Dani Kurban bajrama

Poslanik a.s. je rekao: „Nema vrjednijih dana kod Allaha dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvalu Allahu dž.š.).“

PITANJE: Poznat mi je hadis u kojem se spominje zabrana uklanjanja dlaka i skraćivanje noktiju prvih deset dana zu-l-hidžeta do klanja kurbana sa tijela osobe koja planira zaklati kurban, pa me zanima na koga se sve odnosi ovaj propis i koji je stepen obaveznosti njegovo prakticiranje?

ODGOVOR: Pomenuto pitanje jeste jedno od onih, tzv. sezonskih pitanja, koja se aktuelizira kada se približi klanje kurbana i nastupi mjesec zu-l-hidže. U tom pravcu se na društvenim mrežama šire i „dijele“ mišljenja i argumenti onih koji smatraju vršenje pomenute prakse obaveznim, gdje se oni koji to nisu prakticirali ili ne prakticiraju smatraju nedovoljnim poznavaocima propisa kurbana, ili dovodi u pitanje ispravnost obavljanja ovog propisa.

Činjenica je da su o ovoj temi raspravljali i islamski učenjaci prvih generacija, zauzimajući različite stavove, to jest međusobno se razišli po ovom pitanju, što ukazuje, kao i u drugim sličnim pitanjima, da postoje različiti dokazi, to jest ne postoje kategorični i jasni argumenti, koji bi omogućili ili natjerali islamsku ulemu na jedinstven stav. Upravo ovo je polazna osnova kako za pomenuto pitanje, tako i za svako drugo u kojem se ulema razišla, da i mi danas, tj. naša ulema, shvati da u situacijama kada nema jasnog i kategoričnog dokaza može biti razilaženja, te da se oni koji drugačije misle ne smiju optuživati za nepoštovanje dokaza kojeg onaj drugi, koji drugačije misli, smatra bitnim i presudnim.

Polazna osnova, tj. dokaz, onih koji propisuju zabranu skraćivanja dlaka sa bilo kojeg dijela svoga tijela, a također i skraćivanje noktiju, jer se i ono spominje u predaji, jeste hadis kojeg prenosi Ummu Seleme r.a., a u svojim hadiskim zbirkama bilježe različiti muhadisi, da je Poslanika a.s. rekao: “Ko htjedne zaklati kurban neka ne uklanja dlake s tijela, niti išta s kože u prvih deset dana (zu-l-hidžeta)”, a u drugoj predaji se dodaje: “…i neka ne odrezuje nokte.” (Muslim)

Ono što je jasna poruka ovog hadisa, koja se odnosi na osobe koje planiraju zaklati kurban, jeste zabrana onog što je spomenuto u njemu. Međutim, činjenica je da se po pitanju ove zabrane, koja je u ovoj predaji jasna, ne prenosi nijedna druga predaja od nekog drugog prenosioca hadisa, tj. ashaba Allahovog Poslanika, sa sličnim sadržajem, a postoji predaja od Aiše r.a. koja također govori o klanju kurbana, ali se u njoj ne spominju pomenute zabrane, u kojoj stoji da je: “Allahov Poslanik a.s. je slao svoj kurban iz Medine (u Mekku), pa sam ga ja obilježavala, stavljajući mu oko vrata ogrlicu, a Poslanik a.s. ne bi izbjegavao ništa od onoga što izbjegava muhrim.” (Mutefekun alejhi)

Imajući u vidu različite poruke citiranih predaja, islamska ulema se je razišla u pomenutom pitanju. Jedni kao dokaz uzimaju prvu predaju i zabranjuju skraćivanje kose i noktiju u prvih deset dana zu-l-hidžeta osobi koja želi zaklati kurban, sve dok ga ne zakolje. Drugi uzimaju u obzir obje predaje, pa skraćivanje kose i noktiju smatraju pokuđenim. Treći, to jest hanefije, preferiraju drugu predaju, to jest onu koju spominje Aiša r.a., te smatraju da skraćivanje kose i noktiju u prvih deset dana zu-l-hidžeta nije ni zabranjeno niti pokuđeno, već mubah, tj. dozvoljeno, tako da onaj ko planira klanje kurbana nije u obavezi prakticirati pomenutu zabranu, već može skraćivati nokte i kosu.

Imam Ebu Hanife je dokazivao svoj stav o dozvoljenosti na način da je kijas – analogiju, tj. upoređivanje onoga koji kolje kurban i muhrima, tj. osobe sa ihramima koja obavlja hadž, smatrao neprihvatljivim i nemogućim, jer je muhrimu, tj. onome ko obavlja hadž, pored spomenutih zabrana strogo zabranjen odnos sa svojom suprugom, što se u slučaju osobe koja će izvršiti propis kurbana ne spominje, te je upoređivanje po ovom pitanju nelogično. Također, činjenica da se osim Umu Seleme ne spominje nijedan drugi ravija – prenosilac pomenute predaje iz generacije ashaba, a koju i iz generacije tabiina prenosi također samo jedan prenosilac, tj. Seid ibn Musejjeb, te da o stepenu njene vjerodostojnosti također postoji razilaženje, gdje ipak preovladava mišljenje da je vjerodostojna, nije dovoljna da se na osnovu nje nešto može smatrati zabranjenim ili strogo naređenim. Imajući sve prethodno u vidu, smatram da je mišljenje imama Ebu Hanife najprihvatljivije, to jest da oni koji planiraju zaklati kurban (tj. to učiniti svojom rukom) nisu u obavezi uzdržavati se od skraćivanja noktiju ili uklanjanja kose sa bilo kojeg dijela tijela, to jest da skraćivanje ili uklanjanje nije ni haram ni mekruh (ni zabranjeno niti pokuđeno), već da to mogu nesmetano činiti i da time neće umanjiti nagradu za svoj kurban kojeg će u danima Bajrama izvršiti, a posebno da to neće utjecati na ispravnost propisa i potpunost nagrade. Pomenuta dozvola odnosi se kako na one koju kolju svojom rukom, tako i na one u čije će ime neko drugi zaklati kurban. Smatram također da, ukoliko bi se obaveznost propisala na onog koji lično kolje, a oslobodili svi drugi koji neće zaklati svoj kurban svojom rukom, čiji je broj mnogo veći od prvih, već će to učiniti neko drugi u njihovo ime, postupilo bi se neprincipijelno, što je opet sa aspekta kijasa – logike neprihvatljivo.

Ukoliko neko, ko planira zaklati kurban svojom rukom, želi da se uzdrži od skraćivanja kose ili uklanjanja dlaka sa stidnih dijelova tijela, te da se uzdrži od skraćivanja noktiju u prvih deset dana zu-l hidžeta, dok ne zakolje kurban, osjećajući na taj način lagodnost u srcu i ispunjenost zbog izvršavanja nečega zašta postoji argument, bez obzira o kojem se stepenu radilo, smatram da je to dozvoljeno i da osoba to može lično učiniti, ali ni u kom slučaju ne nastupati na način da to što čini je jedino ispravno ili više vrijedno, a sve drugo pogrešno ili manje vrijedno.

Svrha kurbana jeste izražavanje zahvalnosti Uzvišenom Allahu na blagodatima i slijeđenje sunneta Allahovih poslanika Ibrahima a.s. i Muhammeda a.s., koji su Allahovom uputom vršili ovaj propis. Muhamed a.s. je klanje kurbana propisao jasnom naredbom, učinivši ga obavezom za sve muslimane koji su imućni, to jest imaju dovoljno novca da podmire potrebe svoje porodice u danima Bajrama i kupe svoj kurban, ne spominjući ostale stvari, poput prethodno spomenutih. Resulullah a.s. je rekao: „Ko bude imao mogućnost da zakolje kurban, a ne zakolje ga, neka se ne približava mjestu gdje mi namaz obavljamo“, „Nema Uzvišenom Allahu dražeg djela koje se može učiniti na dan Bajrama od puštanja krvi kurbana.“ Poruka citiranih hadisa je potpuno jasna i ona je suština ovog propisa, a sve drugo je sporedno i ne smije se njime ugroziti niti dovesti u pitanje suština. Da bi propis klanja kurbana bio potpun, potrebno je da ispuniti uslove koji se tiču životinje koja se kolje, vremena u kojem se propis vrši, osobe koja to čini, kao i podjele kurbanskog mesa.

Osoba koja je u mogućnosti da sama zakolje svoj kurban i podijeli kurbansko meso na propisani način najbolje je da tako i postupi. Međutim, osoba koja nije u stanju sama izvršiti propis klanja kurbana, ili valjano podijeliti kurbansko meso, jer je danas dosta onih koji izbjegavaju korištenje ovčijeg mesa u svojoj ishrani, te ga bacaju kada im se donese, najbolje je da umjesto toga uplati iznos kurbana, to jest učestvuje u kurbanskoj akciji koju organizira Islamska zajednica, koja vodi računa o svakom segmentu, od kupovine, klanja, sve do podjele mesa, gdje se koristi kurbana uživaju tokom cijele godine, ne samo u nekoliko dana Kurban bajrama, jer se kurbansko meso dubinski zamrzava, potom skladišti, a onda tokom cijele godine koristi u ishrani polaznika Mekteba, učenika Medrese, korisnika vakufskih kuhinja, dijeli kao pomoć siromašnim muslimanima na prostoru cijele države, što ovu akciju čini posebno vrijednom i za muslimane korisnom, kako za one koji u njoj učestvuju kao uplatioci, tako i za korisnike, to jest one koji se hrane kurbanskim mesom. Cijena kurbana je u ovom slučaju prilagođena realnim troškovima ove akcije, koji nisu samo nabavka životinje i klanje, već obrada, dubinsko zamrzavanje, održavanje u hladnjačama Medrese itd., tako da oni koji smatraju da je cijena kurbana previsoka moraju imati na umu sve pomenute troškove. Dakle, oni koji učestvuju o kurbanskoj akciji Mešihata zaslužuju uvećanu nagradu kod Uzvišenog Allaha, jer pored propisa kurbana učestvuju u cjelogodišnjoj akciji pomoći odgojno-obrazovnih i humanitarnih ustanova Islamske zajednice.

PITANJE: Koja je vrijednost ibadeta u mjesecu zu-l-hidže, posebno posta na dan Arefata?

ODGOVOR: Općenito, prvih deset dana mjeseca zu-l-hidžeta imaju veliku vrijednost kod Uzvišenog Allaha, te u ovim danima treba svaki musliman pojačati svoje ibadete. U tom smislu su i riječi Poslanika a.s. koje prenosi Abdullah ibn Omer r.a.: „Nema vrjednijih dana kod Allaha dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvalu Allahu dž.š.).“ (Ahmed)

Isto tako, prenosi se od hazreti Aiše r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog dana u kome Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre kao što je to slučaj sa danom Arefata. Allah dž.š. se se spusti na dunjalučko nebo, te se pred melekima pohvali iskazujući svoj ponos sa Svojim robovima govoreći: – Šta ovi žele?“ A u drugoj predaji navodi se nastavak gdje se kaže: „Budite svjedoci, meleki Moji, da Sam im oprostio!“ (Muslim)

Post kao ibadet u pomenutim danima, a posebno na dan Arefata, ima kod Uzvišenog Allaha veliku vrijednost. Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.“ (Muttefekun alejh)

Također kaže Alejhisselam: „Post na dan Arefata briše grijehe za proteklu i za narednu godinu.“

Glas islama 333, R: Odgovori i pitanja, A: Fetva-i-emin dr. Rešad-ef. Plojović