Zašto sam musliman

Bio sam musliman po običaju, a potom sam postao musliman iz ubjeđenja. Ubjeđenje se temelji na istraživanju, promišljanju i komparaciji. Svakim danom moja ljubav prema islamu se povećavala, poštovanje prema učenjima njegovim, uvjerenje da je islam adekvatan za sve svjetove i da je dostojan vječno opstati.

 

Vjeru sam naslijedio od roditelja kao što sam naslijedio jezik, to jest slušanjem i ponavljanjem, što ne zahtijeva nikakvo promišljanje niti trud. Potom sam prošao period adolescencije, počeo razmišljati o svim stečenim saznanjima, što me je navelo da preispitujem, u potpunoj slobodi i razboritosti, naslijeđeno vjerovanje, dogme i lične i opće životne navike. Ne znam koliko je potrajalo ovo stanje, ali preispitivanje se u svakom slučaju treba odlučno završiti, jer je nemoguće da razumna osoba živi cijeli svoj život ili veći dio života sumnjajući i bivajući zbunjen. Ovo putovanje završio sam shvatanjem da je Allah Istina. Odbacio sam, potpuno smireno, svaku pretpostavku da je svijet slučajno sam nastao ili da je stvoren bez uzvišene kontrole. Potom sam počeo promatrati islam i izučavati islamske znanosti koje su mi bile dostupne.

Do ruke su mi došle brošure koje su kršćanski misionari dijelili, trudeći se proširiti kršćanstvo u našoj zemlji za vrijeme dominacije zapadnog kolonijalizma. Brošure koje su misionari dijelili pročitao sam detaljno. Potom sam ubrzo otkrio da moram svoj um staviti po strani ukoliko želim nastaviti raspravu sa ovom dječačkom mišlju, s tim da me moja radoznalost pokrenula preispitati sve ove brošure.

Zašto da ja ne budem u krivu, a drugi u pravu?

Ovo dvoumljenje mirno je nestalo nakon što sam uporedio poslanicu Isa a.s. kako je Kur'an opisuje i poslanicu kako je opisuju očarani sljedbenici Isusa. Shvatio sam kontekst Kur'ana, a i shvatio sam da je sve ostalo daleko od racionalne logike i kur'anske presudne metode kritike i istraživanja.

Bio sam musliman po običaju, a potom sam postao musliman iz ubjeđenja. Ubjeđenje se temelji na istraživanju, promišljanju i komparaciji. Svakim danom moja ljubav prema islamu se povećavala, poštovanje prema učenjima njegovim, uvjerenje da je islam adekvatan za sve svjetove i da je dostojan vječno opstati.

Prije nego ukratko iznesem razloge koji su me, kao i druge, do ovdje dovele, želim kazati nešto važno, a to je da podrška ovom uvjerenju dolazi na osnovu dugog i detaljnog izučavanja Kur'ana i Sunneta, a istovremeno i izučavanja aspekata univerzuma i života.

Iz dugog izučavanja desetine knjiga koje su u raznim stoljećima objavljene nisam ništa korisno naučio. Čak nakon čitanja nekih od njih imao sam potrebu za nečim drugim što će očistiti moj um, kao što tijelo ima potrebu za vrućim kupatilom zbog prašine i prljavštine.

Jasna je nepravda islamu učinjena u stotinama knjiga koje su dugo vremena štampane, predstavljajući islam na smiješan i deformisan način u tekstovima knjiga, komentarima i glosama koji su smatrani jedinim studijskim materijalom na Ezher univerzitetu.

Po mom mišljenju, nered društava dolazi kao rezultat individualne vladavine i političkog despotizma. To je zatvorilo umove, zaustavilo misao i ubilo velike talente onemogućivši im da izvrše svoju obavezu u službi vjere, tako da je ostao otvoren prostor jedino za sitne, male i ograničene talente. Ovakvi predstavljaju debeli veo koji sprječava jasan uvid u istinu stvari. Čak predstavljaju opasan element u rušenju suštinskog uvida u istine i njihovom predstavljanju ljudima prema određenim hirovima kako bi na ljude mogli uticati.

Kada čovjek pogleda u veliki islamski ummet kroz posljednje generacije, uplaši ga ovako slijepo neznanje koje je zahvatilo sve njegove aspekte. To nije malo neznanje čiji je cilj da čovjek bude nemaran u spoznaji Istine, već se radi o složenom neznanju koje uzrokuje da ljudi vjerom smatraju ono što nije od vjere i stvari koje vode bogobojaznosti misle da nemaju ništa sa bogobojaznošću. U ovom teškom neznanju ogranci vjerovanja i propisi islama su pokopani.

Što se tiče obredoslovlja, Sunnet je nestao među mišljenjima pravnika i autorima knjiga. Izblijedjela je svježina šerijatskih propisa u gomili percepcija i kompliciranih prigovora.

Potom su vrata idžtihada islamskog prava potpuno zatvorena, čime je stala i islamska misao dok je svijet nastavio napredovati u svakom segmentu.

Jedna grupa velikih učenjaka odbila je biti pod uticajem dominantne letargije, a šta oni mogu uraditi za ummet gdje je despotizam uništio sve osnove života?

Da nije vječnosti Kur'ana Časnog, kojeg je Allah obećao čuvati, od islama ne bi ostao nikakav trag, a mi bismo lutali bez upute i ne bismo znali odakle smo došli niti kuda idemo? Iako je bilo učenjaka koji su udaljavali ljude od islama, autora koji su odvraćali od Allahovog puta i ljudi koji su se držali forme islama, a zapostavljali njegovu suštinu, islam je ostao čistim, uprkos svemu tome, u svom originalnom izvoru i zdravim osnovama.

Svaki čovjek blage naravi i bistrog uma koji čita Kur'an ili slijedi život Poslanika a.s., njegove riječi i djela osjeti prisnost i vidi sebe ili, preciznije rečeno, žudi za perfekcijom, istinom i vrlinom koje nalazi u ovoj jedinstvenoj Knjizi i plemenitom Sunnetu. Takav čovjek uživa zbog naučenog kao što oko odmara gledajući zelenilo i vodu. Potom mirno i sigurno kaže: „Zadovoljan sam da mi Allah bude Gospodar, islam vjera, a Muhamed s.a.v.s. vjerovjesnik i poslanik.“

 

Nastavit će se…

 Glas islama 342,    R: Prijevodi A: Muhamed Gazali Sa arapskog preveo: Hfz. dr. Almir Pramenković