Ekstremističke pojave u muslimanskim zajednicama i njihova zloupotreba

Ekstremizam potiče iz latinskog jezika od reči extremus i može se prevesti kao krajnost, nepopustljivost u određenim idejama, stavovima i postupcima.

Ukoliko obratimo pažnju na latinski izraz ad extrema vidjet ćemo da se on može odrediti kao nešto što ide do krajnjih granica, upravo kao što ljudski ekstremiteti – ruke i noge predstavljaju završetke na čovjekovom tijelu.

U religiji se ekstremizam često ispoljava u formi religijski fundiranog terorizma koji može dovesti do velikog broja žrtava. Pogrešno je tvrditi kako je ekstremizam svojstvo određenih religija, npr. islama, kršćanstva, judaizma, jer se može javiti u bilo kojoj religiji. Tako su, recimo, pripadnici Kju Kluks Klana svoje zlo koje čine nad crncima opravdavali navodnom odbranom bijele rase u ime kršćanstva (protestantizma).[1]

Ekstremizam je kroz historiju imao genezu razvoja, ali se i različito doživljavao u različitim društvenim uređenjima. Ono što je predstavljalo ekstremizam u jednoj društveno-političkoj zajednici nije bilo prihvaćeno na isti način u drugoj. Vremenska uslovljenost, uticaj različitih kulturoloških, religijskih i običajnih normi, kao i poistovjećivanje sa srodnim pojmovima poput terorizma, radikalizma, fundamentalizma i fanatizma čini dodatno složenim proučavanje fenomena ekstremizma.

DEFINICIJA EKSTREMIZMA

Ekstremizam potiče iz latinskog jezika od reči extremus i može se prevesti kao krajnost, nepopustljivost u određenim idejama, stavovima i postupcima.

Ukoliko obratimo pažnju na latinski izraz ad extrema vidjet ćemo da se on može odrediti kao nešto što ide do krajnjih granica, upravo kao što ljudski ekstremiteti – ruke i noge predstavljaju završetke na čovjekovom tijelu.

Fundamentalizam

Što se tiče fundamentalizma, on ponekad može nalikovati ekstremizmu i jedna pojava obično prati drugu, ali ih ne možemo smatrati sinonimima.

Fundamentalizam se pretežno vezuje za religiju i označava tendenciju da se u okviru određenog vjerskog učenja izvrši povratak na osnovne postulate te religije.

Radikalizam

Kako značenje radikalizma možemo povezati sa korjenitim promjenama u društvu, jasno je da se ne poklapa sa ekstremizmom, čije smo značenje već objasnili. Radikalizam možemo protumačiti na dva načina:

1. Kao povratak korijenima u smislu povratka na staro, koje je obično retrogradnog karaktera;
2. Kao obnavljanje iz korijena, što može implicirati određeni novum;

Dakle, ako je nešto radikalno ne znači da je regresivno, već naprotiv, može imati i progresivno značenje. U tom kontekstu, primjećujemo da za razliku od ekstremizma, koji je uvijek negativnog karaktera, radikalizam može imati i pozitivno značenje. Recimo, primjer radikalnih promjena koje su donijele vrlo pozitivne rezultate društvu. Uprkos tome što radikalne promjene mogu imati i pozitivnu konotaciju, one isto poput radikalizma destabiliziraju društvo, makar na kratak vremenski period, dok se društvo ne konsolidira.

Kada govorimo o odnosu ekstremizma i radikalizma, veliki je problem što se u djelima nemalog broja teoretičara ovi fenomeni smatraju sinonimima. Međutim, to je pogrešno i treba napraviti jasnu demarkacionu liniju između radikalizma i ekstremizma. Razlika je i tome što se fundamentalizam pretežno vezuje za religiju dok je ekstremizam prisutan u religiji, ali i u ostalim sferama društva. Fundamentalista polazi od osnova učenja dok ekstremista ne teži tom principu, već naginje ponašanju na granici dozvoljenog i zalaže se za ideju koja ne mora biti fundament nekog učenja ili religije. Osim toga, fundamentalizam ne mora uvijek biti demonizirana pojava za razliku od ekstremizma.

Fanatizam

Fanatizam se poput fundamentalizma izvorno vezuje za religiju jer i sama riječ fanum označava hram ili svetilište. Po tome bi fanatizam predstavljao pretjeranu revnost prema nekoj religiji, kao i prema ideologiji, politici i sl.

Terorizam

Postoje različite definicije terorizma, ali još uvijek nije postignut jedinstven konsenzus oko njegovog definiranja. Navest ćemo neke koje bliže prikazuju značenje ovoga termina.

„Terorizam je smišljena upotreba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki.“

Općeprihvaćena definicija u akademskim krugovima:

„Terorizam je metoda inspirirana nemirom (strahom) od opetovanog nasilja (polu)tajnih osoba, grupa ili država zbog ideoloških, kriminalnih ili političkih razloga, a gdje, u razlici od pogubljenja, izravna meta nasilja nije i glavna meta nasilja. Neposredne žrtve nasilja obično su birane nasumice (slučajna meta) ili putem tačnog odabira (simbolična meta) i one isključivo služe kao sredstvo poruke. Prijetnja i nasilje temeljna su sredstva komunikacije između terorista (organizacije) i žrtava (ugroženih). Ta izravna meta nasilja koristi se kao sredstvo manipuliranja s glavnom metom (javnost, publika), a s ciljem širenja terora, postavljanja zahtjeva, ili zadobijanja pažnje ovisno o tome je li primarna namjera terorista zastrašivanje, nasilje ili propaganda.“[2]

Iz navedenih definicija jasno je da terorizam označava posebnu vrstu nasilničkog djelovanja koje ima cilj, sredstvo i posljedice te da obuhvata širok spektar djelatnosti, a samim tim njime se može manipulirati.

Noam Čomski (Noam Chomsky) upozorava na zloupotrebu samog termina, kao i aktivnosti koje se sprovode u navodnoj borbi protiv terorizma.

„Važno je imati na umu da se pojam terorizam obično koristi kao uvreda, a ne kao riječ koja tačno definira ono što se njome označuje. To je blisko povijesnom pravilu da je naš terorizam protiv njih ispravan i pravedan (ko god mi bili), dok je njihov terorizam protiv nas strašan zločin. Sve dok se ta praksa njeguje, rasprave o terorizmu ne mogu biti ozbiljne. To je samo oblik propagande i apologetike.”[3]

Iz svega navedenog vidimo da je ekstremizam varijabilan i dinamičan fenomen koji je teško odrediti zbog poistovjećivanja sa srodnim fenomenima, kao i zbog različitih kulturoloških i religijskih sistema vrijednosti i vremenske distance sa koje se posmatra.

Ono što je indikativno jeste pokušaj da se na međunarodnom planu ekstremizam pripiše islamu i muslimanima te da na samu pomisao o islamu običan građanin na Zapadu pomisli i na terorizam i ekstremizam, kada se god spomene džihad da to aludira na nasilje, razaranje itd. Sve ovo ima za cilj da se u podsvijesti običnog čovjeka formira negativna slika o islamu i muslimanima.[4]

Jasno je da ekstremizam, ma koliko bio negativna i štetna pojava, samim tim nije i terorizam, kao što svaki radikalizam nije i terorizam itd.

Moramo priznati da su u formiranju negativne kampanje protiv islama i muslimana u svijetu dobrim dijelom, svjesno ili nesvjesno, učestvovali pojedinci i grupe iz reda muslimana, i to onih koji se kvalificiraju kao ekstremni, radikalni, fanatici itd.

Primarna dužnost akademske zajednice muslimana je da uloži napore u promociji pravih značenja islama kako bi se zaustavilo tendenciozno predstavljanje naše vjere i povratilo povjerenje kod običnih ljudi, što će biti od neprocjenjive koristi za izgradnju skladnog društva kome težimo.

[1]Marija R. Đorić, Teorijsko određenje ekstremizma, Univerzitet Singidunum, Monografska studija, Fakultet za evropske pravno-političke studije, Novi Sad

[2]Marita Brčić, Terorizam i liberarno-demokratska država, Zbornik radova, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, 2007.

[3]http://www.politika.rs/rubrike/ Noam Čomski je svjetski čuveni intelektualac, antiglobalista.

[4]NezarOmran, Terorizam u islamu, Fakultet za islamske studije Novi Pazar. 2015.

Glas islama 328, R: Analize, A: Dr. Hajrudin Balić