Ramazan u kulturi sandžačkih Bošnjaka

“U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.”[i]

Ramazan je jedan od dvanaest mjeseci u islamskom kalendaru. U semantičkom smislu označava mjesec velike vreline, a vrijednost ovog mjeseca dobija na značaju od trenutka početka objave Kur'ana, koja je otpočela u zadnjoj trećini ovog mjeseca. To je mjesec posta, intenzivnog islamskog življenja i ibadeta. Otuda se svaki musliman istinski raduje Ramazanu i priprema da ga dostojno dočeka, isposti i uživa u njegovim čarima.

U svakoj muslimanskoj kući, u kojoj se posti Ramazan, vrše se obimne pripreme. Na nekoliko dana prije njegovog dolaska vanredno se i temeljito čiste i ureduju džamije i mesdžidi, porodične kuće, avlije i ulice. To naročito važi za mahalske i druge džamije u kojima se klanja samo preko Ramazana, ili se van njega u njima klanjaju samo neki namazi. Običaj je u nekim mjestima kod nas da to dobrovoljno rade i obavljaju djevojke iz mahala i mjesta u kojima se te džamije i mesdžidi nalaze.

Razni su vidovi i oblici ibadeta i islamskog življenja u Ramazanu. Neki od njih su specifični i isključivo vezani samo za Ramazan, a neki se u Ramazanu samo intenzivnije obavljaju.
Ramazan je mjesec posta, putokaza ljudstvu i jasnog i nepobitnog razmeđa između dobra i zla, istine i neistine, pravde i nepravde, svjetla i tmine, pravog puta i zablude, vjere i nevjerovanja.

Priprema za Ramazan

Ono što nas čini ponosnim jeste što veliki dio našeg naroda poštuje i pokorava se Svevišnjem Allahu dž.š. kada je u pitanju ibadet posta i veličanja mjeseca Ramazana. Mnogi Bošnjaci da bi se organizirali i potpuno predali blagodatima ovog mjeseca, ako rade na nekom položaju, koriste slobodne dane upravo u ovom mjesecu. Domaćice pripremaju najljepšu trpezu kako bi svojoj familiji priuštili najbolja jela.

Ramazan ima toliko veliki uticaj na ljude da mnogi sudbonosnu odluku da počnu redovno klanjati namaz donose upravo u njemu i prosto se prije Ramazana za tako nešto i pripremaju. Škole, fabrike i druga javna i privatna preduzeća svoje radno vrijeme prilagođavaju terminima iftara i sufura. Sve ovo ukazuje na posebno mjesto ovog mjeseca u životu muslimana.

Ramazani  u Sandžaku su posebni

Sandžak je sredina u kojoj se pristup prema Ramazanu, teravijama, postu ističe na specifičan način. Velika je posjećenost džamijama na teravih namazu. Nažalost, mnogo je i onih koji obavljaju teravih namaz, a zapostavljaju obavezne namaze. Ramazan u Sandžaku je također specifičan i po posebnom pristupu prema postu. Sandžak je sredina u kojoj se Ramazan prepoznaje u gradovima kroz prazne ugostiteljske radnje tokom dana, izbacivanje alkoholnih pića iz dućana i lokala. Ovakva praksa počinje krajem dvadesetog vijeka kada se vjera manifestira u povećanom intenzitetu.

Ovaj trend je doprinio da su gradske džamije prepune klanjača. Na nekoliko mjesta teravih namaz predvode hafizi učenjem cijelog Kur'ana. Ova praksa je počela sredinom devedesetih.

Izražena darežljivost u Ramazanu

Uz Ramazan je narod darežljiviji nego inače, kao što je to prakticirao i Poslanik s.a.v.s. Gotovo svi izvršavaju obavezu davanja vitra pred Bajram za sebe i svoje ukućane. Zašto se daju vitrovi vidimo iz ovog hadisa:

Poslanik je odredio sadekai-fitr  postačima kao čišćenje od posljedica besposlena govora i nepristojnih riječi i kao opskrba siromasima.[ii]

Bošnjaci su i ovom pogledu dobar primjer. Od prihoda zekata i sadekatu-l-fitra omogućen je rad obrazovnih ustanova u Islamskoj zajednici. Za razliku od Bosne i Hercegovine gdje se medrese i islamski fakulteti oslanjaju i na podršku svetovne vlasti, u Sandžaku je situacija sasvim drugačija, jer najveći teret kontinuiranog rada ovih ustanova zavisi od prihoda zekata i fitra. Svjesni ove činjenice, pored obaveze da izvrše islamsku dužnost, muslimani u Sandžaku nesebično izvršavaju ovu obavezu. Po visini prikupljenih sredstava, Islamska zajednicu na ovim prostorima prednjači u odnosu na sve druge u regionu, što joj je omogućilo otvaranje i nesmetan rad mnogih obrazovnih ustanova u Sandžaku.

[i] Kur’an, El-Bekare, 185.

[ii] Ebu Davud, Ibnu Madže.

Glas islama 330, R: Kultura, A: Dr. Hajrudin Balić