Prva šerijatsko-sudačka škola (1887-1937) na Balkanu (3. dio)

Zvanje svršenika ŠSŠ

Zvanje svršenika Šerijatsko-sudačke škole bilo je regulirano Štatutom, i to prvim članom, radi izobražavanja kandidata za službu šerijatskih sudaca (kadija). (Štatut, čl. 1) Na kraju svake školske godine polagao se ispit pred povjerenikom Zemaljske vlade i predsjedavajućim reisu-l-ulemom ili njegovim zamjenikom, nakon čega je polaznik dobijao svjedodžbu o završenom odgovarajućem razredu. Polazniku koji je uspješno završio svih pet razreda izdavana je konačna svjedodžba koja je bila dokaz da je dotični polaznik stekao odgovarajuću sposobnost kako bi mogao da polaže ispit za šerijatskog sudiju. (Štatut, čl. 9) Oni koji bi dobili svjedodžbu da su završili Šerijatsko-sudačku školu postali bi pripravnici za šerijatske sudije. Svršenici ove škole također su mogli da se zapošljavaju u praktičnim šerijatskim sudovima i drugim veoma sličnim administrativnim ustanovama.

Oni koji bi vršili pripravnički staž u šerijatskim sudovima, koji je trajao tri godine, mogli su nakon toga pristupati polaganju stručnog ispita. Dotadašnje zvanje naib bilo bi zamijenjeno, nakon položenog ispita, kojem bi prisustvovao i Vladin predstavnik, u zvanje kadije. S obzirom da je program Šerijatsko-sudačke škole bio koncipiran da slušaoci, pored predmeta pravnih nauka, slušaju i vjerske predmete, oni ambiciozniji svršenici ove škole mogli su dalje nastaviti studiranje svjetovnog prava u Zagrebu, ili teoloških nauka u Kairu ili Carigradu.

Rezultat završenih raznorodnih studija bio je da su bivši svršenici Šerijatsko-sudačke škole obnašali funkcije ministara, državnih savjetnika, članova Ulema medžlisa, muftija, profesora, advokata i drugih. Ova škola dala je brojne generacije šerijatskih sudija i drugih službenika u vjersko-prosvjetnim, kulturnim, političkim i društvenim djelatnostima u BiH, kako za vrijeme Austro-ugarske tako i kasnije u Kraljevini SHS/Jugoslaviji i novoj Jugoslaviji. ŠSŠ za svoje vrijeme bila je vrlo savremena, moderna i visoko pozicionirana škola. Tokom 50-togodišnjeg egzistiranja ove škole bilo je više pokušaja njenog reorganiziranja. Jedan takav pokušaj evidentan je u toku Prvog svjetskog rata kada je tadašnji reisu-l-ulema Mehmed Džemaludin Čaušević 1915. godine predložio nacrt reorganizacije ŠSŠ koji je podržala i Zemaljska vlada. Međutim, ratne okolnosti nisu dozvolile realizaciju ovog plana reorganizacije.

Šerijatsko-sudačka škola u Sarajevu prestala je sa radom 1937. godine, tačno na 50-togodišnjicu svog postojanja. Tada je tek prerasla u rang fakulteta i pretvorena u Višu islamsku šerijatsko-teološku školu (VIŠT). Pored svih turbulencija na geopolitičkoj sceni koje je Šerijatsko-sudačka škola doživjela, krunisala je 370 diplomiranih svršenika, što predstavlja enormni uspeh. Najveći broj svršenika stupio je u šerijatsko-sudačku struku, dok su neki nastavili studije prava, filozofije, teologije i druge fakultete.

Pretvaranjem ŠSŠ u VIŠT ispunjena je jugoslovenskim muslimanima njihova davna želja i potreba. Budući šerijatski sudije i ostali visoki vjerski funkcioneri imat će visokoškolsku naobrazbu i moći će dostojno predstavljati Islamsku zajednicu u svim zvanjima koja im budu povjerena.

Predavači šerijatskog prava u ŠSŠ

U toku pedesetogodišnjeg postojanja ŠSŠ za katedrama se izmijenilo mnogo profesora. Već smo ranije taksativno nabrojali petnaest predmeta koji su se izučavali, te sve oblasti, grane i discipline šerijatskog prava koje su izučavane u ovoj školi. Škola je imala svoje redovne profesore, ali i honorarne saradnike. Ovdje ćemo spomenuti samo redovne profesore koji su ostavili ugravirani pečat, kako na polaznike ove elitne škole u doba austro-ugarske okupacije, tako i među bosanskohercegovačkim muslimanima generalno.

Vrijedno je spomenuti osam direktora ŠSŠ: Mustafa Hilmi Hadžiomerović (od osnivanja do 1893.), Mehmed Tevfik Azapagić (1893-1909.), Mehmed Korkut (1909-1910.), Sulejman Šarac (1910-1912.), Mehmed Okić (1912-1914.), Mehmed Džemaludin Čaušević (1914-1930.), Selim Muftić (1914-1936.), Fehim Spaho (1936-1937.).

Profesori ŠSŠ bili su i trojica eminentnih reisu-l-ulema: Mehmed Tevfik Azapagić, Sulejman Šarac i Mehmed Džemaludin Čaušević, te naibu reis (zamjenik reisu-l-uleme), čak dva puta, Salih Bašić.

Među ponosnim profesorima ŠSŠ bili su nadaleko poznati i priznati bošnjački književnici iz doba kada je cvjetao preporod bošnjačke književnosti i mnogi drugi predmetni profesori: Edhem Mulabdić, Abdulah Bušatlić, Sejfullah Proho, Ahmed Burek, Muhamed Tufo, Muhamed Pandža, Šaban Hodžić, Mustafa Ajanović, Hamdija Kapidžić.

Zatim profesori koji su predavali sekularno, svjetovno ili evropsko pravo, koje je involviralo Ustav Austro-ugarske monarhije, Organizacija uprave BiH, Opće građansko pravo i Gruntovni zakon iz 1884. Međi njima se posebno ističu: Osman Nuri Hadžić, Eugen Sladović, Albert Schek, Stanislav Tobiasz, Ivan Zobkov, Milan Ćurčić, Miloš Grgić.

Veoma značajno je spomenuti da je Alija Silajdžić (1909-1974.) na Pravnom fakultetu u Sarajevu predavao Nasljedno i Porodično pravo, a bio je svršenik ŠSŠ školske 1932/33.

Dakle, za pola stoljeća, koliko je egzistirala Šerijatsko-sudačka škola, kroz nju su prošle 42 generacije Bošnjaka, odnosno 370 diplomiranih svršenika. Bilo je to vrijeme kada su Bošnjaci prelazili iz orijentalno-islamske u zapadno-evropsku pismenost. Stoga, značaj Šerijatsko-sudačke škole u Sarajevu je neprocjenjiv, ne samo u pravnoj historiji BiH i Bošnjaka, već i u njihovom kulturno-civilizacijskom hodu ka modernizmu. ŠSŠ je u tom smislu postala prijestolnica za edukaciju bošnjačke inteligencije.

Glas islama 338, R: Islamske teme, A: Doc. dr. Sumeja Smailagić