Ako činiš dobro – radi sebe ga činiš 

„Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo bit će samo prema zasluzi kažnjen i neće im se nepravda učiniti.”  

Naše unutarnje ubjeđenje treba biti usklađeno sa našim djelovanjem, jer je to jedini način da se čovjek sačuva licemjerstva i ostvari ravnotežu između duše, srca i razuma. Kur’an Časni naglašava da vjerovanje i dobra djela moraju ići zajedno, pa se sintagma: “Oni koji vjeruju i čine dobra djela” desetinama puta ponavlja u Božijoj knjizi u različitim kontekstima. Svijest o Bogu i odgovornosti pred Njim glavni je regulator postupaka svakog muslimana, jer ubjeđenje da valja polagati račun za svoja djela predstavlja glavni motiv za samoobračun, samokritiku i sagledavanje sebe na ispravan način.

Svi smo mi u opasnosti da ne budemo objektivni kada analiziramo svoj život i svoja djela, skloni smo uljepšavanju vlastite stvarnosti, kada učinimo nešto dobro to stavimo pod lupu, pa nam izgleda veliko, a sa druge strane svoje pogreške opravdavamo, umanjujemo i nalazimo izgovore za njih.

Budimo svjesni da je najveća laž lagati samoga sebe, jer se takva laž najteže otkriva, pa zbog toga se čuvajmo samoobmane, veličanja samoga sebe i znajmo da svaki postupak, zapravo, sebi činimo, jer je Božiji zakon da se djela vraćaju počiniocu: “Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo.“ (El-Isra, 7)

Svako stanje u kojem se čovjek nađe test je kako će se u njemu ponašati, pa je ugodan život test da li smo zahvalni,  bogatsvo da li mislimo na siromaha, a zdravlje da li nam bolest pada na pamet. Kaže ulema da je najveće iskušenje za čovjeka kada mu Allah podari moć, vlast i položaj, jer se većina ljudi u tom stanju uzoholi i zaboravi kome, zapravo, pripada Istinska Moć i neprolazna Vlast. Kur’an navodi primjer Faraona i Nimruda koje je velika vlast odvela u propast, jer su tražili da im se ljudi klanjaju mimo Uzvišenog Boga, a navodi i suprotan primjer poslanika Sulejmana koji u trenutku najveće moći kaže, kako nam prenosi Kur’an: „Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je Neovisan i Plemenit.“ (En-Neml, 40)

Ovaj ajet, i još mnogo drugih, jako su važni za temu koju izlažemo, jer nam pomažu da se ispravno orijentiramo u životu, da ne mislimo da su naša djela nešto što drugima koristi ili šteti. Ne! Naša djela su ono čime sebe uljepšavamo ili naružnjujemo, sebe uzvisujemo ili ponižavamo, sebe unapređujemo ili unazađujemo, i tako na obadva svijeta.

Posljedice dobrih djela koja činimo vidjet ćemo i na ovom svijetu i upravo to dobro koje se vraća dobročinitelju iskustveni je dokaz ispravnosti puta kojim se ide. Posljedice grijeha koje činimo također su vidljive u životu svakoga od nas i predstavljaju jasnu opomenu za razumom obdarene da se okane onoga što ih može odvesti u vlastitu propast.

Primjetno je da u savremenom dobu, punom izazova, mnogima nedostaje motivacije da budu ustrajni na putu činjenja dobra, da savladaju egoizam, da budu istinski altruisti i shvate da i kada drugima čine dobro, zapravo, pomažu sebi i svoj život čine ljepšim i potpunijim. Realnost današnjice je da nikada u historiji čovjek nije u materijalnom smislu imao više, a u duhovnom pogledu nikada nismo bili siromašniji. Jedna od osnovnih prepreka na putu ostvarenja lične i kolektivne sreće, kao i pronalaska smisla života koji živimo, jeste sebičnost. Zato je neophodno kroz Kur’an, koji nam je dat kao Uputa od Stvoritelja, te sunnet Muhammeda s.a.v.s., koji je praktično živio idealan život i ostvario idealno muslimansko društvo, kroz brojne primjere koji su nam navedeni u tim osnovnim izvorima islama, da podstaknemo sebe da radimo dobro i da sve svoje kapacitete stavimo u službu vlastitog usavršavanja i pomaganja drugima da budu bolji.

Najbolja motivacija za bilo koju aktivnost jeste ubjeđenje da ćemo za ono što radimo dobiti odgovarajuću satisfakciju. Govoreći jezikom današnje ekonomije, mogli bismo se izraziti sintagmom: “Uloženo se višestruko vraća”, kako nam jasno poručuje Kur’an Časni  “Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo bit će samo prema zasluzi kažnjen i neće im se nepravda učiniti.” (El-En'am, 160)

Posebno se dobra djela višestruko vraćaju u Ramazanu, mjesecu koji je nama muslimanima dar od Uzvišenog Allaha, pa se tom poklonu treba posebno radovati i svakoga dana činiti propisane i dobrovoljne ibadete, pomagati onima koji su u potrebi i učestvovati u projektima od općeg značaja, jer ćemo na taj način sebe opskrbiti onim što nam je neophodno ako sebi želimo istinski uspjeh.

Najčešće se za dobročinstvo na arapskom jeziku upotrebljava riječ el-ihsan, koja predstavlja dokaz iskrenosti vjere koja je u srcu i dokaz istinitosti riječi koje su na jeziku. U mnogim kur'anskim ajetima  spomenuto je da Allah voli dobročinitelje, npr: El-Bekara 195, Ali Imran 134, Ali Imran 148, El-Maida 13, El-Maida 93 itd. Očito je iz ovih ajeta da su dobročinitelji upotpunili svoju vjeru i ostvarili najveći uspjeh, a to je ljubav njihovog Stvoritelja.

Zato, braćo i sestre, postavimo sebi jasne ciljeve u mubarek mjesecu Ramazanu, jer sav trud koji uložimo sigurno će se nama višetruko vratiti. Nemojmo od sebe škrtariti i nemojmo dozvoliti da nam neko oduzme vrijeme i odvuče nas u besposlice od kojih nema koristi ni ovoga ni onoga svijeta.

Allaha Uzvišenog molimo da nam prsa učini prostranim i da nas pomogne na putu činjenja dobra.

Glas islama 341, R: Ahlak/Islamske teme , A: Hfz. Mirfat Fijuljanin