Centralna bajramska svečanost u Prijepolju

Centralna bajramska svečanost, 10.04.2024. godine, upriličena je u Prijepolju u glavnoj Mahmut-begovoj džamiji, gdje je bajram namaz predvodio i bajramsku hutbu održao predsjednik Mešihata Islamske zajednice muftija dr. Mevlud ef. Dudić.

Na početku svečanosti suru Jasin proučili su sandžački imami, nakon kojih je uslijedio dio programa u kojem su se vjernicima predstavili polaznici mekteba i Škole Kur’ana.

Hor izvođača ilahija i kasida svojim izvjedbama oplemenio je bajramsko jutro.

Bajramsku hutbu muftije Dudića prenosimo u cijelosti:

 

Hvala Allahu koji je odlikovao čovjeka znanjem i radom nad ostalim stvorenjima. Koji je ljudima u jednoj noći objavio Kurʼan.

Neka je mir i spas na Muhammeda a.s., prvaka vjerovjesnika i ljudi, izvora znanja i mudrosti, na njegov rod i ashabe.

Gospodaru naš, uputi nas putevima koji Tebi vode i zaštiti nas od ljudi i naroda koji nam nasilje čine.

Uzvišeni je rekao:

 

I trudite se, Allaha radi, istinski i vrijedno! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. On vas je davno muslimanima nazvao, i u ovoj Knjizi sada, da bi Poslanik bio svjedok kod vas, i da biste vi bili svjedoci kod ostalih ljudi. Zato molitvu obavljajte i zekat dajite i Allaha se držite; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav Zaštitnik. (El-Hadždž, 78)

Draga braćo i sestre

U ovom mubarek mjesecu nastojali smo očistiti naša srca kako bi iz njih nestalo mržnje, zlobe, pakosti, zavisti, oholosti, sebičnosti i svih drugih bolesti duše, te da se umjesto njih u naša srca nastani ljubav, samilost, solidarnost, iskrenost i poštovanje, kako bi naš život na ovom svijetu bio ispunjen srećom i zadovoljstvom.

Dokazali smo da u Ramazanu možemo uspostaviti ravnotežu između duše i tijela i biti bolji ljudi. Ramazanski ibadeti, a posebno iftari, približili su nas jedne drugima, učvrstili naše porodične veze i ojačali naše džemate i Zajednicu.

Bajramski dani su dani nagrada i radosti za vjernike, ali i poruka svim ljudima da je u međusobnom poštovanju, zajedništvu, samilosti, toleranciji i ljubavi ključ našeg uspjeha. Stoga, bajramsku radost podijelimo sa našim najbližima, članovima porodice, rodbinom, prijateljima i komšijama. Posebno nastojmo u bajramskim danima unijeti radost u srca slabih, bolesnih, siromašnih i potrebnih naše pažnje i pomoći.

Pošto smo prošli kroz ramazansku školu, pozivam vas da kroz prizmu sljedećeg kazivanja zaključite je li ramazanska škola prošla kroz nas.

Negdje krajem drugog stoljeća po Hidžri naglo je porastao broj muslimana u džamijama da su se vjernici s ushićenjem divili tom velikom porastu. Među njima bio je i imam Ahmed ibn Hanbel, pa ga netko upita:

– Šta misliš koliko nas ima?

– Možda niko – odgovori Imam Hanbel.

Prisutni su ostali iznenađeni takvim odgovorom, pa ga neko prijekorno upita:

– Jesi li ti slijep, pa ne vidiš?

Mudri Ahmed b. Hanbel na to reče:

– Slijepac je onaj koji se okrene prema Kibli, a leđa okrene djeci bez roditelja (jetimima) i siromasima!

– Slijepac je onaj koji čini sedždu Allahu, a oholi se pred Njegovim stvorenjem, pred ljudima!

– Slijepac je onaj koji je u prvim safovima, ali ga nema u safu da nahrani gladnog!

– Slijepac je onaj koji daje sadaku samo jedan dan, a ima mogućnosti da daje svaki dan!

– Slijepac je onaj koji posti od hrane i pića, ali ne posti od harama!

– Slijepac je onaj koji čini tavaf oko Kabe, a zaboravi „tavafiti“, obići siromahe koji svakodnevno umiru od gladi!

– Slijepac je onaj koji uči ezan, a ne vodi brigu o svojim roditeljima!

– Slijepac je onaj koji klanja i posti, ali vara na vagi!

– Slijepac je onaj koji klanja i posti, a ruke su mu krvave od nevinog brata!

– Slijepac je onaj koji klanja, ali ga namaz ne uči moralu!

Neka se svako od nas ispita u čemu je slijep. Ostavljanje svakog harama lijek je za vid našeg srca, našeg duha i našeg oka!

 

Poštovana braćo i sestre

Postojanost u pobožnosti i dobrim djelima posebno je svojstvo vjernika. Zato čuvajmo našu privrženost dini-islamu postignutu u vrijeme Ramazana. Ostanimo čvrsto vezani za ibadet namaza, za džemat i Zajednicu, za autentične vrijednosti koje smo u ovoj zemlji naslijedili od naših časnih predaka. Da oni prije nas nisu bili ustrajni čuvari svoje vjere i tradicije i da nisu ostavili velika i trajno vrijedna djela, kako bi se stoljećima očuvao identitet našeg naroda? Kao što su generacije prije nas, često suočene i s najvećim kušnjama, uspjele da obave svoju zadaću u prošlosti, tako i mi moramo dostojno nositi emanet brige i čuvanja vjere i Zajednice u sadašnjosti, bez obzira na poteškoće i prepreke koje se ispred nas budu pojavljivale. Za uspjeh na tom putu temeljno je važna naša duhovna snaga i naš moral.

Islamska zajednica je naša najvažnija institucija i stara je koliko i ljudski rod. Kao Islamska zajednica pozicionirani smo u državi, bez obzira na pokušaje od 2007. godine za njeno urušavanje. Pozivam Vas da je dodatno jačamo. Ona je Zajednica svih muslimana koji je hoće i vide kao svoju, bez obzira na političke poglede. Njen uspjeh zavisi od svakog od nas. Nemojte čekati da to bilo ko drugi uradi.

Naša Zajednica mora ostati na čvrstim temeljima vjere i morala. Zato, bilo kakvo „uvlačenje“ zZajednice na političku pozornicu unaprijed je osuđeno na propast. Uvijek ćemo ukazivati na anomalije koje se dešavaju u društvu od bilo koga da dođe i bilo koje političke grupacije.

Pozivam sve političare da se odgovorno odnose prema Islamskoj zajednici i da ne upadnu nikada više u zamku politika iz 2007. godine.

Koristim priliku zahvaliti se vjernicima koji imaju svijest o džematu i džamiji i Islamskoj zajednici u cjelini, našeg obrazovanja u cjelini, našeg obrazovnog sistema – Medrese i Islamskog fakulteta, Škole Kur'ana i obdaništa, te Internacionalnog univerziteta, koji ste svoj zekat i sadekatu-l-fitr usmjerili u Bejtu-l-mal, čime jačate svoju Zajednicu i pomažete vjersku misiju.

Pomažete i rad vakufskih kuhinja, koje u kontinuitetu postoje 15. godina, te svega onoga što se realizira u okviru Hajrata, pod okriljem Mešihata.

U ovoj prilici ću nas podsjetiti na kur'ansku dovu koju je Muhammed a.s. veoma često učio:

„Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu nakon što si nas uputio i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje!“ (Alu Imran, 8)

 

Cijenjena braćo i sestre

Podsjećam vas da Kur'an, svojim cjelovitim narativom, ljude vodi ka okupljanju, zbližavanju i slozi i zabranjuje sve što smeta tome: ružan govor, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi s ciljem izazivanja zavade, potvoru, ruganje, nazivanje pogrdnim imenima, podmetanje…

S druge strane, na mnogim mjestima vjernici se pozivaju na međusobnu saradnju u dobru i bogobojaznosti. Ovo je posebno važno imati na umu u ovom vremenu.

A ovako je rekao Poslanik a.s.: „Vjernici su u svojoj međusobnoj ljubavi, milosti i saosjećanju kao jedno tijelo: ako jedan organ oboli, svi drugi organi odreaguju nesanicom i temperaturom.“ (Buhari i Muslim)

Prema tome, neka se stavovi sučeljavaju, neka se vode diskusije, ali neka u tome ne bude smrtnih zavada i beskrajnih razmimoilaženja.

 

Uvažena braćo i sestre

Budimo plemeniti prema svim ljudima. Posebno prema onima čijim potrebama smo iskušani. U nevoljama drugih ljudi veliki je ispit za svakoga od nas. Ko riješi brigu i potrebu svog brata, kod Allaha Uzvišenog će za sebe i svoje najmilije naći utočište. Trudimo se da ljudima olakšavamo, a još važnije od toga je da im nikada ne otežavamo.

I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet, prostran kao nebesa i zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Ali Imran, 133)

Svijet je izgubio osjećaj bratstva, ljudskosti, humanizma. Civilizacija otvoreno srlja u propast, a svjetske sile to gledaju i o tome pričaju, ali ništa konkretno ne poduzimaju u cilju zaustavljanja nepravde i stradanja, čije će posljedice biti nesagledive po cijelo čovječanstvo.

U svijetu u kojem živimo puno je siromašnih i unesrećenih ljudi. U blagodatima kojima smo obdareni nalazi se i njihovo pravo. Naša srca moraju biti s ljudima, djecom i ženama Gaze i Ukrajine. U današnjem svijetu malo je zikra, obraćanja dragom Bogu, a puno nasilja i nepravde. Zaboravili smo na Boga, pa je On, Uzvišeni – kako je i obećao – učinio da čovjek zaboravi i samog sebe. U svijetu je zavladala besmisao i nestanak sreće, iskrenosti, ljubavi i ljudske topline, ali i nestanak mnogih berićeta. Davno je bio vakat da se vratimo Pravom putu – siratul mustekimu i da u svoj život unesemo smisao, božanski red i poredak.

Učimo dove da se ovi ratovi zaustave. Upirimo prstom u zločince, tražeći pravdu za žrtve. Nemojmo to nikada prestati raditi, ma o kome da je riječ.

Neka Allah primi naše ibadete, naša dobra djela i neka mir zavlada među vjernicima.

Ne gubimo nadu u Allahovu milost i oprost.

Uvijek se možemo podići na krilima vjere i savladati prepreke pred nama i naše slabosti.

Budemo li se bojali Boga, straha od ljudi će nestati.

Svima vama želim sretne i berićetne bajramske dane.

Provedimo ih u krugu naših familija i prijatelja.

Molim Uzvišenog da ucviljenima olakša tugu i srca im razveseli, da bolesnima daruje ozdravljenje, a siromašne da učini imućnima iz Svojih riznica dobra.

 

Bajram šerif mubarek olsun