Kupoprodaja bespravno oduzete robe

Rekao je Allahov Poslanik a.s.: „Zaista je čudno stanje vjernika, šta god mu se desi on se zahvaljuje Allahu. Ako ga zadesi radost, on se zahvaljuje Allahu, pa mu bude dobro, a ako ga zadesi iskušenje, on se strpi i opet mu bude dobro.“

PITANJE: Da li je dozvoljena kupoprodaja robe za koju postoji osnovana sumnja da je ukradena ili bespravno oduzeta od njenog vlasnika?

ODGOVOR: Pitanje vlasništva nad imovinom jeste jedno od zaštićenih i neprikosnovenih prava u islamu, što znači da kada je čovjek vlasnik određene imovine ona mu ne smije biti oduzeta na bilo koji način, oskrnavljena ili uništena, osim uz saglasnost vlasnika imovine, što potvrđuju i riječi Poslanika a.s.: „Nije dozvoljeno uzeti imovinu brata muslimana, osim uz njegovu saglasnost.“

Vrlo često se na ulici mogu susresti prodavci koji u rukama drže veoma kvalitetne primjerke određene vrste robe, koju nude po veoma niskim cijenama, što nas veoma često ne ostavi ravnodušnim, već nerijetko i zainteresuje, što dovodi do kupovine takve robe.

Međutim, vjernik ne smije biti ravnodušan i zatvoriti oči, ne razmišljajući kako je i na koji način ta roba stečena, da li je ona zaista vlasništvo dotičnog prodavca ili je posredstvom njega ponuđena na tržište, a zapravo je ukradena ili oteta njenom vlasniku, već je vjernik dužan razmisliti o svemu tome i pokušati saznati o kakvoj se vrsti robe radi, pa ukoliko je stečena na haram način, ostavit će je, ne smije je kupovati, kako ne bi bio saučesnik u grijehu, jer Poslanik a.s. u hadisu, kojeg bilježi Bejheki, kaže: „Ko kupi određenu stvar, a zna da je ona ukradena ili oteta, saučestvuje u grijehu i sramoti tog djela.“

Zabrana kupovine ukradenih stvari ima za cilj da spriječi njihovu prodaju, kako se ne bi na taj način pomoglo u realizaciji namjere kradljivca ili njegovo ohrabrenje da na zabranjen način ostvari dobit, odnosno, da ne bi došlo do potpomaganja u grijehu, što Uzvišeni Allah u Kur'anu strogo zabranjuje.

Ono što želim ovom prilikom napomenuti jeste da ukradena stvar krađom i prodajom ne prestaje biti vlasništvo stvarnog vlasnika i ne prelazi u vlasništvo kupca, iako je on, možda, za nju platio određenu sumu imetka, već naprotiv, ona ostaje vlasništvo osobe od koje je ukradena, tako da ukoliko je pravi vlasnik ili policija pronađe, ona će mu morati biti oduzeta i vraćena, bez ikakve nadoknade onom ko je tu robu kupio i kod koga je nađena, zašta će i krivično biti odgovoran, jer je kupio nešto što nije pripadalo prodavcu i što se nije moglo prodati, tako da je ovo još jedan razlog da prilikom kupovine robe koja je na tržištu puno jeftinija od slične robe koja se nudi na zvaničnim prodajnim mjestima dobro razmislimo i zapitamo se da li je prodavac istu stekao na halal način ili je ukrao ili oteo, te da izbjegnemo njenu kupovinu i korištenje za lične potrebe ili potrebe svoje porodice.

PITANJE: Kako će postupiti osoba koja prispije na dženaze namaz, a imam je već otpočeo obavljanje namaza?

ODGOVOR: S obzirom da dženaza namaz ima četiri tekbira koji su rukn – sastavni dio namaza, to jest obavezni su i namaz nije ispravan bez njih, hanefije smatraju da onaj ko zakasni i prispije na dženazu zanijetit će i donijeti početni tekbir i nastaviti ostatak namaza sa imamom, vodeći računa o broju tekbira koje će imam donositi. Nakon što imam završi namaz, to jest izgovori posljednji tekbir i preda selam, onaj ko je zakasnio će sam donijeti preostali broj tekbira jedan za drugim, bez propisanog učenja između njih, kako bi pristupio nošenju mejita. Ukoliko ima dovoljno vremena da prouči ono što je potrebno između tekbira to će i učiniti, a nakon izgovorenog četvrtog tekbira predat će selam i sa time završiti namaz.

Ukoliko se dogodi da osoba zakasni toliko da je imam izgovorio i četvrti tekbir, u tom slučaju namaz je završen, a onaj ko je zakasnio ostao je bez mogućnosti da namaz, koji je farzi kifaje, tj. kolektivna dužnost, klanja sa imamom, te će, ukoliko je u mogućnosti, nastaviti slijediti dženazu do ukopa i dove, zašta će također imati nagradu od Uzvišenog Allaha.

PITANJE: Da li treba naklanjati rekate suneta koji se klanjaju prije farza, ukoliko osoba bude opravdano spriječena da ih obavi u njihovom propisanom vremenu?

ODGOVOR: Kada se spomene naklanjavanje namaza ili kada, uglavnom se misli na naklanjavanje propuštenih farz namaza. Međutim, i kada je riječ o sunetima postoje određeni suneti-nafile, koje ne treba propuštati već ih je bolje obaviti, bilo da se radi o njihovom pravom vremenu ili vremenu nakon obavljenog farza.

U spomenutu vrstu suneta spada sabahski, a također podnevski i akšamski sunet. To su takozvani suneti muekkede, tj. pritvrđeni suneti, koje je Poslanik a.s. redovno obavljao kada god bi za to imao mogućnost.

Ukoliko osoba prispije u džemat, a imam je već otpočeo sa farzom, ako se radi o sabahskom namazu, a osoba zna da je u pitanju prvi rekat i da imam uči duže, to jest da može stići da obavi sunete, pa da se onda priključi džematu, tako će i učiniti. Ako se osoba boji da će imam završiti namaz prije nego što ona obavi sunet, onda će pristupiti i klanjati farz sa imamom, to jest neće klanjati sunet.

Postavlja se pitanje šta sa propuštenim sunetom, da li ga naklanjati odmah poslije farza ili sačekati, pa ga naklanjati poslije izlaska sunca, pošto je poznato pravilo da je klanjati nafile-sunete poslije sabahskog farza mekruh. Imam Ebu Hanife smatra da se naklanjavaju samo propušteni farzovi, što znači da, po njegovom mišljenju, sabahski sunet se neće naklanjavati po izlasku sunca, a da je njegovo obavljanje odmah poslije farza mekruh, tj.pokuđeno, što je bolje izbjeći.

Za razliku od svog učitelja, imam Muhamed smatra da će se propušteni sabahski sunet klanjati tek nakon izlaska sunca, to jest naklanjat će se, jer je njegovo klanjanje odmah poslije farza mekruh. Imam Ebu Hanife se slaže da će se sabahski sunet naklanjati poslije izlaska sunca samo ukoliko bude ispušten i sabahski farz, pa se namaz naklanjava u cijelosti. Ukoliko osoba ispusti neki drugi sunet, npr. četiri rekata podnevskog suneta, pomenute rekate može klanjati nakon farza, jer Poslanik a.s. daje posebnu važnost ovim rekatima. Kada ih osoba obavlja poslije farza, obavit će ih i nakon dva rekata suneta koji slijede poslije farza, tj. neće remetiti redoslijed nafila poslije farza.

PITANJE: Da li je dozvoljeno muslimanu ili muslimanki proklinjati osobe koje su im učinile nepravdu?

ODGOVOR: Islam nije vjera koja svojim sljedbenicima dozvoljava očaj i osjećaj slabosti i bezizlaznosti, već je vjera koja uči svoje sljedbenike da sve što se dešava na dunjaluku biva po Allahovom znanju i dozvoli, kao iskušenje čovjeku, opomena, nagrada ili kazna za učinjene stvari, koje je lično, svojim postupcima zaslužio. Stoga, prije nego što se čovjek okrene prema nekome od ljudi koji ga je ponizio ili mu učinio neku nepravdu, neka razmisli o svojim postupcima koje je činio.

Proklinjanje nije osobina pripadnika islama, stoga ga treba izbjegavati. Proklinjati se ne smije niko, osim onih na koje je Allahovo prokletstvo. Prenosi se da je Poslanik a.s. rekao: “Nije vjernik onaj koji potvara ljude, niti onaj koji ih proklinje, niti onaj ko je bezobraznog jezika.“

Umjesto proklinjanja ljudi koji čine razne prijestupe vjera islam nas uči da pokušamo dospijeti do njihovih srca mudrom i blagom riječju, savjetom ili preporukom, direktno ili indirektno.

Proklinjanje je opasno, jer se spominje u hadisima da ukoliko se proklinje nedužna osoba prokletstvo se vraća na onoga ko proklinje, tako da je to još jedan razlog zbog kojeg treba izbjegavati proklinjanje.

Posebno je zabranjeno proklinjanje djece od strane njihovih roditelja, što se nerijetko dešava, zbog njihove neposlušnosti. Isti slučaj je sa proklinjanjem nedužnog. Poslanik a.s. je rekao: „Proklinjati vjernika je ravno njegovom ubistvu.”

Umjesto proklinjanja svaka osoba treba koristiti dovu Allahu dž.š. jer je ona efikasno sredstvo za otklanjanje brojnih nedaća i problema, ona je oružje vjernika kojim se brani od dunjalučkih iskušenja i poniženja koja uzrokuju ljudi.

Glas islama 328, R: Pitanja i odgovori, A: Fetva-i-emin: Dr. Rešad-ef. Plojović