Bajram u dijaspori 

Ramazani i Bajrami u dijaspori možda i nisu uvijek ono što su u domovini. To vam govori neko ko u zadnjih 20 godina (zbog prirode posla) niti jedan Bajram nije dočekao u domovini, u Sandžaku. Savršeno dobro znamo šta znači Bajram u našim čaršijama, mahalama, u našim selima, gdje su velika većina stanovnika pripadnici našeg naroda, naše vjere i kulture, brojna rodbina i prijatelji, veliki broj džamija sa upaljenim kandiljima na munarama, prepune džamije na Bajramu, posebno čiste avlije, kuće i stanovi sa posebnim bajramskim mirisom, obilasci mezarja naših najmilijih, razne bajramske prigode itd. 

 

Za potpuni doček Ramazanskog bajrama svakako je potrebna temeljna priprema – fizička, tjelesna i naravno najvažnija – duhovna (imanska).

Ramazan je vrijeme intenzivne pripreme za konačnu radost, ne samo na ovom svijetu kroz obilježavanje Bajrama, već i za konačni i najbitniji ispit kada će postači imati poseban prioritet i kada će za vjernike biti Bajram svih bajrama. Za tako nešto potrebno je imati iskreno, otvoreno i čisto srce, iskrene namjere i maksimalan napor da Ramazan provedemo u postu, namazu, zekatu, sadaki, u zajedničkim iftarima, u dobrim porodičnim, rodbinskim i prijateljskim odnosima i svakako istinskim nijetom da nakon Ramazana i Bajrama nastavimo živjeti vjeru. Jedino tako bajramska radost ima smisla.

Ramazani i Bajrami u dijaspori možda i nisu uvijek ono što su u domovini. To vam govori neko ko u zadnjih 20 godina (zbog prirode posla) niti jedan Bajram nije dočekao u domovini u Sandžaku. Savršeno dobro znamo šta znači Bajram u našim čaršijama, mahalama, u našim selima, gdje su velika većina stanovnika pripadnici našeg naroda, naše vjere i kulture, brojna rodbina i prijatelji, veliki broj džamija sa upaljenim kandiljima na munarama, prepune džamije na Bajramu, posebno čiste avlije, kuće i stanovi sa posebnim bajramskim mirisom, obilasci mezarja naših najmilijih, razne bajramske prigode itd.

U dijaspori Ramazani i  Bajrami imaju posebnu čar radosti kroz koju se osjeti i tanka nit tuge jer se ne bajramuje u domovini. Barem se to osjeti kod nas starijih i možda naredne generacije neće plaho imati taj filing, a jedan od razloga je što sve ono što nam nudi domovina pokušavamo nadomjestiti kroz džemat, kroz džamiju. Ramazanom naše hanume pripremaju posebne somune i skoro identična jela za sehure i iftare kao i u domovini, pripremamo zajedničke iftare i sa to malo rodbine što je ovdje, ali i sa prijateljima i poznanicima. Bajrame posebno pripremamo kroz razne manifestacije za odrasle i prigodne bajramske paketiće za najmlađe, a naravno uz posebne poklone za hanume. Obilazimo članove džemata od Bajrama uz kahvu i baklavu, pogotovo ako je Bajram vikendom. Da ne govorimo o posebnoj bajramskoj garderobi, mirisima, sređivanju kuća, džamija itd. Obilazimo i muslimanska mezarja nakon bajram namaza, koja su, nažalost, najčešće u sklopu katoličkog groblja, jer rijetki su gradovi u dijaspori koji imaju zasebnu parcelu za muslimansko mezarje.

Moglo bi se kazati da su naši džemati u dijaspori i naša “domovina” gdje, na primjer, najčešći vid komunikacije, druženja, upoznavanja, obavljanja vjerskih i kulturnih obreda i manifestacija, obilježavanja radosnih porodičnih  trenutaka, svadbe, rođenja, seminare raznim povodima, udruženja žena, udruženja mladih, vijeće muslihuna, humanitarne aktivnosti, razne sportske aktivnosti, veze sa raznim institucijama, provodimo kroz džemat. Pa sad vidite šta je džemat za nas!

Ono što je primjetno iz godine u godinu jeste da je sve je veći talas dolaska mladih ljudi u dijasporu, a to znači i da ćemo džematske kapacitete morati jačati u svakom pogledu.

No, ono što bismo i kao bajramsku zadaću, ali i generalno, trebali razumjeti jeste da se moramo suprotstaviti snažnom talasu otuđenja, zahlađivanju porodičnih, rodbinskih i prijateljskih odnosa bez obzira gdje živjeli. Bajram nas uči da se radujemo zajedno jer je radost posebna kada se podijeli sa najdražima. Mnogo je rasturenih porodica, razvedenih brakova, unesrećene djece, zavađenih ljudi. Moramo se tome suprotstaviti i ponuditi rješenje.

Naša veza sa domovinom, sa rodbinom i prijateljima ne smije slabiti zbog fizičke udaljenosti. Naš osjećaj pripadnosti svom narodu, zajedničkoj vjeri i kulturi mora biti sve jači. Naša vjerska načela da moramo poštovati pravo drugog moraju se primjenjivati. Da roditelje, rodbinu i prijatelje moramo poštivati. Da djecu i omladinu pravim vrijednostima trebamo učiti… I to su poruke Bajrama.

Naši džemati sastavni su dio jedinstvene Islamske zajednice koja je garant opstanka naše vjere i našeg naroda gdje god da živi.

Neka se bajramske radosti mira i sreće osjete na svim meridijanima svijeta.

Bajram šerif mubarek olsun.

 

Glas islama 342, R: Islamske teme/Aktuelno  A: Glavni imam IZBF Isah-ef. Dacić