Dvije kurbanske priče

I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: „Sigurno ću te ubiti!“ – Allah prima samo od onih koji su dobri! – reče onaj.

Ukoliko bismo analizirali ibadete koje je Allah dž.š. propisao ljudima, posebno one koji se ubrajaju među stroge vjerske dužnosti, kao što je obavljanje namaza, post u mjesecu Ramazanu, davanje zekata, obavljanje hadždža, primijetili bismo da je jedan od osnovnih ciljeva njihovog propisivanja, pored iskazivanja poslušnosti Allahu dž.š., i ostvarivanje brojnih koristi kako za pojedinca koji te ibadete čini, tako i za širu društvenu zajednicu. Jer, Allah dž.š. je Neovisan od bilo čega, pa tako i od djela ljudi. Sve što je propisao i odredio da se čini, propisano je za naše dobro i ima za cilj da donese konkretnu korist onima koji ta djela čine, a sve zarad jačanja međuljudskih veza, a samim tim i jačanja društvene zajednice.

Kurban bajram i svi propisi i običaji koje on sa sobom nosi ubraja se među ibadete koji nam na najljepši način ilustriraju kako treba da se žrtvujemo za druge i kako da im pomažemo i onda kada to oni i ne traže od nas. Kada govorimo o obredu kurbana i žrtvi koju tom prilikom prinosimo nemoguće je ne spomenuti dvije kur'anske pripovijesti koje veoma upečatljivo i slikovito, noseći u sebi brojne pouke i poruke, govore o žrtvovanju.

Prva priča, nastala je još na početku, kada je ljudska civilizacija tek nastajala, kako bi odmah u startu ljudi znali da se za istinu i pravdu treba žrtvovati. Naime, radi se o dvojici sinova Adema a.s. – Habilu i Kabilu. Manje-više, svima je poznato kako je ova priča nastala, da je Kabil zavidio Habilu, htio je uzeti od njega nešto što njemu ne pripada, pa je Allah dž.š. naredio da njih dvojica prinesu žrtvu – kurban. Primljena je žrtva koju je prinio Habil, a Kabilov kurban nije bio kabul.

I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: „Sigurno ću te ubiti!“ – Allah prima samo od onih koji su dobri! – reče onaj.“ (El-Maide, 27)

Ova nas priča uči da Allah dž.š. ne prima djela onih koji su zavidni, koji mrze druge, koji žele da otmu od drugih, koji se žele bespravno dočepati tuđeg prava. Također nas uči da Allah dž.š. ne prima kurban -žrtvu od onih koji prekidaju rodbinske veze, koji ne govore sa svojim komšijama itd. Ono što želimo reći jeste to da onaj ko prinosi žrtvu ne smije imati nijednu od gore nabrojanih ružnih osobina, a smisao i jedan od osnovnih ciljeva žrtve koju u ovim mubarek danima prinosimo jeste da nam pomogne da se spasimo tih i sličnih negativnih osobina.

Kada je Adem a.s. vidio da su se dvojica njegovih sinova zavadili, nastojao je kroz kurban zbližiti svoje sinove. Musliman koji žrtvuje kurban će, nošen Habilovim primjerom, na zlo uzvraćati dobrim, kurbanskim mesom će simbolično obradovati i onoga ko mu je, možda, leđa okrenuo, te će se potruditi da svojom dobrotom nadvlada svaku vrstu kabilovskog zla. On će tako odaslati jasnu poruku da je biće mira i harmonije te da to očekuje i želi od drugih. Kabil je ilustracija svega onoga čemu musliman jasno i glasno mora kazati NE kako bi ostao na pravom putu.

Druga priča jeste ona o Ibrahimu a.s. kojem je Allah dž.š. putem sna naredio da kao žrtvu prinese svoga sina.

I kada on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: „O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?“ – „O oče moj“, – reče – „onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.“ (Es-Saffat, 102)

Ova priča nas uči sljedećem: smisao našeg žrtvovanja u ime Allaha dž.š. jeste da nas i naše porodice Allah dž.š. sačuva nevolja i nedaća. Jer, kada je Ibrahim a.s. pokazao da je spreman žrtvovati ono što mu je najdraže u ime Allaha dž.š., Gospodar je sačuvao život njegovog sina, što znači da je jedan od smislova koje žrtvovanje nosi sa sobom, kao i udjeljivanje sadake, to da nas Allah dž.š. stavi pod Svoju zaštitu.

I, konačno, propis o načinu podjele kurbanskog mesa na tri trećine nije slučajan, već upućuje na tri važne oblasti našeg interesovanja i djelovanja u životu.

Porodica – na prvom mjestu je obaveza brinuti se za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvo odvajamo za sebe i porodicu, tako u raspodjeli dnevnog vremena prvo mislimo na porodicu. Nju nikada ne smijemo zaboraviti. Ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći preći preko Sirat ćuprije ako nas vlastita djeca budu vukla za noge i usporavala optužujući nas da se nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili itd. Kada prođu dani žrtve – bajramski dani, ne prestaje naša obaveza žrtvovanja, jer vjernik stavlja težište na ono čemu nas žrtva uči, na ono što nam kurban daruje, a daruje nam spoznaju: Za porodicu se žrtvuj!

U kurbanskoj cjelini druga trećina je namijenjena rodbini. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: “Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte.“ Koliko je važna ta briga o rodbini najbolje će nam svjedočiti sljedeće Poslanikove a.s. riječi: „Ko u krugu svoje rodbine ima siromaha, pa ne bude dobročinitelj prema njemu i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom, Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati.“ Naravno, uz porodicu, ova obaveza obuhvata i komšije, jer propisi uzvišenog dini-islama daju veliku pažnju komšiji, stavljajući njegova prava odmah uz prava rođaka. Zato kurbansku žrtvu treba iskoristiti i za snaženje naših dobrih komšijskih odnosa. Obavezni smo se međusobno pomagati. Ako poslije zaklanih kurbana odnosi među nama budu opet hladni i budemo jedni od drugih udaljeni, ta žrtva nema nikakav smisao, jer Bogu Uzvišenom ne treba meso već naša promjena, naša bogobojaznost Mu treba. Poslanik a.s. upozorava: “Ne silazi, ne spušta se Allahova milost na onaj narod koji ne održava rodbinske veze.“

Posljednja trećina kurbana izdvoja se siromašnima. Ebu Zerr, r.a., Poslanika, a.s., moli: Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik a.s. reče: „Voli siromaha i druži se s njim.“ Poslanik kaže: “Allah dž.š. je na pomoći Svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu.“ Želiš Božiju pomoć? Ima put – pomozi brata!

Pozitivne posljedice sadake su višeznačne i sadaka ne znači samo puko stavljanje ruke u džep i davanje jednog novčića siromahu, nego taj čin ukazuje na duševno stanje i veličinu vjere čovjeka koji je udjeljuje, bez obzira na veličinu imetka koji je udijeljen. Međutim, dijeljenje kurbana nije samo obična sadaka. Znamo da se sadaka obično dijeli kada neko od siromaha pruži ruku, a onaj ko to čini dovodi se u nezgodnu situaciju i osjeća svojevrsno poniženje. Ova ružna osjećanja ne postoje kada je podjela kurbana u pitanju. Svima nam je dobro poznato da se kurbani dijele tako što se donesu pred kuću siromaha, pokuca se na njegova vrata, umjesto da on kuca na tuđa vrata, i udijeli mu se pomoć.

Nadam se da će ova kurbanska poruka pomoći da o obredu prinošenja žrtve – kurbana razmišljamo na dublji, produhovljeniji način, kako bismo postigli brojne koristi radi kojih nam je ta obaveza i propisana.

Glas islama 333, R: Islamske teme, A: Msc. Harun-ef. Eminagić