Finansiranje partnerstva u islamskom bankarstvu

 Svaka islamska banka funkcionira u okviru određenog zakonodavstva i vrlo često bude ograničena implementirati određene modele, te se u praksi pribjegava kombinaciji finansijskih modela.

Jedan od osnovnih ciljeva islamskih finansija jeste podizanje klijenta na nivo partnera finansijskim institucijama u cilju rušenja paradigme gdje je klijent uvijek podređen finansijskoj instituciji, odnosno banci i da banka uvijek dobija i nikada ne gubi. Prema tome, teoretičari su razvili dvije grupe modela finansiranja u okviru islamskih finansija, a to su modeli koji su zasnovani na partnerstvu i modeli koji su zasnovani na trgovini, odnosno najmu.

Najčistiji modeli koje propagiraju islamske finansije jesu modeli koji su zasnovani na partnerstvu. U okviru finansiranja partnerstva najkorišteniji su modeli mušareka – aktivno partnerstvo i mudareba – pasivno partnerstvo. Mušareka je formiranje zajedničkog poslovnog poduhvata u kojem svi partneri dijele dobit u skladu sa dogovorenim procentima, a gubitak dijele shodno uloženim sredstvima. Mudareba je slična mušareki, s tim da se radi o pasivnom partnerstvu gdje investitor (rabbu-l-mal) ulaže sredstva u određeni projekat koji vodi određena kompanija ili osoba (mudarib). Dobit se dijeli shodno dogovoru, a eventualni gubitak snosi rabbu-l-mal, dok je gubitak mudariba u uloženom trudu i vremenu koje je propalo. Mušareka je idealna alternativa finansiranju koje je bazirano na kamati s obzirom da ima vrlo pozitivne dugoročne efekte na proizvodnju i raspored bogatstva u ekonomiji.

Bitno je napomenuti da svaka islamska banka funkcionira u okviru određenog zakonodavstva i da vrlo često bude ograničena implementirati određene modele, te se u praksi pribjegava kombinaciji finansijskih modela kao npr. kombinacija opadajuće mušareke i idžare (najma) i ostalo. Iako se vrlo često navodi kao najčistiji model islamskih finansija, mušareka se u praksi vrlo rijetko upotrebljava iz razloga što rizici koje ovaj vid poslovanja nosi nisu prilagođeni bankama kao finansijskim posrednicima, niti deponentima koji su po konvencionalnom modelu najzaštićenija kategorija u bankarskom sistemu, jer očekuju da na svoje uloge imaju dobitak i da su sredstva koja su deponirali sigurna od bilo kakvih gubitaka. Islamske banke rijetko pribjegavaju korištenju klasične mušareke zbog rizika koje taj poslovni poduhvat nosi i zbog činjenice da ima odgovornost prema svojim akcionarima, deponentima i zaposlenicima.

Veoma je važno razumjeti da za primjenu modela finansiranja partnerstva u okviru islamskih finansija nije nužno neophodno postojanje islamske banke. Ovaj proces može se sprovesti kroz implementaciju modela koji se već koriste u razvijenim ekonomijama za finansiranje start-up kompanija, odnosno poslovnih ideja koje su na svom početku. Start-up je kategorija koja se vrlo rijetko finansira od strane banaka zbog nepostojanja finansijskih pokazatelja s obzirom da je kompanija tek u začetku, a i kada odluče finansirati start-up, banke zahtijevaju vrlo visok kolateral ili kvalitetnog sudužnika kao obezbjeđenje tog plasmana. Suština je da klijent koji ima poslovnu ideju dođe do sredstava koja su mu potrebna kako bi ta ideja zaživjela. Alternativa finansiranju od strane banaka jesu modeli koji su itekako poznati u Sjedinjenim Američkim Državama i na osnovu kojih su nastali finansijski giganti kao što su: Microsoft, Apple, Amazon, Google, a to su modeli Venture capital i Equity crowdfunding. Radi se o modelima finansiranja start-up kompanija gdje se podrazumijeva osnovni kapital od strane investitora koje na Zapadu nazivaju ”anđeli investitori” zbog svoje uloge koju obavljaju, a to je finansiranje visokorizičnih start-up poduhvata. Investitori kao kompenzaciju dobijaju udjele u vlasništvu tih kompanija.

U našoj regiji su ovakvi modeli neprihvatljivi iz razloga što vlasnici start-up kompanija nisu voljni da investitorima daju udjele u vlasništvu svojih kompanija za početni kapital, već se prije odlučuju da uz zalog svoje imovine dobiju sredstva od banaka. Rješenje ovog problema upravo leži u takozvanoj opadajućoj mušareki gdje bi se investitor postepeno povlačio iz udjela firme u koju je investirao početni kapital.

Modele finansiranja koji su zasnovani na partnerskim osnovama treba promovirati i razumjeti da za njihovu primjenu nisu nužno potrebne islamske banke, već se uz volju vlasnika kapitala i dobre ideje i projekte može doći do početnih sredstava za biznis s jedne strane i do kvalitetnih investicija s druge strane. Za vlasnike kapitala rizik može biti u tome što ne žele ulagati u projekte koji su na svom začetku, ali uz kvalitetne procjene rizika i diverzifikaciju investicija vlasnici kapitala ne mogu biti na gubitku. Rizik za onoga ko potražuje osnovni kapital jeste u tome što će zauzvrat investitoru morati da preda određeni iznos u vlasništvu te kompanije, ali je uz opadajuću mušareku taj problem moguće zaobići, s tim da i u potpunom ostanku investitora u strukturi vlasništva kompanije, ili uz povlačenje, benefit jeste što onaj ko je vlasnik te biznis ideje ne mora u startu vraćati rate i imati fiksne troškove kao kada se zaduži kod banke.

Potrebno je raditi na promociji ovih modela i zaživjeti princip finansiranja partnerstva na principima islamskih finansija u vidu investiranja u kompanije i start-up projekte na načine kao što je objašnjeno iznad.

Glas islama 333,R: Islamsko bankarstvo, A: Hfz. msc. Haris Zogić