Rušenje Tijesne čaršije 1947. (2. dio)

GRAĐEVINSKI OBJEKTI U NOVOM PAZARU PORUŠENI PRED I ZA VRIJEME DRUGOG SVJETSKOG RATA

 

Širom šeher Yeni Pazara, kako u centralnom dijelu, tako i po cijeloj njegovoj kotlini, bili su izgrađeni objekti stare orijentalne arhitekture, posebno na putnom pravcu koji se zvao Stambol džada ili Carski drum koji je vodio iz Stambola preko Soluna, Skoplja, Kosovske Mitrovice, Novog Pazara i Sarajeva do Dubrovnika i obratno. Navest ćemo par prelijepih zdanja koja su se nalazila pored navedene Stambol džade (današnja ulica Prvog maja). Pazar je u to vrijeme bio podijeljen na mahale koje su predstavljale veće gradske cjeline i na sokake. U jednoj od glavnih mahala – Jošanici nalazio se veliki broj lijepih kuća i bašči između njih.

Među njima najljepša je bila kuća Ejup-paše Ferhatagića. Ona se nalazila u Domskom sokaku (danas ulica Rasima Halilovića). Ejup-paša je imao titulu pazarskog muteselima i dugo je upravljao ovim krajevima. Ferhatagića kuća porušena je 1938. godine, kada i čuvena Isa-begova džamija koja se nalazila na mjestu današnjeg Fakulteta za islamske studije. Potomci porodice Ferhatagić i danas žive u Novom Pazaru. Prezivaju se Tahirbegović i Nedžipašić.

Druga najpoznatija kuća koja se nalazila na desnoj obali rijeke Raške, odmah do Velike ćuprije, bila je kuća familije Agušević.

O kućama Aguševića pisao je Asim Nikšić u svojoj knjizi. „Na desnoj strani rijeke Raške, tik uz Veliku ćupriju, imućni i ugledni Hamid-aga Agušević podigao je vrlo lijepu spratnu zgradu koja je bila u neposrednoj blizini Gradske tvrđave. Zapadno od nje, paralelno sa rijekom Raškom, bila je i Aguševska vodenica, jedna od ljepših u gradu, koja je napajana vodom iz Gradskog jaza. U prizemlju zgrade bila su dva dućana, a na spratnom dijelu bila je kafana. U njoj nisu služena alkoholna pića. Pored uobičajenog dnevnog poslovanja kafane, uveče su se u njoj okupljali građani koji su bili naročite meraklije za muziku i pjesmu. Tu se svirala posebna muzika, uz tambure, saz i jedan naročit žičani instrument koji se zvao karaduzen. Nekoliko ovakvih instrumenata bilo je obješeno po zidovima prostorije. Poslije večere u kafanu je znao doći Abdurahman–aga Šušević, rođeni brat jednog od najuglednijih Pazaraca i Sandžaklija tog vremena, muftije Nazif-ef. Šuševića. Prema kazivanju potomaka Šuševića: – U Pazaru je 1896. godine bila velika poplava. Tada je u kući Aguševića pored Velike ćuprije kahvu držao neki Selman-aga Rašljanin. Raška je bila nadošla preko ćuprije, a voda je potkopala kuću u toku noći i na kraju je iščupala iz temelja. Dok je plutala niz rijeku, u njoj se nazirala svjetlost zagašene lambe (svjetiljke-petrolejke). Sve dok se zgrada nije raspala blizu Kanare (Klanice), plamen sa lambe se nije bio ugasio.

Ubrzo je Hamid-aga Agušević na istom mjestu izgradio još bolju i moderniju zgradu, koju je poklonio ćerki Mahmuri (udata Šušević). Ova jedinstvena zgrada je kasnije služila za razne svrhe, a poslije Drugog svjetskog rata je nacionalizirana i preuređena za potrebe Krojačke zadruge i Crvenog krsta. Na kraju je bila kafana u vlasništvu Ugostiteljskog preduzeća „Lipa“. Srušena je 1967. godine, kada je sa njom nestala i Velika ćuprija. Nizvodno od nje, na nekih 20-ak metara daljine, izgrađen je novi betonski most, koji i dan-danas stoji na tom mjestu“. (Iz knjige Moj Pazar, moji ljudi, moje uspomene, izdate 2021. u Novom Pazaru)

Zgrada stare Pazarske opštine  bila je također objekat izuzetne ljepote. Nalazila se na desnoj obali rijeke Raške, između dvije ćuprije: Velike i Ćifutske (jevrejske) ćuprije. U zgradi se nalazila Opština od Balkanskih ratova, pa sve do 1944. godine, kada je stradala u savezničkom bombardiranju Novog Pazara.

 

IZGLED TIJESNE ČARŠIJE PORUŠENE OD KOMUNISTA  NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA (1947.)

Sada je već poznato da su glavni inicijatori rušenja objekata u najljepšem dijelu Novog Pazara bili: Rade Borisavljević iz Nove Varoši, Ramiz PruševićOsman-Osmo Dervišnurović i Ramiz Crnišanin iz Novog Pazara. Prije godinu dana sreo sam se u čaršiji sa Asimagom Nikšićem koji mi je na licu mjesta pokazao odakle je počinjala i gdje se završavala Tijesna čaršija. Dok je on pričao i rukama objašnjavao gdje se šta nalazilo, precizno sam ga snimao kamerom, znajući da je to veoma važan dokaz za mlađe generacije koje dolaze. Jer, danas skoro da i nema među živima ljudi koji se sjećaju Tijesne čaršije.

Tijesna čaršija počinjala od današnje kuće Čavića i Ejup-begove džamije, koju su komunisti definitivno porušili 1959. godine. Zbog izgradnje Doma kulture i tzv. Radničkog univerziteta porušena je čitava njena lijeva strana, sa nekoliko hanova i desetine dućana, a na desnoj strani je danas ostalo još desetak dućana različitih zanata. Zbog smanjenog prostora i velike koncentracije ljudi i robe, u Tijesnoj čaršiji nije se obavljao saobraćaj za fijakere i druga zaprežna vozila. Tijesnoj čaršiji se prilazilo sa više strana i u njenoj blizini nalazio se veći broj hanova (Amir-agin han, Ćilerdžića-han, Ćemerli ili Limov-han, Hrvaćanski, Recovića, braće Pokimica han) koji su u to vrijeme gostili mnoge putnike namjernike, voljne da svoj novac potroše u nekom od čaršijskih dućana. U blizini čaršije nalazio se i hotel „Hurijet“, što na našem jeziku znači „Sloboda“.

Današnjom ulicom 28. novembra, tačnije od Kalajdžijskog sokaka (današnja ulica Šabana Koče), pa niz ulicu ka čaršiji, tekla je velika brazda koja je dolazila od Paričkog jaza, koji se u Selakovcu odvajao od rijeke Raške i  Paričkom mahalom spuštao se ka čaršiji. Voda iz ove brazde se kod šadrvana razdvajala na dva dijela. Jedan dio brazde išao je niz glavnu ulicu ka Velikoj ćupriji i ulijevao se u rijeku Rašku, a drugi dio je zalazio u Tijesnu čaršiju i skretao prema mahali Ćukovac. Voda iz ovih brazdi bila je čista kao i voda iz rijeke Raške, pa se čak koristila i za uzimanje abdesta.

Znači, ovaj dio starogradskog jezgra koji se nalazio na lijevoj strani rijeke Raške zvao se Stara ili Tijesna čaršija. Sa njenim rušenjem 1947. godine i kasnije naziv „čaršija“ prelazi, preko mosta, na desnu stranu rijeke Raške gdje se nalazi Arap džamija sa starim dućanima. Ostale su sačuvane fotografije pojedinih dijelova Tijesne čaršije, ali ne postoji slika cijele čaršije. Na pokušaje pojedinaca na obnavljanju Ejup-begove džamije i Stare čaršije nadležni gradski organi su sve do danas ostali gluhi. Tako je u maju ove godine predsjednik odborničke grupe Stranke pravde i pomirenja Sead Redžović zatražio hitnu obnovu navedene džamije i zabranu za bilo kakvu drugu gradnju na vakufskoj parceli koja pripada Islamskoj zajednici.

Kao zaljubljenik u arhitekturu starog Pazara, jedan umjetnik je svoje sjećanje prenio na platno i krajem 90-ih godina prošlog vijeka objavio dvije slike Tijesne čaršije. To je Muharem Radetinac, poznati slikar iz Novog Pazara. U narednom serijalu bit će objavljene slike najpoznatijih begovskih i aganskih kuća u Novom Pazaru, kako onih koje su već porušene, tako i nekoliko preostalih koje će gradske vlasti vjerovatno pokušati da „zaštite“ svojom dokazanom „bager“ restauracijom.