Za svakog ima nade

Gospodar tvoj najbolje zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On najbolje zna one koji su na Pravom putu. (En-Nahl, 125)

Postupnost u pozivanju

Ashabi su bili najbolja generacija koja je ikada hodala Zemljom. Da li je toj najboljoj generaciji alkohol zabranjen odjednom ili u fazama? U tri faze. Nikada nije bilo niti će biti generacije ljudi poput ashaba. To su bili najbolji ljudi u historiji ljudskog roda. Ipak, Uzvišeni Allah takvu generaciju nije prisilio na drastičnu promjenu preko noći. U posljednjoj, trećoj fazi zabrane, Uzvišeni Allah alkohol naziva „odvratnom stvari i šejtanovim djelom“. Razmislite o ovome… Alkohol je uvijek bio šejtanovo djelo, čak i kada su objavljeni prijašnji ajeti o štetnosti alkohola. Ali, u tim ajetima alkohol i dalje nije bio potpuno zabranjen, iako je bio šejtanovo djelo. Samo je rečeno:

O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate. (En-Nisa, 43)

Zar mislite da alkohol tada nije bio šejtanovo djelo? Naravno da jeste, ali Allah ga i dalje nije tako nazvao. Nije, jer je nekim ashabima to i dalje bilo preteško da primijene. Allah, dželle šanuhu, bio je Milostiv prema Svojim robovima, pa im je zabranu uspostavio u tri faze. Pustio ih je da se vjerski razviju da bi mogli prihvaćati nove propise. Kada je došlo vrijeme objavio je konačnu zabranu alkohola.

Šta pokušavam reći? Radi se o tome da neki od nas pozivaju ljude u islam i očekuju od njih da se preko noći pretvore u ashabe, ili barem tabi’ine: „Brate, pa juče sam ti objasnio da je to haram! Zašto to i dalje radiš!? Estagfirullah! Ja im govorim jedno, oni rade drugo! Ne žele se promijeniti! Cijelih dvadeset minuta sam im držao predavanje i pogledajte – ništa se ne mijenja!“ Brate dragi, jesi li čitao nešto o Nuhu, alejhisselam? On je imao pravo reći: „Ovi ljudi ne žele da se mijenjaju.“[1] Ti nemaš pravo! Uzgred, ni moje ni tvoje riječi nisu nešto što mijenja ljude. Promjena je u Allahovoj vlasti.

Lijepe riječi su sjeme dobra

Ovo predavanje trebalo je da bude o ravnoteži između dunjaluka i Ahireta. Prvo našta želim upozoriti je činjenica da u našoj da’vi često ubijamo nadu u ljudima. Od njih očekujemo previše u prekratkom vremenskom roku. Često mi dolaze mladi ljudi i žale mi se kako njihovi drugovi iz škole ili fakulteta piju alkohol, a muslimani su. Ne samo da piju alkohol, već konzumiraju droge i čine druge grijehe. Govore mi: „Ne znam šta da radim. Oni neće sa mnom ni na džumu. Ne žele ići u džamiju na predavanje. Pokušao sam ih navesti da pogledaju koji snimak na Youtube, ali oni ne žele ni čuti. Zaista, ne znam šta da radim.“ Znate li šta im odgovaram? „Morate biti strpljivi sa njima i nastaviti da ih podsjećate. Ne odustajte od njih. Jer, ne znate koja vaša riječ će biti usađena u njihova srca poput sjemena i ne znate kada će Allah dati da to sjeme klija. Možda će se tek za godinu dana u njihovim srcima pojaviti iskra na osnovu riječi koje ste im danas rekli. Možda će se to desiti za deset godina. Možda će se desiti preko noći. Mi ne utičemo na to.“

Upravo zbog toga Uzvišeni Allah pri kraju onog ajeta o da'vi, kojeg smo citirali na početku, kaže:

Gospodar tvoj najbolje zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On najbolje zna one koji su na Pravom putu. (En-Nahl, 125)

Za svakog ima nade

Možete posmatrati osobu i donijeti zaključak da je zalutala i da joj nema spasa, a neka druga osoba izgleda kao da je na Pravom putu i da je već spašena – ali Uzvišeni Allah kaže: „Ja znam najbolje.“ U nečijim srcima dešava se nešto što mi ne vidimo, a što samo Allah vidi. Poznajete neku djevojku koja ne nosi hidžab, ne možete za nju reći da je muslimanka, ali u njenom srcu dešavaju se jake turbulencije. Njeno srce na putu je preobraženja ka Allahu. Ona je, možda, zbog svih tih turbulencija i okretanja islamu već bliža Allahu od nekih koji spolja izgledaju kao savršeni muslimani. Ispričat ću vam jednu nevjerovatnu priču…

Naš nastup pred ljudima koje pozivamo u islam mora se promijeniti nabolje. Ono što sada radimo jeste ubijanje nade u njima. Našim pristupom činimo da se osjećaju kao da je Džennet za njih nemoguća misija. To je prvi problem na koji želim ukazati. Postoji i drugi problem u našem nastupu…

Ne mogu svi biti „šejhovi“

Namećemo kompleks u kome, da biste se uopće mogli nadati ulasku u Džennet, morate posjedovati ogromno znanje iz fikha, historije islama i tefsira, morate dobro znati arapski jezik i morate pregledati na stotine i stotine video snimaka na internetu od svih mogućih šejhova i daija današnjice. Kada im islam predstavite na taj način, šta se dešava sa ljudima? Uplaše se! „Mnogo toga ima da se uči, čovječe! Ja ne znam kako ću to sve naučiti. A znam da nisam dobar musliman ukoliko sve to ne naučim…“ Zastanimo ovdje. Razmislimo o jednoj od najljepših priča u Kur'anu.

 

Nastavit će se…

Glas islama 342, R: Prijevodi, Preveo: Senad Redžepović

 

[1] Nuh, alejhisselam, svoj narod je pozivao danju i noću, punih 950 godina (Nuh, 5; El-Ankebut, 14). Napomena prevodioca.