Ispravan način obavljanja džume/džumanskog farza

Od Ebu Ejjuba el-Ensarija prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik a.s. je klanjao nakon nastupanja podnevskog vremena četiri rekata suneta, pa sam ga upitao: ‘Kakav je to namaz koji stalno klanjaš?’ On je odgovorio: ‘Ovo je sat kada se otvaraju nebeska vrata, pa volim da mi se u njemu podignu dobra djela.'”

PITANJE: Zanima me da li je klanjanje deset rekata poslije džumanskog farza obaveza po hanefijskom mezhebu, ili je to dio naše tradicije? U knjigama nisam mogao da pronađem odgovor, a volio bih da moje prakticiranje bude dosljedno mom mezhebu.

ODGOVOR: Uzvišeni Allah je petak učinio odabranim danom i propisao da se u njemu obavlja džuma namaz, kako stoji u kur'anskom ajetu: “O vjernici kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite, to vam je bolje, neka znate” (Džumua, 9), a Poslanik a.s. kaže: “Džuma je obaveza svakome, osim: maloljetnoj djeci, ženi, robu i bolesniku”, a u drugim predajama spominje se još i musafir, tj. putnik.  

Imajući u vidu pomenute, potpuno jasne kur'anske i hadiske poruke, potpuno je jasna i opravdana reakcija našeg čitaoca, ali i mnogih drugih, sa kojima se susrećemo svakodnevno, u pogledu načina obavljanja džume namaza, a konkretno broja rekata.

Činjenica je da u našim ilmihalima, to jest udžbenicima za vjersku pouku, stoji da je broj rekata džume namaza 16 rekata, i to: 4 suneta, 2 farza, 4 son-suneta, 4 ahiri zuhra i 2 sunnetil vakta.

Međutim, kada se potraže čvrsti argumenti za sve pomenuto, teško se mogu pronaći za sve nabrojane rekate, pa se postavlja pitanje kako postupiti?

Kada se govori o broju rekata džuma namaza u hanefijskom fikhu, jasno stoji da džuma ima 2 rekata farza, u čemu se slaže i sva ostala islamska ulema. Što se tiče broja rekata suneta, hanefije kažu da džuma ima 4 rekata suneta, koji se obavljaju prije džumanske hutbe i farza i 4 rekata suneta poslije obavljenog farza.

Od Ebu Ejjuba el-Ensarija prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik a.s. je klanjao nakon nastupanja podnevskog vremena četiri rekata suneta, pa sam ga upitao: ‘Kakav je to namaz koji stalno klanjaš?’  On je odgovorio: ‘Ovo je sat kada se otvaraju nebeska vrata, pa volim da mi se u njemu podignu dobra djela.'”

U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, Poslanik a.s. kaže: “Kada neko od vas bude klanjao džumu, neka poslije klanja četiri rekata.” (Hanefijski fikh, str. 397-398)

Iz svega pomenutog može se zaključiti da je džuma namaz zamjena za podne, tako da oni koji su obavezni klanjati džumu, a to su svi pametni i punoljetni muški pripadnici islama, koji su u svom mjestu boravka, za koje ne postoji nikakva opravdana smetnja koja ih sprječava da džumu namaz obave u džematu, ne mogu tu svoju dužnost zamijeniti klanjanjem podne namaza. Kada je u pitanju broj rekata, hadisi jasno ukazuju da je to: četiri prije suneta farza, dva rekata farza i četiri rekata suneta nakon džumanskog farza. U nekim djelima se umjesto četiri rekata suneta nakon farza spominje dva rekata suneta.

Ono što je sasvim sigurno jeste da osoba koja obavi dva rekata džumanskog farza za imamom, ili prispije na farz, obavila je džumu i sa nje je spala obaveznost klanjanja podne namaza. Podne namaz dužni su klanjati oni koji nisu bili u prilici klanjati džumu, kao i svi oni koji su oslobođeni od džume namaza, a to su: žene, maloljetna djeca, bolesnici, osobe koje nisu u mogućnosti prispjeti u džemat zbog nepostojanja džamija u mjestu stanovanja, osobe koje su spriječene vremenskim neprilikama, putnici i sl.

Što se tiče ostalih rekata, koji se navode kao sastavni dio džume, za njih se ne može pouzdano reći da su zaista sastavni dio nje, jer se ne spominju u čvrstim predajama. Međutim, s obzirom da se radi o namazu, onda to ni u kom slučaju ne škodi onome koji ih obavlja. Naprotiv, onaj ko ih obavlja imat će dodatnu nagradu za onoliko rekata koliko je obavio, te je preporuka da se što više rekata dobrovoljnog namaza obavi svakodnevno, posebno petkom u džumanskom vremenu.

Ako se postavi pitanje na osnovu čega su svrstani u sastavni dio džume, možemo reći da je naša domaća ulema naslijedila od ranije uleme takav stav.

Na osnovu onoga što je meni poznato po ovom pitanju, pomenuti stav je utemeljen na mišljenjima ranijih islamskih učenjaka, po kojima je za ispravnost džume bilo potrebno da se obavlja za vrhovnim poglavarom ili osobom koju on opunomoći, i to na jednom mjestu u gradu. Nakon toga je ovaj stav ublažen, pa je rečeno da se džuma može klanjati i na više mjesta, ali u različitim krajevima, to jest gradovima, ali da se u jednom gradu mora klanjati na jednom mjestu.

Zato svi oni koji nisu bili u mogućnosti klanjati džumu za vrhovnim poglavarom ili njegovim izaslanikom, morali su klanjati podne namaz.

Otuda je, vjerovatno, i bojaznost kasnije uleme iz vremena kada se broj pripadnika islama mnogostruko uvećao i kada se je opravdano uvećao i broj mjesta na kojima se klanja džuma, tako da se u jednom gradu klanjalo na više mjesta. I ne samo gradu, već i u većim selima, tako da je prihvaćena mogućnost obavljanja džume na više mjesta, ali je sa druge strane, iz bojaznosti da ona neće biti ispravna, tj. kabul, utvrđeno da se klanja podne nakon džume, jer ukoliko džuma ne bude primljena, podne namaz u tom slučaju ostaje obaveza, te su rekati podne namaza pripojeni džumi kao sastavni dio.

Međutim, neprihvatljivo je da čovjek sumnja u ispravnost svog namaza ukoliko ga je obavio onako kako je propisno, kao što je neprihvatljivo i bilo kakvo dodavanje obaveza, pa i broja rekata namaza, koje je suprotno sunnetu Poslanika a.s.

U svakom slučaju, broj rekata nije stvar zbog koje trebamo kritizirati jedni druge, niti zamjerati jedni drugima na bilo koji način. Ono što trebamo svi nastojati jeste da uz propisane farzove dnevnih namaza što je moguće više rekata suneta i nafila obavimo, tj. da se ne zadovoljavamo samo onim što je stroga dužnost – farz, bez obzira što ćemo time svoju dužnost izvršiti, jer pored izvršenja obaveze ne smijemo zaboraviti da svaku takvu priliku iskoristimo za uvećanje broja rekata sunneta, zato što ćemo njima na Sudnjem danu nadoknađivati naše propuste i potirati grijehe.

Zatvaranje džamija na našim prostorima uslijed pojave korona virusa uzrokovalo je primjenu posebnih mjera, među kojima i ograničavanje rekata džuma namaza, kako bi se skratio boravak ljudi u džamijama, a samim tim i smanjila opasnost od zaraze. Iako je proglašen prekid pandemije korona virusa, opasnost od ponovne pojave pomenute zaraze nije nestala, već i dalje traje, što potvrđuje i pojava oboljelih i danas, tako da je stav Islamske zajednice po pitanju skraćenja boravka u džamijama na džuma namazu, kada se okuplja veliki broj ljudi, ispravan i opravdan.

Glas islama 336 R: Pitanja i odgovori,A: Dr. Rešad-ef. Plojović