Model avansiranja u okviru islamskih finansija

Ugovor se može smatrati i vrstom duga jer se prihvatanjem plaćanja unaprijed prodavac obavezuje da isporuči ugovorenu robu.

Trgovina je oduvijek bila osnovni koncept poslovanja i razmjene roba i usluga među ljudima. Koncept trgovine prolazio je kroz razne faze i modele, od prvih vidova trgovine kao što je trampa dobara, preko korištenja metalnog, zatim i papirnog novca, pa sve do modernizacije i globalizacije ekonomskih tokova, što nas dovodi do tačke da je trgovinu danas moguće izvršiti sa par klikova na mobilnom uređaju bez ulaganja fizičkog napora. Kroz historiju koristili su se razni modeli i pristupi trgovini, a jedan od njih je model avansiranja ili plaćanja robe unaprijed. Važno je napomenuti da je avansiranje bilo korišteno kao model i prije objave islama, ali bez definiranja mjere, količine i vremenskog okvira, te uz postojanje neizvjesnosti što je ovaj model u osnovi činilo zabranjenim. Dolaskom islama ovaj model biva dozvoljen uz prethodno odstranjivanje elemenata zabrane i uz jasno precizirane uvjete. Arapski naziv za avansiranje ili plaćanje unaprijed je selem.

Selem je kupoprodajni ugovor u kojem prodavac preuzima obavezu da isporuči određenu robu kupcu na određeni datum u budućnosti uz plaćanje potpune naknade unaprijed. Ovaj vid kupoprodaje specifičan je jer predmet prodaje ne postoji u trenutku sklapanja ugovora, te na taj način ovaj model odstupa od općih pravila trgovine koja su definirana kao islamski dozvoljena, jer je općenito zabranjeno prodavati nešto što ne postoji ili nije u posjedu prodavca u trenutku sklapanja ugovora. Izuzetak čine modeli avansiranja (selem) i naručivanja (istisna) koji su dozvoljeni uz precizno definiranje uvjeta zbog potrebe (masleha) ljudi za ovom vrstom modela. Prema svojoj definiciji, selem ugovor može se smatrati i vrstom duga jer se prihvatanjem plaćanja unaprijed prodavac obavezuje da isporuči ugovorenu robu. Selem kao model svoj legalitet crpi iz primarnih izvora Šeriata, a najupečatljiviji je hadis Božijeg Poslanika s.a.v.s. u kojem se navodi da su stanovnici Medine plaćali plodove datula dvije ili tri godine unaprijed, pa je Poslanik s.a.v.s. nakon dolaska u Medinu dozvolio tu praksu uz određena pravila kazavši: „Ko je unaprijed platio za nešto, neka bude uz tačno određenu mjeru, određenu težinu i do tačno određenog vremenskog roka.“ (Buharija). Ovaj model se uglavnom koristio u poljoprivredi jer farmerima su bila potrebna finansijska sredstva za uzgoj poljoprivrednih dobara prije žetve.

S obzirom da odstupa od općih pravila trgovine, postoje uvjeti na osnovu kojih selem biva dozvoljen, i to:

1. Neophodno je da kupac u momentu zaključivanja ugovora prodavcu plati potpunu cijenu proizvoda koji je predmet kupoprodaje. U slučaju da se cijena plati djelimično, ta aktivnost bi se smatrala prodajom duga za dug, što je zabranjeno.
2. Neophodno je da kvalitet i količina robe koja je predmet selema budu potpuno definirani.
3. Datum i mjesto isporuke moraju tačno biti definirani ugovorom.
4. Predmet selema može samo biti roba čiji se kvalitet i količina jasno mogu precizirati. Npr. predmet selema ne može biti nakit jer se svaki prsten ili oblik nakita razlikuje od drugog po kvalitetu i količini zlata ili srebra koje je utrošeno u svaki pojedinačni vid nakita, dok je npr. pšenica legitimna jer je svako zrno gotovo identično ostalim zrnima pšenice.
5. Selem se ne može dogovoriti na način da se određena dobra isporuče sa određene farme ili mjesta. Npr. ukoliko se prodavac obaveže da će isporučiti jabuke sa određenog stabla, ugovor nije validan jer postoji mogućnost da ne dođe do roda na tom određenom stablu.
6. Selem se ne može sklapati u slučaju roba čija isporuka mora biti trenutačna, kao što su zlato i srebro, jer po Šeriatu isporuka zlata i srebra mora biti trenutačna.

Selem se može koristiti i kao model finansiranja u modernom kontekstu, posebno u poljoprivrednom sektoru, jer je selem i dozvoljen kako bi se udovoljilo potrebama malih farmera i trgovaca. Selem je pogodniji za kratkoročna finansiranja, ali se može koristiti i za dugoročna. Islamske finansijske institucije ovaj model mogu koristiti u finansiranju poljoprivrede na način da dogovore nižu cijenu od one koja važi za proizvode koji su odmah dostupni i da ta razlika između dvije cijene, zapravo, bude njihova dobit. Ovaj vid finansijske transakcije može se obezbijediti kolateralom (žirant, garancija, hipoteka, zalog) čija bi se utrživost iskoristila za nabavku proizvoda koji su prethodno bili predmet selema. Da bi ovaj model funkcionirao, u teoriji bi se morala kreirati dva paralelna selem ugovora između finansijske institucije i dobavljača i između finansijske institucije i kupca. Paralelni selem ugovori specifični su i opterećeni sa nizom procedura koje je potrebno ispoštovati. U praksi, islamske banke vrlo rijetko koriste ovaj model za finansiranje i uglavnom se pribjegava modelima koji su bazirani na čistoj trgovini kao što su murabeha, jer banke ne žele da na svojim bilansima imaju sredstava koja nisu relativno likvidna i koja im mogu otežati procese finansiranja.

Glas islama 338, R: Islamsko bankarstvo, A: Msc. hfz. Haris Zogić