BAJRAMSKI DANI U TRADICIJI BOŠNJAKA PRIBOJA

Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje, kada ih ljube u ruku i istu stavljaju na čelo kao vid neizmjernog poštovanja. Prilikom čestitanja Bajrama priziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: Bajram šerif mubarek olsun, a nerijetko se čuje i dova: Tekabbelellahu minna ve minke, što znači: Neka Allah primi naša i tvoja dobra djela (koja smo učinili u Ramazanu).

Bajram je, oduvijek, bio dan radosti, igre, pjesme i veselja. Radovanje i slavlje tog dana vid je vjerskog obilježja. Kada se Poslanik a.s. preselio u Medinu zatekao je običaj igre i veselja u dva određena dana, pa je rekao: “Uzvišeni Allah vam je zamijenio ta dva dana sa druga dva bolja: sa danom Ramazanskog i danom Kurbanskog bajrama.” (Nesaija i Ibn Hibban)

Od tada, pa do danas muslimani Sandžaka kroz bajrame, kao najveće svoje blagdane i mubarek dane, doživljavaju i obilježavaju dva najznačajnija događaja iz povijesti islama: početak i završetak objave Kur’ana. U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, kao što kaže Uzvišeni: „U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.“ (El-Bekare, 185) Stoga, Ramazanski bajram u biti predstavlja evociranje sjećanja na ovaj događaj.

Međutim, kako se približava Ramazanski bajram osjećanja vjernika su pomiješana. S jedne strane, tužni su i žalosni jer mjesec Ramazan i njegove blagodati prolaze, ali su, u isto vrijeme s druge strane, sretni, zadovoljni i radosni jer dolazi Bajram, dan u kojem će za svoj uloženi trud u mjesecu Ramazanu biti obilno nagrađeni. Zato je u tradiciji pribojskih Bošnjaka uvijek postojao poseban ceremonijal priprema za doček Bajrama i niz običajnih radnji kako bi ga odvojili od ostalih “običnih” dana, pa krenimo redom.

Nekoliko dana pred Bajram Bošnjaci temeljito čiste i uređuju svoje kuće, stanove, avlije i ulice. Čista i mirisna odijela, kuće i sokaci simboli su bajramskih mubarek dana u Priboju, ali i u Sandžaku u cjelini. Neposredno pred Bajram Bošnjaci obilaze i uređuju mezarluke, kada obavezno poklone pokoji Jasin i dovu za umrle. U situaciji kada nisu u mogućnosti otići na mezare svojih najmilijih, dove, svojevrsne bajramluke za umrle, uče iz svojih kuća. Bajram tako prelazi granicu života i smrti i postaje univerzalni blagdan čiji se bereket ne prosipa samo na žive Bošnjake, već u svojoj punini obuhvata i njihove dobre prethodnike. Allahov Poslanik a.s. je podsticao vjernike da posjećuju mezaristane i razmišljaju o smrti. Kćerka Allahovog Poslanika s.a.v.s. Fatima r.a. je često obilazila mezar hazreti Hamze i ostalih šehida iz Bitke na Uhudu. U skladu s tim i pribojski Bošnjaci u danima Bbajrama posjećuju mezaruke i uče dove za svoje najmilije, ali i za one sa kojima nisu u krvnom srodstvu među stanovnicima kaburova.

Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu a.s. tradiciju, prije odlaska na bajram namaz nešto se pojede, a Božiji Poslanik a.s. je imao običaj pojesti neparan broj hurmi. Kod Bošnjaka je običaj da se prije odlaska na bajram namaz uz kolače popije kahva, ona prva predbajramska.

Noć uoči Bajrama ili na bajramsko jutro običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije obuku za bajram namaz. Shodno učenju hanefijskog mezheba i islamskoj tradiciji Bošnjaka u Sandžaku, samo muškarci odlaze na bajram namaz koji se ranije klanjao na musalli, mjestu predviđenom za obavljanje namaza na otvorenom. Iz praktičnih razloga danas se bajram namaz obavlja u džamijama. Prema Poslanikovoj a.s. tradiciji, na bajram namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem kako bi što više meleka koji, također, dolaze na bajram namaz blagosiljalo vjernike.

Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje, kada ih ljube u ruku i istu stavljaju na čelo kao vid neizmjernog poštovanja. Prilikom čestitanja Bajrama priziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: Bajram šerif mubarek olsun, a nerijetko se čuje i dova: Tekabbelellahu minna ve minke, što znači: Neka Allah primi naša i tvoja dobra djela (koja smo učinili u Ramazanu).

Nezaobilazan dio svečanog obilježavanja Bajrama jesu bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darivalo ono što im je milo. Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatkišima i novcem, čuvenom i svakom dragoj bajram-bankom, uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana Ramazana izdašnije nagrađivano. Običaj je da se svi članovi uže porodice sakupe kod roditelja na zajednički bajramski ručak. Bajramska sofra sadržavala bi najomiljenija jela svih članova porodice.

Sjećam se da su stari govorili kako su u njihovom vaktu svi muškarci prvi dan Bajrama zajedno obilazili jedni druge na način da krenu s jedne strane sela i posjećuju svaku kuća dok ne dođu do kraja sela, a drugi dan Bajrama žene obilaze selo na isti način, uz neizbježne bajramske kolače, kahvu i sok, što je predstavljalo najefektivniji vid učvršćivanja rodbinskih i komšijskih veza, jer i oni koji su možda u nekoj zavadi znaju da će u danima Bajrama jedni druge pogledati u lice dijeleći zajedničku sreću zbog nastupanja ovog blagdana. Sve to duboko je ukorijenjeno u našoj vjeri dini islamu koji od vjernika zahtijeva da žive u harmoniji, bratskoj slozi i ljubavi.

Protokom stoljeća Bošnjaci su obilježavanje Bajrama obogatili svojim, manjim ili većim, ali prepoznatljivim, bajramskim običajima. Ovi običaji, bili oni vjerske, društvene, ili recimo kulinarske prirode, nikada nisu prelazili u kič i neukus, ostajući uvijek u granicama pristojnosti i ljudskosti. U skladu sa napretkom i društvenim razvojem, generacije Bošnjaka su kroz minula stoljeća dodavali ili oduzimali nešto od forme bajramskih običaja, ali nikada do današnjih dana nisu promijenili suštinu Bajrama.

Dani Ramazanskog bajrama su dani nebeske Objave – Kur’ana i blagdan sreće zbog uspješnog izvršavanja temeljne islamske dužnosti – posta. Imajući na umu navedeno, proslavljanje Bajrama vjerom zabranjenim, pokuđenim i neprimjerenim sadržajima predstavlja bezobzirnu uvredu Boga, islama, pa i sebe samih. Ramazanski bajram bio je i ostat će simbol pripadanja zajednici muslimana – ummetu Muhammeda a.s., kao i vjerski i nacionalni identitet Bošnjaka.

Autor: Msc. Harun Eminagić, Kultura i tradicija, Glas islama 331