Predvorje islamske kulture i civilizacije

Pedagogija je jedna od društvenih nauka čija uloga je danas toliko priznata u svakom društvu da je nepotrebno ukazivati na njen značaj, važnost i ulogu. Njen doprinos savremenom društvu i svim dostignućima je nesumnjiv tako da je ona danas jedna od respektabilnih naučnih disciplina koju izučava na hiljade naučnika i istraživača diljem svijeta. Za razliku od zapadnog svijeta koji svoje današnje rezultate veže za period renesanse, muslimani su u okrilju ove „nauke“ još od prvih riječi Objave: „Ikre’Uči, čitaj“, a učenje i odgajanje su nesumnjivo ključni termini ove „naučne discipline“ koja se danas diferencira na brojne odsjeke i specijalizacije. U ovim radovima ćemo se družiti sa djelima najistaknutijih muslimanskih pedagoga koji su svoje živote posvetili izučavanju islamske pedagogije kao ključne discipline, koja s punim pravom obećava ponovni povratak muslimana na čelno mjesto u svijetu i svjetskim zbivanjima.

 

Šta je islamska pedagogija

Islamska pedagogija smatra se predvorjem i ulaznim vratima islamske kulture i civilizacije u cjelini, a to je kultura i civilizacija koja je usmjerena ka izgradnji islama radi upoznavanja biti i suštine ovog svijeta, otkrivanja njegovih tajni i istraživanju dubina života. Sam pojam islamska pedagogija nosi značenje napretka i razvoja, a njen cilj je izrastanje čovjeka muslimana kao svestrano oblikovane ličnosti: intelektulno, spoznajno, emocionalno, tjelesno, društveno itd.

Ako pogledamo u islamsku pedagogiju vidjet ćemo da ona ima jedinstven i prepoznatljiv put u svojim idealima, principima i načelima, ciljevima, sadržajima i pristupima. Sve ovo ima svoj izvor i ishodište u Božijoj objavi s kojom je neraskidivo vezana. Na osnovu toga, musliman usvaja svoje jedinstveno, svima prepoznatljivo ponašanje, razmišljanje i osjećanja, te postaje izuzetno blizak idejama dobrote i bogobojaznosti. Ujedno, musliman postaje i više tolerantniji i humaniji. Islamska pedagogija pristup je od Gospodara za popravljanje i upućivanje čovječanstva na ispravnost, pravednost, odmjerenost i pridržavanje ispravnog ponašanja u životu. Istina je da čovječanstvo kroz svoju cjelokupnu povijest postojanja nije poznavalo tako širok, potpun i sveobuhvatan sistem poput islama.

Ako pogledamo aktuelne sisteme vidjet ćemo da postavljaju svoje ciljeve kako bi pripremili dobrog „građanina“, dobrog „stanovnika“, međutim, narodi se razlikuju u viziji ovakvog „građanina“ i „stanovnika“ i određivanju njegovih osobina. Što se tiče islama, on se ne ograničava na tim uskim odrednicama i uopće ne hrli u pripremi takvog čovjeka. Islam teži ka ostvarenju daleko većeg i obimnijeg cilja, a to je pripremanje „dobrog čovjeka“, dakle čovjeka općenito u svom cjelovitom sveobuhvatnom ljudskom značenju, čovjeka sa svojim najskrivenijim detaljima, čovjeka sa svim što ga čini čovjekom, a ne onim što ga čini stanovnikom ovog ili onog dijela zemlje, odnosno, ovog ili onog mjesta.

Ovo je islamsko razumijevanje koje je definitivno najšireg i najsveobuhvatnijeg opsega i koje njeguje poštivanje čovjeka kao čovjeka. Islamskoj pedagogiji uopće nisu cilj puka saznanja, informacije, razumijevanja i istine koje se prezentiraju učenicima, nego je ona „način života“ koji uči musliman, vjeruje u njega i prakticira ga, a sve zato što je neraskidivo vezana sa urođenom prirodom – fitrom, koja je protkana kroz najveće čovjekove dubine, te zato što se ona uopće ne zadržava na faktičkom stanju fitre, nego aktivno djeluje na njenom pročišćenju i sveobuhvatnoj nadgradnji. Islamski put u odgoju je u gledanju na čovjeka muslimana cjelovitim pogledom koji ne izostavlja i ne zanemaruje bilo šta, njegovo tijelo, pamet, dušu, materijalni i duhovni život, kao i sve ostale aktivnosti na Zemlji. Islam se interesira za čovjeka u cjelini, sa svim onim što ga zaokuplja. Na osnovu nevedenog, možemo odrediti razumijevanje islamske pedagogije kao izgradnje muslimana – kompletne, svestrane ličnosti, koji može dati svoj doprinos izgradnji islamskog društva i biti dobro upoznat sa svojim odgovornostima. Ona je doslovni prijevod iskrenosti i sigurnosti za odgoj u općenitom značenju.

 

Tri ključna pojma: vjera, islam i pedagogija

Što se tiče dina – vjere, ta riječ u jeziku nosi brojna značenja. Neka od njih su: nagrada, pokornost, skrušenost, poniznost, skup obaveza kojima je Allah dž.š. obavezao Svoje robove. Uglavnom se sve ono čime je Allah dž.š. obavezao Svoje robove naziva dinom – vjerom, i to u značenju skrušenosti, poniznosti i pokornosti Zakonodavcu, te milletom – narodom i u značenju da se ona diktira i zapisuje, dok naziv šeri'at dolazi u značenju uspostave i objašnjavanja propisa ljudima. Vjera se neraskidivo veže za vjerovanje u Allaha, poniznost Njemu i potvrđivanje toga kroz izvršavanje svih Njegovih naredbi od propisa i zakona. Vjera je, ustvari, razumsko i emocionalno usmjerenje ka Uzvišenom Allahu i povezanost sa Njim tako da se potvrđuje odnos Stvoritelja sa stvorenjima kroz slijeđenje svih Njegovih uputa, te obavljenjem svih praktičnih aktivnosti povezanih s tim, zajedno sa manirima ponašanja u kojima se iskazuje dobrovoljenost, zadovoljstvo, suptilnost i puna odgovornost.

Sa ukazivanjem na značenje vjere nužno se veže i pojašnjenje značenja islama. Tako riječ islam dolazi u značenju skrušenosti i poniznosti, pokornosti, te u značenju izvršenja. U arapskom jeziku se kaže: „Eslemtu šej'en ila fulanin – Predao sam mu to.“ Isto tako, islam ima značenje i ulaska u mir, sigurnost, dobrotu i besprijekornost. Nazivanje jedine istinite vjere islamom potpuno odgovara svim ovim značenjima i to je najodabraniji naziv. Uzvišeni Allah kaže u suri En-Nisa, 125. ajet: „Ko je bolje vjere od onoga ko se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu.“

Uzvišeni Allah je vjeru dostavljao Svojim poslanicima i vjerovjesnicima iz dva razloga…

 

Nastavit će se…

Glas islama 340, a: Ilma Hasanović