HomeGlas islamaAnalizeMUFTIJA MUAMER ZUKORLIĆ – ŽIVOT SA SVRHOM, VIZIJOM I USPJEŠNO ISPUNJENOM MISIJOM 14. Februara 2023. Analize, Glas islama 595 Muftija je bio duboko svjestan svoje vjere, cjelokupnog identiteta, na kraju, i svojih sposobnosti. Kazao je: ,,Ja sam prije svega čovjek, potom musliman, potom Bošnjak, potom muftija. Ovo su sve vrijednosti koje se u meni prožimaju. Jedna drugu ne isključuju.“ Muftija Muamer Zukorlić je svoju ideologiju zasnivao na moralnim vrijednostima, istini, a kako bi pobijedila istina, pravda, ljudsko dostojanstvo, on nije uvakufio samo svoje znanje, vrijeme, iskustvo, sposobnost, već i cijelog sebe, svoj život u potpunosti. Ciljevima, tj. emanetima davao je prioritet po važnosti, a svaki je bio protkan duhovnošću, čvrstom vjerom, dubokim uvjerenja i iskrenim ubjeđenjem. Govorio je da je važno jedinstvo dina i ummeta, vjere i tradicije, znanja i institucije, ideje i prakse, etike i estetike. Znanje je upoređivao sa svjetlom, a neznanje sa mrakom, govorio da znanje treba selektirati, odvojiti vrijedno od bezvrijednog. Zbog svoje ideologije, bogatstva misli, humanim aktivnostima i velikim djelima postao je veliki uzor svojim savremenicima, ali i budućim generacijama. O liku i djelu Muamera Zukorlića – Muftije mogli bi se napisati cijeli tomovi knjiga gdje bi se moglo pisati o periodu njegovog djetinjstva, druženju sa djedom mula Emin-ef. Zukorlićem koji ga je podučavao vjerskoj pouci, zatim, divnom odgoju od strane njegovih časnih roditelja, đačkom životu, školskim anegdotama, studentskom životu, o Muftiji kao sinu, ocu, suprugu, bratu. Moglo bi se pisati o muftiji Zukorliću kao akademiku, prosvjetitelju, preporoditelju, obimna bi bila građa koja bi temeljno sadržavala sve šta je on osnovao i pokrenuo od odgojno-obrazovnih ustanova, medija, kulturnih ustanova, koliko je vakufa vratio u Islamsku zajednicu, odbranio, sačuvao, unaprijedio i usavršio. Moglo bi se pisati o Muftiji kao lideru, vođi, osnivaču prosvjetiteljskog i slobodarskog pokreta od nekoliko hiljada sljedbenika, zatim njegovom djelovanju u politici, osnivanju stranke, zalaganju za svoj narod u Skupštini Srbije i dr. Neko bi mogao pisati o njegovom putu u Islamskoj zajednici od mladog muftije do kandidata za reisu-l-ulemu, ali o čemu god bi pisali, mogli bismo zaključiti da je imao energiju za više ljudi, njihovih rezultata i djela. Ono što je muftija Zukorlić od emaneta postigao za pedesetak godina života, jedva bi postigle skupine ljudi u više generacija. Zato je bio stalna meta zavidnicima, dušmanima i negativcima svake vrste koji su klevetali, potvarali, medijski linčovali u orkestriranim hajkama, međutim, koliko su ga oni napadali, s toliko su ga većim žarom sljedbenici i poštovatelji cijenili, voljeli i branili. Muftija Muamer Zukorlić je govorio: „Za stotinu godina nikome neće biti važno da li smo živjeli 20 ili 80 godina. Neke od nas će spominjati po dobru, a nekima će se ime zaboraviti. Ali, najvažnije od svega je da svi idemo pred Gospodara sami, sa svojim djelima.“ Govorio je da je uvakufio svoje znanje, iskustvo, život, cijelog sebe kako bi pobijedila istina, pravda, ljudsko dostojanstvo, sloboda i pravo naroda, koji su Božiji dar dat ljudima. Od svojih roditelja je tražio dopuštenje da svoj život uvakufi sa dobrobit vjere i naroda. Djelovanje je počeo tako što je u emanetima dao prioritet najvažnijim vrijednostima. „Opstaju samo vrijednosti utemeljene na istini, sve ostale se ruše pod valovima neumoljive realnosti. U vremenu u kojem živimo velika je potreba davanja doprinosa društvu odbranom istine kao temeljne moralne vrijednosti. Ljudi ne vode računa o prioritetima i redoslijedu emaneta. Umjesto da svako vodi računa o emanetima za koje je neposredno odgovoran, mnogi muslimani pristupaju rješavanju problema koji ih se ne tiču i brizi za nekim dalekim stvarima, dok sopstvene zapostavljaju“ – istakao je Muamer Zukorlić – Muftija u svom naučnom radu ”Islam i muslimani, izazovi i perspektive”. Ideologiju je zasnivao na temeljima morala i govorio: „Idealizam koji proizilazi iz svijesti o plemenitom cilju za koji se boriš nema rok trajanja… Idealisti, na kojima počiva svijet kao na moralnim stubovima, nemaju računice. Oni ne stavljaju svoja uvjerenja na vagu interesa i proračuna.“ (Muftija Muamer Zukorlić – citati na facebook-u) Usmjeravao je sljedbenike, poštovatelje iz naroda, savjetovao, ohrabrivao na velike iskorake u borbi za ljudska prava i slobode. „Ne odustaj! …Boli?! Pa neka boli, da ne boli svi bi bili heroji“ – govorio je. Kazao je: „Nas idealiste je nemoguće uništiti, jer nas ne možete izračunati, ne možete nas predvidjeti, ne možete nas uplašiti i ne možete kupiti!“ Muftija je bio duboko svjestan svoje vjere, cjelokupnog identiteta, na kraju, i svojih sposobnosti. Kazao je: „Ja sam prije svega čovjek, potom musliman, potom Bošnjak, potom muftija. Ovo su sve vrijednosti koje se u meni prožimaju. Jedna drugu ne isključuju.“ Muftija nije podnosio izdaju jer nije znao izdati Svi bismo trebali biti svjesni pogubnosti licemjerstva kod koga se ono nađe, a i velike vrijednosti iskrenih svjedočenja i djelovanja iskrenih. Muftija je govorio: „Sretan je onaj koga odlikuje skladnost između uvjerenja, emocije, misli, govora i djela. U raskoraku je licemjerstvo… Čovjek u životu funkcionira shodno snazi motiva. On se upravlja po onome što mu je na vrhu liste prioriteta. Ko sebi prizna La ilahe illallah – da nema božanstva osim Allaha, za njega je Allahovo naređenje najskuplje, za njega je Allahov hatar najveći!“ Podučavao je svoje sljedbenike direktno na skupovima, sastancima ili putem predavanja, emisija, gostovanja u programima; poučavao je ličnim primjerom i ko god je htio mogao je uzeti njegove pouke, upute i savjete koji su bili transparentni. On je čovjek koji je svoje sljedbenike učio kako da uvažavaju sebe i druge, kako da osvajaju slobodu, grade vakufe, podižu obrazovne, humane, humanitarne i druge institucije i ustanove. Poučavao je ličnim primjerom, govoreći: „Nisam rekao: – Idite, a ja ću iza vas, već: – Idemo, a ja ću ispred vas!” Govorio je da je važno jedinstvo dina i ummeta, vjere i tradicije, znanja i institucije, ideje i prakse, te etike i estetike. Nije bježao od problema i izazova, nego ih je na mudar način rješavao, govoreći da je suštinski uspjeh u namjeri, maksimum truda, iskrenosti, a ne u ovosvjetskim efektima. Zato je bio hrabar, odvažan i uporan u plemenitim ciljevima, tj. emanetima koje bi drugi, također, moralno jaki i čisti brzo prepoznavali kao svoje i pridruživali se oduševljeno slobodarskom pokretu kojeg je Muftija izuzetno uspješno vodio. Isticao je samouvjereno: „Kod nas vjernika, pripadnika islama, suštinski uspjeh se nalazi u iskrenosti i kvalitetu djela, a ne u njegovim ovosvjetskim efektima. Ja svoju misiju ispunjavam, razumjeli vi mene ili ne razumjeli – do vas je… Moja odgovornost je da uradim što je do mene, da ljudima kažem hakk (istinu), da im ne sakrijem znanje, da ispunim emanet kojim sam zadužen, koliko god da je teško, i da ljudi na Sudnjem danu posvjedoče da sam im prenio istinu. Hoće li me poslušati – to nije moja odgovornost.“ Nikog nije opterećivao preko mogućnosti, hvaleći i manje ljudske doprinose, cijenio je istrajnost kod sebe i drugih. „Ne trebaju milioni da se očisti okolina, da se uvede red u saobraćaju, parkiranju, da se djeluje pravedno i pošteno. Koliko ima siromašnih domaćinstava, a avlije im blistaju od čistoće. Koliko ima siromašnih porodica, a čestita djeca izlaze iz takvih kuća. Postizanje reda i čistoće se ostvaruje dobrom organizacijom i čestitim radom“, govorio je. Promjena je jedino što ostavlja prostor ljudima za nadu. Jer, kada bi pomislili da je ona nemoguća, ljudi bi izgubili nadu. A nada je nešto što u najtežim okolnostima održava ljude uspravnim. Zato je promjena neminovna, a to znači i moguća!“ Bio je human i prema ljudima i životinjama. Navodio je hadis: „Postoji nagrada za ljubaznost prema svakom živom biću.“ Govorio je: „Naš zadatak nije da spasimo svijet od svih tragedija i nevolja. Mi smo samo dužni da uradimo ono što možemo.“ Kada bi čuo vijest o nečemu što se po prvi put dešava kod nas i u svijetu, kao što je bila pandemija virusa COVID-19 (korona), kao istinski vođa koji se brine za narod, oglašavao se među prvima preko medija, savjetovao, usmjeravao putem TV Besjeda, čak i bolestan ili u rekonvalescentnom stanju upućivao bi poruke javnosti, dok su se drugi učenjaci, pripadnici elite sebi okretali. „Ako imamo mentalno, etničko, duhovno određenje da nam je u svemu bitna istina, onda kada čujemo izvjesne informacije ne puštamo svoje biće da podlegne refleksu onoga što čuje, već kažemo: – Ispitat ćemo šta je od toga istina. Nećemo se prepustiti bezbrižnosti, niti misliti da je kraj svijeta. Ako se refleksno prepustimo jednoj ili drugoj dimenziji izgubit ćemo samokontrolu, a kad izgubimo samokontrolu nećemo više biti kapetani svog mentalnog stanja“, savjetovao je Muftija zabrinute građane u prvoj od mnogih Besjeda. Upoređivao je znanje sa svjetlom, a neznanje sa mrakom i govorio da je svjetlo, tj. znanje ključ uspjeha i šanse da se vrijednosti i važne poruke predstave javnosti. Imao je veliko znanje i znao ga je prenijeti drugima. Ko je pažljivo, bez predrasuda, slušao govore muftije Zukorlića, veoma brzo bi razumio duhovnost kojom je odisao i prihvatio ideologiju koju je afirmirao. Muftijine zamisli pratile su njegove riječi, a riječi su pratila djela, tako da je po kvalitetnom djelovanju i liderstvu postajao sve poznatiji u regionu i svijetu, te samim tim motivirao naučnike da pišu o njemu kao fenomenu. Akademik Muhamed Filipović napisao je knjigu Fenomen Muftija u kojoj veli: „Kad se radi o onome što odlikuje način mišljenja muftije Zukorlića, valja istaći, prije svega, da se njegova misao temelji na stavu da se svaki ljudski čin, svaki postupak, a onda i svaka politička ideja i potez, sve što se teži ostvariti, moraju temeljiti na sigurnim općim principima i spoznajama koje je ljudska misao dosegla, a to u slučaju muslimana znači na kur'anskom tekstu i sadržaju vjere islama, na hadisu Božijeg Poslanika s.a.v.s., kao i na onome što nam je tim izvorima našeg mišljenja i djelovanja određeno, a prije svega u pogledu odnosa prema svom ummetu i narodu iz kojeg potičemo, ali i svim ljudima uopće.“ Muftijini duhovno-moralni i intelektualni kvaliteti isticali su se kako u vjeri, tako i politici i on je začetnik ideje da se u politiku treba uvesti etika koja, između ostalog, podrazumijeva pošten partnerski odnos, lišen poniženja i poltronstva. (Jedan od odlomaka autorskog rada iz časopisa za duhovnost, kulturu i umjetnost Ljetopis) Nastavit će se… Glas islama 327 , feljton ,A: Doc. dr. Mersada Nuruddina Agović