Ramazan u tradiciji sandžačkih Bošnjaka

Djeca se posebno raduju sehuru i mole roditelje da i njih probude da sa njima sufuraju. Sandžački Bošnjaci znaju da je poseban berićet u sehuru i zato se trude da što ljepša jela pripreme kako bi izvršili ovaj sunnet i olakšali sebi post. U tom smislu, prenosi se hadis od Enesa b. Malika r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Ustajte na sehur, jer je, uistinu, u sehuru berićet.”

Ono zašta se može slobodno reći da je praktična i duhovna komponenta koja objedinjava sve pripadnike islama u svijetu, jesu mubarek mjesec Ramazan i dva bajrama – Ramazanski i Kurban bajram.

Muslimani na području Novog Pazara i Sandžaka imaju svoje ramazanske i bajramske adete na koje autor u ovome radu ukazuje i obrađuje ih kroz prizmu nekoliko ajeta i hadisa. To je podsjećanje na muslimansku tradiciju koju autor želi da otrgne od zaborava i preporuči je za prakticiranje budućim generacijama. Ramazan je posebna prilika u kome su obećane velike nagrade i koju vjernik nikako ne smije propustiti. Allah Uzvišeni je obećao da će postače nagraditi posebnom nagradom i, pored ostalog, jednu džennetsku kapiju nazvao Rejjan, na koju će samo oni ući u lijepi Džennet. Ulema je oduvijek govorila, tumačeći mnoge ajete i hadise, da je za kabul post nagrada Džennet, inšallah.

Allah Uzvišeni kaže:

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da bi ste postali muttekije (bogobojazni).” 

U historijskim izvorima prenosi se predaja: “Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. došao u Medinu, vidio je da dva dana Medinjani provode u igri i veselju, pa ih je upitao: ‘Kakvi su to dani?’ Odgovorili su: ‘Igrali smo i zabavljali se u njima prije dolaska islama.’ Tada je Poslanik a.s. rekao: ‘Allah vam je ta dva dana zamijenio boljim od njih, a to su Ramazanski i Kurbanski bajram.”

Sandžački muslimani, kao i svi islamski vjernici u svijetu, s velikim ushićenjem i merakom iščekuju dolazak mubarek mjeseca Ramazana. Oni koji su jačega imana, a nalaze se na rukovodećim mjestima u firmama, školama, fabrikama i drugim poslovima, trude se da prilagode svoje radno vrijeme za iftar i sufur i tako olakšaju postačima. Muslimanke sređuju svoje kuće i avlije, a njihovi muževi se trude da pribave sve što je potrebno od hrane i namirnica da bi svojoj porodici olakšali dane posta bogatom sofrom i zijafetom. One najmlađe nastoje da obraduju lijepim poklonima, odjećom i obućom, a one starije, posebno roditelje, ali i bračnog druga, iznenade lijepim ramazanskim i bajramskim hedijama i peškešima. Sređuju se, uljepšavaju i čiste džamije, ulice, sokaci, mezarluci i čitavi gradovi. Svi se raduju ovim mubarek musafirima i željno ih čekaju. Za turskog zemana svaki iftarski vakat oglašavao se šenlukom iz topa sa gradske tvrđave ili sa najvišeg brijega u gradu. Nažalost, ovaj adet je bio skoro zaboravljen za vrijeme “realsocijalizma”, skoro je bio iščezao, međutim, prije par godina je ponovo oživljen, najprije u Sarajevu, zatim u Rožajama, Novom Pazaru…, s nadom da taj starinski muslimanski adet oživi i u drugim gradovima i varošima Bosne, Sandžaka i šire. Svakako, u iftarski vakat i džamijske munare će zasijati kandiljima i nurom ezana i salavata, inšallah. Zamirisat će džamije, avlije i kuće miomirisom Ramazana i behara, miomirisom selama i istigfara, miomirisom hatme i Jasina, kelimei tevhida, mevluda, zijareta i vazu nasihata, ašereta i mukabela, miomirisom iftara i sufura, miomirisom itikafa. Allahu dragi, te ljepote, da se insanu vijek produži. Dođe insanu jaka želja da zagrli svog brata, svoju sestru, svoje roditelje, svog komšiju, svog prijatelja i poznanika, da se sa njima halali, da se izmiri, da oprosti svaku uvredu, svaku tuhaf riječ kojom ga neko bio upahnuo, da zaboravi svaki tuhmet. Je li Ramazan, ili nije? Tako se postaje muttekija.

Sufur – sehur

Nakon dolaska kući iz džamije sa prve teravije, posebna radost je priprema i čekanje prvog sufura. Djeca se posebno raduju sehuru i mole roditelje da i njih probude da sa njima sufuraju. Sandžački Bošnjaci znaju da je poseban berićet u sufuru i zato se trude da što ljepša jela pripreme kako bi izvršili ovaj sunnet i olakšali sebi post. U tom smislu, prenosi se hadis od Enesa b. Malika r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Ustajte na sehur, jer je, uistinu, u sehuru berićet.”

Mukabela

Mjesec Ramazan je mjesec Kur’ana i posta. Puno hadisa se prenosi od Allahova Poslanika a.s. u kojima govori da će se post i Kur’an zauzimati za insana na Sudnjem danu i biti šefadžije. Zbog obećanih nagrada za učenje Kur’ana poznato je da se muslimani u čitavom svijetu posebno druže s Božijom knjigom tokom ovog mubarek mjeseca, kako individualno u svojim kućama, tako i u džamijama. U džamijama obično nakon podne ili ikindije namaza sandžački hafizi uče svaki dan po džuz iz Kur’ana, a prisutni džematlije slušaju i prate ih s mushafima u rukama. To organizirano učenje Kur’ana naziva se mukabela. Ne zna se pouzdano kada se tačno počelo s ovakvom praksom mukabele kod Bošnjaka u BiH i Sandžaku. U tom smislu, Enver Mulahalilović kaže: “Ne zna se pouzdano kada je uvedeno učenje mukabele tokom Ramazana u formi kako se u nas održavaju i uče. O njima nema spomena u nekim starijim vakufnamama koje smo imali priliku pregledati, kao npr. u Gazi Husrev-begovoj vakufnami za džamiju, imaret i hanikah, od kraja novembra 1531. god. To bi moglo značiti da je institucija mukabele, onako kako se ona u nas obavlja, relativno novijeg i, izgleda, autohtonog porijekla, jer se takve mukabele, po svoj prilici, ne održavaju kod muslimana u zemljama Azije, sjeverne Afrike i dr.”

Mukabele se uče u pojedinim seoskim i svim centralnim gradskim džamijama u Sandžaku. Ranije su mukabele u Sandžaku učili hafizi iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Turske i arapskih zemalja koji bi se angažirali od strane Mešihata Islamske zajednice, a dolaskom prvih mladih sandžačkih hafiza oni su preuzeli emanet učenja mukabele i klanjanja teravih namaza s hatmom. U Novom Pazaru se, inače, klanja teravija s hatmom u par džamija, zavisno gdje odluči Mešihat, a najčešće bude u Sinan-begovoj, Altun alem, Arap džamiji, a 2022. godine teravija s hatmom sandžačkih hafiza klanjala se u Islamskom centru Gazilar. Pored tih džamija, u novije vrijeme, tj. prije tri godine, odredi se po par hafiza koji klanjaju teraviju s hatmom, ali svaku sljedeću noć budu u drugoj džamiji i u drugom gradu ili selu, džematu, i na taj način obiđu sve medžlise i čitav Sandžak.

Iftar

Iftari su poseban doživljaj i radost za Bošnjake u Sandžaku. Prelijepi mirisi jemeka šire se avlijama, sokacima i mahalama. Veliki su redovi postača koji čekaju ispred pekara taze pitice u prediftarskom vaktu, zvane “ramazanke”, koje se na poseban način isključivo prave u vrijeme ovog mubarek mjeseca. Marketi, slastičarne i prodavnice pune su hurmi, slatkiša, raznih voćnih sokova koji se posebno pripremaju za Ramazan, a posebno se izdvajaju salep, limunada, kleka i boza. Iftari su posebna prilika gdje se uža i šira porodica, rodbina, komšije i prijatelji pozivaju da zajedno završe još jedan dan posta. To je poseban osjećaj koji se može doživjeti samo uz Ramazan. Bošnjakinje spremaju tradicionalne sandžačke specijalitete: birijane, pite, mantije, harčalije – hurmašice, baklave, sutlijaše itd. i natječu se koja će ljepši i bogatiji iftar da spremi. Svi uzbuđeno čekaju akšamski ezan, a posebno djeca koja požure da kažu roditeljima da je nastupio iftar. Bošnjaci u Sandžaku poštuju propis da treba požuriti s iftarom. U tom smislu je prenešen hadis od Sehla b. Sada r.a. u kome je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili s iftarom.” Naravno, Sandžaklije se trude da ispoštuju i druge sunnete vezane za iftar i Ramazan, pa i da se iftare hurmom i čistom vodom. Preneseno je od Selmana b. Amira r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Kada se neko od vas iftari neka počne hurmama, a ako ih nema neka onda započne vodom, jer je ona čista.” Valja napomenuti da Mešihat Islamske zajednice – Mearifska služba pravi program sa vjerskim sadržajima za čitav Ramazan koji se emituje na lokalnim medijima i koji vjernici najviše prate čekajući iftar i sehur, a pored toga, predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud-ef. Dudić formira ekipe sastavljene od hafiza, muderrisa i muallima, koje obiđu sve medžlise i druže se s vjernicma. Nakon iftara, klanja se zajedno teravija u džamiji i nastavlja druženje i sijelo uz lijep muhabet, nekada i čak do noćnog namaza ili sufura.

Teravih namaz

Sandžaklije pridaju poseban značaj i važnost teravih namazu. Kao i u čitavom muslimanskom svijetu, tako i u Sandžaku, teravija se klanja džematile u džamiji, u seoskom mektebu (mesdžidu), ili ako ne postoji ništa od navedenog, klanja se po kućama. Međutim, u novije vrijeme skoro svako selo je napravilo džamiju i ta praksa obavljanja teravih namaza po privatnim kućama polako iščezava. Sve sandžačke džamije pune su za vrijeme Ramazana, a poseban ukras su djeca koja dolaze sa svojim roditeljima na namaze. Teravija se, inače, klanja dvadeset rekata, osim u džamijama gdje se uči hatma, pa se u njima klanja po osam rekata. Nažalost, za vrijeme pandemije korona virusa, kao i sve džamije u svijetu, tako i naše sandžačke neko vrijeme bile su zatvorene i vjerske aktivnosti su se obavljale uz minimalan broj vjernika uz držanje socijalne distance, s korištenjem maski i hemijskih sredstava za dezinfekciju ruku, izbjegavanjem rukovanja, a sve to se prakticiralo prema preporuci ljekara kako bi se smanjila transmisija korona virusa i širenja zaraze. U to vrijeme vjerske  aktivnosti, tj. program u vrijeme Ramazana, Islamska zajednica je organizirala putem medija: Glasa islama, Sandžak TV, Refref radija itd. Sandžački imami i muderrisi u zadnjih par godina, kako je Ramazan u proljetnim mjesecima, drže vazove i dersove prije teravije, jer nakon namaza bude puno kasno i džematlije žure kućama da bi se odmorili i pripremili za sufur, eventualno za noćni namaz, ali i za sljedeći radni dan.

Zadnjih deset dana i Kaderska noć

Kada nastupi zadnja trećina ovog mubarek mjeseca, kao i u čitavom muslimanskom svijetu, tako i u Sandžaku, vjernici maksimalno pojačaju svoj ibadet nadajući se Allahovom dž.š. rahmetu, oprostu i selametu. Sandžaklije se trude da u toku Ramazana daju zekat u svojim džamijama, tj. u Bejtu-l-mal, dijele koliko su u mogućnosti i sadaku, daju i sadekatu-l-fitr, te tako čiste svoj post od eventualnih propusta i manjkavosti, te čine druga dobra djela, kao npr: kupovinu namirnica, odjeće, obuće i dijeljenje muhtačnim porodicama, a sve zbog činjenice da se u Ramazanu svako djelo mnogostruko nagrađuje kod Allaha dž.š. Vjernici u Sandžaku u velikom procentu poštuju fetvu reisu-l-uleme iz Sarajeva i predsjednika Mešihata IZ-e u Srbiji, pa daju zekat i sadekatu-l-fitr ustanovama koje djeluju i rade u okviru Mešihata i time olakšavaju njihov rad, odgoj i obrazovanje mladih generacija u predškolskim vrtićima, medresama, Školi Kur’ana Časnog, Fakultetu za islamske studije, Hajratu – vakufskim kuhinjama itd.

Pored navedenog, ono što Ramazan u Sandžaku čini posebnim jeste iščekivanje Kaderske noći i obavljanje noćnog namaza u džamijama. Do 2009. godine nije bila praksa da se u nekoj sandžačkoj džamiji organizirano klanja noćni namaz. Ljudi su do tada noćni namaz klanjali samostalno u svojim kućama, ili eventualno po internom dogovoru određenih džemata sa svojim imamima u svojim džamijama. Međutim, te godine Mešihat Islamske zajednice donio je odluku da se noćni namaz u predsehursko vrijeme klanja organizirano u Arap džamiji i Hajrudin džamiji na Paricama. Kako je interesovanje vjernika bilo ogromno, noćni namaz se organizirao i u drugim džamijama, jer nisu svi džematlije mogli naći mjesto da bi obavili noćni namaz. Pored toga, sljedeće, tj. 2010. godine, Mešihat donosi odluku da se noćni namaz za 27. noć mubarek mjeseca Ramazana obavlja na Trgu Gazi Isa-bega u Novom Pazaru, što je naišlo na opće oduševljenje vjernika. Te noći na Trgu je bilo prisutno više hiljada klanjača i ta praksa se održavala nekoliko godina sve do dolaska pandemije korona virusa kada je ukinuta. Tada, dok se noćni namaz obavljao na Trgu, tih desetak godina, svaki džematlija koji je želio doći na ovaj namaz morao je donijeti sedžadu na kojoj će klanjati. Noćni namaz predvodili su hafizi musafiri iz arapskih zemalja i Turske, a pored njih i naši domaći sandžački hafizi. Pored obavljanja namaza, uobičajilo se i da se prisutnim džematlijama obrate čelnici Islamske zajednice. To je postalo poseban adet i nešto po čemu se posebno prepoznaju Novi Pazar i Sandžak. Nakon Novog Pazara, poslije nekoliko godina, tu praksu obavljanja noćnog namaza na gradskom trgu preuzeli su i drugi sandžački gradovi – Rožaje, Tutin i Sjenica, ali je dolaskom pandemije korona virusa i u spomenutim gradovima ta praksa prekinuta.

Ramazanski bajram, hedije i zijareti  

Nakon Ramazana, Sandžaklije se posebno raduju dolasku Bajrama, koji je simbol radosti, veselja, osmijeha, zijareta i posebnog međusobnog čašćenja i uvažavanja vjernika. Ramazanski i Kurban bajram najveća su radost vjernicima. Bajrami su najvažniji razlog uljepšavanja, ukrašavanja, oblačenja nove odjeće, darivanja članova porodice, kupovanja poklona, pripremanja kuća i stanova za doček musafira, uređenje avlija, pranja gradskih ulica, čišćenja zajedničkih hodnika i stepeništa u zgradama, halala i pomirenja zavađenih, obveseljivanja roditelja, sestara, braće i rodbine. Bajrami i bajramski merhamet vjerniku ulijevaju nadu da će se lakše položiti životni ispit, lakše odgovoriti na pitanja u kaburu i sresti Allaha Uzvišenoga i pred Njim položiti svoj dunjalučki ispit.

Allahu naš, skrušeno Te molimo da u zdravlju, veselju i rahatluku u krugu svojih porodica i voljenih dočekamo i ispostimo nastupajući mubarek mjesec Ramazan, da nam oprostiš grijehe, da nam ukabuliš sve ibadete, da nas sačuvaš džehennemske vatre i da nas Svojom milošću uvedeš u Džennetul-firdevs. Allahumme amin.

Glas islama 341, R: Kultura i tradicija , A: Dr. hfz. Haris Hadžić