: “O Božiji Poslaniče, došla mi je mati, a ona je mnogoboškinja, i želi imati lijepe odnose sa mnom. Hoću li je paziti?” Odgovorio je: “Pazi svoju majku!” (Buhari)

Ali, šta znači biti tolerantan, pravedan? Šta znači dobročinstvo prema nemuslimanima? Da li to znači da trebamo konzumirati za Novu godinu i druge njihove dolazeće praznike na hektolitre alkohola kako bi dokazali svoju toleranciju i pravednost? Da li to znači da i mi trebamo kititi svoje kuće i jelke? Da li to znači da naša djeca u školi moraju farbati uskršnja jaja, recitirati „božićne“ pjesmice? Da li to znači da zbog njihovog “hatara” trebamo pogaziti najosnovnije principe svoje vjere, kulture i tradicije?  Ne, ni slučajno!

Čak nema smetnje i da im čestitamo njihove blagdane, ali ta čestitka ne smije sadržavati vjerske oznake koje su u suprotnosti sa načelima islama, kao npr. čestitanje „Božića“. Stav islama po tome je jasan: Isa a.s. (Isus) nije bog, nije ubijen, nije razapet i nije rođen 25. decembra niti 7. januara. Naša čestitka treba da bude u prostom obliku: „Sretan vam praznik.“

Na tragu prvog odgovora je i odgovor na drugo pitanje. Uzvišeni Allah je rekao: „Hrana sljedbenika Knjige (kršćana i Jevreja) je vama dozvoljena.“ (El-Maide, 5)

U navedenom ajetu Uzvišeni Allah poručuje da muslimani smiju jesti hranu koju pripreme sljedbenici Knjige, odnosno, da muslimani smiju prisustvovati proslavama neislamskih praznika, ali pod uslovom da ne priznaju taj praznik kao svoj, da ne učestvuju aktivno u eventualnim vjerskim obredima i da hrana i piće koji se poslužuju budu halal, tj. bez svinjetine i alkohola. U suprotnom, musliman će objasniti domaćinima zašto islam ne podržava navedene harame i odbit će da prisustvuje takvim proslavama.

Odgovor na treće pitanje izvodi se iz prva dva odgovora. Dakle, muslimanima je zabranjeno da obilježavaju neislamske praznike, jer bi to značilo da prihvataju drugu vjeru mimo islama. A o tome Uzvišeni Allah kaže: „Ko bude želio drugu vjeru mimo islama, neće mu biti prihvaćena i on će na Ahiretu stradati.“ (Ali Imran, 85)

Jedan od najpoznatijih neislamskih praznika, a koga muslimani najviše praznuju, jeste Nova godina. Cijelom dunjaluku je nametnuto mišljenje da je to međunarodna Nova godina, jer je obilježava veliki broj zemalja. Međutim, to nije istina. Istina je da je to kršćansko-paganska Nova godina. Naime, prvi januar je prvi dan kršćanskog kalendara, koji je dobio naziv po papi Gregoriju XIII. Također, to je prvi dan julijanskog kalendara i taj dan su pagani posvetili Janusu, božanstvu vrata, ulaza i početka.

S druge strane, obilježavanje Nove godine kao državnog praznika prvi je uveo paganski rimski car Konstantin I, koji je prihvatio kršćanstvo i proglasio ga za državnu religiju. Od tada su se paganski običaji duboko ukorijenili u kršćanskom učenju.

Takav je slučaj i sa običajem kićenja jelke. Pagani su u zimskom periodu, kad sve zamre, donosili u kuću vječno živo, zeleno drvo ne bi li doveli i dobrog duha, koji je jači od zime i od smrti i na grane su mu vješali darove. Mnogi muslimani, po pravilu: „Hajd’ šta fali.“, kite jelke u svojim kućama i ne znajući da je to paganski ritual.

Zato neka nam naša vjera i naša tradicija bude draža od bilo čega drugog. Vjerujte u Allaha Uzvišenog i budite ponosni što ste muslimani. Našim proslavljanjem nemuslimanskih praznika i još na haram način to sigurno ne svjedočimo. Ako ništa drugo, a onda se barem zapitajmo: jesmo li ikada čuli da narodi drugih vjeroispovijesti na bilo koji način obilježavaju našu hidžretsku Novu godinu ili bilo šta drugo što je naše, što je islamsko? Nismo čuli, niti ćemo ikada čuti. Nažalost, drugi će i ove godine slušati o tome kako su se mnogi muslimanski mladići opijali, tukli i razbijali ludujući u “najluđoj noći”.

I na kraju, najveća blagodat koju nam je naš Gospodar dao jeste vjera islam. Zato je čuvajmo i nemojmo u nju ubacivati ono što joj ne pripada. I poštujmo vjerska osjećanja drugih prema kur'anskom pravilu: „Njima njihova vjera, a nama naša.“

R: Islamske teme , A: Msc. Harun-ef. Eminagić, Glas islama 327