Sjeverin – neispričana priča

Prošle godine obavljena je kolektivna dženaza namaz, bez posmrtnih ostataka, bez mezara, bez nišana, kako bi duše žrtava našle svoj smiraj. Porodice u suzama i strahu da li će nekad i neko dočekati da se ispravi nepravda učinjena ovom napaćenom narodu. Članova porodica ubijenih je sve manje iz godine u godinu.

 

 

1, 2, 3, 4, 5, ….. 31. Ove godine navršava se 31 godina od stradanja Bošnjaka Sjeverina, 31 godina uzaludne NADE, BORBE…, 31 godina NEPRAVDE… Mi porodice ubijenih najbolje znamo kroz kakvu agoniju smo prolazili svih ovih godina. 19 stradalih žitelja Sjeverina u periodu od avgusta ‘92. do aprila ‘93, razorene porodice, devastirane kuće, uništena budućnost jedne generacije – krvavi su tragovi ostavljeni u vremenu i prostoru krajem XX stoljeća. Farsa od suđenja, avanzovanje nalogodavaca i učesnika otmice i ubistava, veličanje zločinaca, poništavanje prvostepene presude, da bi se preimenovala u drugostapenu SRAMNU, kako bi se utro svaki trag i mogućnost ispravljanja ove višedecenijske nepravde prema žrtvama i njihovim porodicama.

Donošenje novog Zakona o civilnim žrtvama rata, u čijem izglasavanju su, nažalost, učestvovali i bošnjački politički predstavnici, kojim nisu obuhvaćene porodice stradalih Bošnjaka Sjeverina, Štrbaca, Kukurovića, prebijenih i maltretiranih, ponosnih Pešteraca, produbljuje u našim srcima, nepovjerenje u pravni sistem ove države. Nemoć ili nezainteresiranost bošnjačkih nacionalnih i političkih institucija stvara osjećaj prepuštenosti porodica žrtava samima sebi. Posjeta predsjednika države Aleksandra Vučića Priboju u januaru 2022. godine uz obećanje i nalog resornom ministarstvu za rješavanje pitanja statusa porodica ubijenih Bošnjaka Sjeverina odškrinula je pendžer svjetlosti i probudila tračak nade da će se nešto promijeniti, ali koliko se do sada promijenilo – prosudite sami.

Prošle godine obavljena je kolektivna dženaza namaz, bez posmrtnih ostataka, bez mezara, bez nišana, kako bi duše žrtava našle svoj smiraj. Porodice u suzama i strahu da li će nekad i neko dočekati da se ispravi nepravda učinjena ovom napaćenom narodu. Članova porodica ubijenih je sve manje iz godine u godinu. Sve i da se prizna porodicama status civilnih žrtava rata, prema važećem zakonu, ostvarivanje prava civilnih žrtava rata imaju roditelji (svi pomrli), supružnici, bračni i vanbračni i djeca – bračna i vanbračna. Postavlja se pitanje šta će biti sa onim žrtvama kojima su roditelji umrli, koji nisu bili oženjeni i nisu imali djece…!? KAO DA NISU NI POSTOJALI!

Primjera radi, porodice žrtava Sjeverina, čitaj bošnjačkih žrtava, nemaju pravo na status civilnih žrtava rata, a porodice DOBROVOLJACA većinskog naroda, koji su stradali u ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu imaju pravo na taj status?! Kojim imenom nazvati ovaj fenomen osim NEPRAVDA i kršenje Ustava ove zemlje.

Opština Prijepolje uvrstila je u svoj redovni godišnji budžet jednokratnu pomoć porodicama žrtava otmice u Štrpcima i na taj način djelimično priznala odgovornost i pokazala suosjećanje sa porodicama žrtava. U Priboju, gdje u vlasti participiraju sve tri bošnjačke partije, nikada nije upućena ovakva inicijativa prema Opštini. Prilikom zadnje posjete predsjednika Vučića Priboju, u razgovoru nije ni pomenut slučaj Sjeverin.

Za pravosudne organe Srbije zločin otmice u Sjeverinu desio se na teritoriji ,,druge“’ države i zbog toga ne postoji mjesna nadležnost. Zašto onda slučaj ubistva Rama Berba i Hasana Mujovića, koji se desio na teritoriji Republike Srbije, nikada nije rješavan niti uzet u razmatranje.

Za Međunarodni sud u Strazburu ne postoji vremenska nadležnost, pod izgovorom ratione temporis (u periodu kada se desio zločin Srbija nije bila potpisnica Konvencije sa ovim Međunarodnim sudom), iako su radnici, koji su putovali na posao imali propusnice od DRŽAVNIH FIRMI sa DRŽAVNIM PEČATOM o slobodnom prolazu preko ratom zahvaćene teritorije.

Još uvijek nisu dostupne sve informacije vezane za ovaj slučaj, koje se čuvaju u ,,tajnim arhivima“ u Beogradu, autentične slike koje su objavljene u filmu Otmica na TV B92 u vremenu kad je odgovorni urednik ove televizije bio g-din Veran Matić, pronađene u sefu ubijenog policijskog generala Boška Buhe u Beogradu, koji je tada bio pomoćnik načelnika Resora javne bezbjednosti, prilikom policijske kontrole u njegovom stanu.

Sve ovo do sada ispričano ili neispričano ukazuje na to da još uvijek „odgovorni“ u ovoj državi nisu spremni suočiti se sa posljedicama mračne PROŠLOSTI, koju su neki drugi kreirali kako bi ostvarili sigurniju i svjetliju BUDUĆNOST.

Glas islama 336, R: Aktuelno/Historija, A: Omer-ef. Hodžić