HomeGlas islamaAnalizePojam din u interpretaciji Kur'ana 11. Maja 2024. Analize, Glas islama 9240 U kontekstu 21. vijeka sve se više ističe važnost čitanja, tumačenja i primjene Kur'ana kao izvora za rješavanje svih problema, u skladu sa izazovima novonastalih okolnosti. Na prvi pogled, taj apel nije sporan – muslimani oduvijek čitaju Kur'an i nastoje ga razumjeti u svjetlu vremena u kojem žive. Ergo, da li se Kur'an toliko široko tumači u svjetlu modernog doba? Da li moramo slijediti određena pravila kako bismo ga ispravno razumjeli? Jedno od osnovnih pravila koje trebamo imati na umu jeste da je Kur’an, kao Allahov govor, poseban i daleko iznad našeg ljudskog govora. On je apsolutna istina, a ljudski govor je relativan. Svijet Kur’ana je zaseban i njegova terminologija može se pravilno razumjeti samo ukoliko se njegova značenja tretiraju u skladu sa kur’anskim kontekstom. Ako neki kur’anski termin želimo tumačiti moramo pogledati u kojim sve značenjima se taj termin spominje u Kur’anu, istražiti sva značenja tog termina u svim ajetima u kojima se navodi i strogo voditi računa o tome da naše tumačenje tog termina ne odudara od tih značenja. To je ispravan pristup, a tumačiti kur’anske pojmove značenjima istih koja se uopće ne navode u Kur’anu neutemeljeno je i pogrešno. Etimološka i tefsirska analiza pojma din (vjera) Etimološki pojam din u arapskom jeziku potiče od infinitiva koji je deriviran iz nepravilnog (šupljeg) glagola dane-jedinu, što se prevodi kao posuditi, pozajmiti, uzeti u zajam, uzvratiti, naknaditi, nagraditi, zahvaljivati, ispovijedati. Pojam din ima širok spektar značenja, uključujući vjeru, religiju, pobožnost, religioznost, suđenje, polaganje računa, vlast, moć, autoritet, poslušnost, pobjedu, stanje, običaje, navike, islam i pravu vjeru[1]. Teološko percipiranje pojma prožeto je primarnim izvorima islama, odnosno Kur'anom i Sunnetom. Din, odnosno vjera, prezentira se razumu i volji putem imana i djela, što je suština zakona Istine i Pravde, poznatog kao Šerijat. Šerijat se može smatrati kompilacijom smjernica koje vode ka istinskom dobru i moralnosti. Pobožnost kao proizvod dina podrazumijeva poslušno slijeđenje tog zakona i manifestira se kroz posvećeno prakticiranje istog. Prihvatanje šerijatsko-pravnog sistema, koji inkorporira šerijatsko-pravne norme, propise i načela, odražava duboku predanost, odanost i ljubav prema Šerijatu. To je kao duboko usađeni osjećaj poštovanja prema vjerskim principima, koji navodi pojedinca da ispuni dužnosti prema vjeri s istinskim predanjem i posvećenošću, s ciljem sticanja Allahovog zadovoljstva i na dunjaluku i na Ahiretu. U Kur’anu često se spominje jedan od ključnih termina vjera (din ili ed-din), kod Allaha ispravna i primljena vjera. U nastavku, navest ćemo kur’anske sure i ajete u kojima se spominje pojam vjera, preferirajući prijevod Kur’ana od Besima Korkuta. Ajeti su taksativno spomenuti shodno redoslijedu sura u Kur’anu, uz fragmentalni tefsir pojma koji je u fokusu teme rada: وَقَٰتِلُوهُمْ حَتَّىٰ لَا تَكُونَ فِتْنَةٌۭ وَيَكُونَ ٱلدِّينُ لِلَّهِ ۖ فَإِنِ ٱنتَهَوْا۟ فَلَا عُدْوَٰنَ إِلَّا عَلَى ٱلظَّٰلِمِينَ I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje. (El-Bekara, 193) “…i dok se Allahova vjera…”, dakle vjera Allahova ne bude evidentna i iznad drugih vjera. U oba Sahiha stoji: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: ”Nema Boga osim Allaha.” Kada to kažu, njihova krv i imovina za mene su nepovredivi, osim s opravdanim razlogom, a oni će račun polagati pred Allahom.” U nastavku ajeta Uzvišeni kaže ako se oni okanu idolopoklonstva u kome se nalaze i borbe protiv vjernika onda i njih treba ostaviti u miru. Onaj koji se nakon toga protiv njih bude borio nasilnik je. Ovo je smisao fragmenta – da se ne bori, osim protiv napadača. Ako se napadači okane, time su se riješili nasilja koje predstavlja čin idolopoklonstva i protiv njih poslije toga nema borbe. Pod neprijateljstvom se ovdje misli na kaznu i borbu protiv njih, shodno konstataciji Ikreme: „Nasilnik (zalim) je onaj ko odbije reći: – Nema boga osim Allaha.“ (Muhamed Nesib er-Rifa`i, Tefsir Ibn-Kesir, Visoki saudijski komitet, 2002, 126.) إِنَّ ٱلدِّينَ عِندَ ٱللَّهِ ٱلْإِسْلَٰمُ ۗ وَمَا ٱخْتَلَفَ ٱلَّذِينَ أُوتُوا۟ ٱلْكِتَٰبَ إِلَّا مِنۢ بَعْدِ مَا جَآءَهُمُ ٱلْعِلْمُ بَغْيًۢا بَيْنَهُمْ ۗ وَمَن يَكْفُرْ بِـَٔايَٰتِ ٱللَّهِ فَإِنَّ ٱللَّهَ سَرِيعُ ٱلْحِسَابِ Allahu je prava vjera jedino – islam, a podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati. (Ali Imran, 19) „Vjera je kod Allaha, doista, islam!“ Ovo je izviješće od Gospodara da kod Njega nema druge vjere koja će biti primljena osim islama. To znači slijediti poslanike, koje je ljudima Allah poslao, dovršivši to poslanstvo s Muhammedom s.a.v.s., koji je zatvorio sve puteve Allahu osim sa svoje strane. Stoga, ko dođe u susret Allahu sa nekom drugom vjerom, nakon poslanstva Muhammeda s.a.v.s., to od njega neće biti primljeno. Sura Ali Imran u 85. ajetu argumentira spomenuto: وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ ٱلْإِسْلَٰمِ دِينًۭا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِى ٱلْءَاخِرَةِ مِنَ ٱلْخَٰسِرِينَ Onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Muhamed Nesib er-Rifa`i, Tefsir Ibn-Kesir, Visoki saudijski komitet, 2002, 195.) ٱلْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِى وَرَضِيتُ لَكُمُ ٱلْإِسْلَٰمَ دِينًۭا Sada Sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera… (El-Maida, 3) Ovo je najveća blagodat Milostivog Gospodara, prema ovome ummetu, kada im je veru učinio savršenom i potpunom tako da nemaju potrebe za drugom vjerom, niti za nekim drugim vjerovesnikom pored svoga, Allahov blagoslov i spas neka je na njega, jer ga je Gospodar učinio pečatom vjerovjesnika i poslao ga svim ljudima i džinima, pa je dozvoljeno samo ono što je On dozvolio, a zabranjeno je ono što je On zabranio i nema nikakve vjerske obligacije, a da je On nije ozakonio. Sve ono što je saopćio sušta je istina u kojoj nema nikakve nedosljednosti, ni kolizije, niti kontradiktornosti, shodno ajetu: Riječi tvoga Gospodara vrhunac su istine i pravde. Ergo, vrhunac istine u saopćavanju i vrhunac pravde u imperativima i zabranama. U momentu kada je Rabb usavršio vjeru, blagodat je bila potpuna prema robovima. Dakle, budite zadovoljni, jer je to vjera kojom je zadovoljan Allah, sa kojom je poslao Najboljeg od časnih poslanika, preko kojeg je poslao Najslavniju knjigu. Poslije ovog ajeta vjernici muslimani neće imati nikada potrebu za nekakvim dodavanjem, inovacijama, jer je Svemogući Gospodar već učinio islam savršenom vjerom i neće ga nikada okrnjiti. Zadovoljan je njime, pa ga neće nikada odbaciti. Ovaj ajet objavljen je na dan Arefata. Poslije njega nije objavljeno nešto što je dozvoljeno ili je zabranjeno, a Muhammed s.a.v.s. nakon Arefata preselio je na Ahiret (nakon osamdeset i jednog dana). Prenosi Imam Ahmed od Tarika bin Šihaba da je neki Jevrej došao do Omera ibn Hattaba i rekao: „Zapovjedniče pravovjernih, vi uistinu imate jedan ajet u vašoj Knjizi koji da je nama Jevrejima objavljen mi bismo uzeli dan njegove objave za praznik.“ „Koji ajet“, upitao je Omer r.a. Jevrej je odgovorio: Sada sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio. Tada Omer reče: „Tako mi Allaha, ja znam dan u kojem je objavljen Allahovom poslaniku Muhammedu s.a.v.s., a i sahat u kojem je objavljen. Bilo je to u predvečerje na Arefatu i to u petak.“ (Prenosi El-Buhari, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai) O ovome su preneseni mutevatir hadisi u čiju vjerodostojnost nema nikakve sumnje, a Allah najbolje zna. (Muhamed Nesib er-Rifa`i, Tefsir Ibn-Kesir, Visoki saudijski komitet, 2002, 343.) وَقَٰتِلُوهُمْ حَتَّىٰ لَا تَكُونَ فِتْنَةٌۭ وَيَكُونَ ٱلدِّينُ كُلُّهُۥ لِلَّهِ ۚ فَإِنِ ٱنتَهَوْا۟ فَإِنَّ ٱللَّهَ بِمَا يَعْمَلُونَ بَصِيرٌۭ, وَإِن تَوَلَّوْا۟ فَٱعْلَمُوٓا۟ أَنَّ ٱللَّهَ مَوْلَىٰكُمْ ۚ نِعْمَ ٱلْمَوْلَىٰ وَنِعْمَ ٱلنَّصِيرُ﴿٤٠﴾ I borite se protiv njih dok mnogoboštva ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, pa, Allah dobro vidi šta oni rade. A ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš Zaštitnik. Divan je On Zaštitnik. Divan je On Pomagač! (El-Enfal, 39-40) Ibn Abbas: “To znači, dok mnogoboštvo ne iščezne.” Tog su stava i mnogi ashabi. U Sahihima Buharije i Muslima potvrđeno je da je Muhammed s.a.v.s. rekao: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: La ilahe illellah Muhammedur-resulullah. Kada to kažu, zaštitili su od mene svoje živote i imetke, osim kada se na zaštitu nema pravo. A konačni će im obračun biti kod Allaha.“ (Muhamed Nesib er-Rifa`i, Tefsir Ibn-Kesir, Visoki saudijski komitet, 2002, 521.) هُوَ ٱلَّذِىٓ أَرْسَلَ رَسُولَهُۥ بِٱلْهُدَىٰ وَدِينِ ٱلْحَقِّ لِيُظْهِرَهُۥ عَلَى ٱلدِّينِ كُلِّهِۦ وَلَوْ كَرِهَ ٱلْمُشْرِكُونَ﴿٣٣﴾ On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (Et-Tevba, 33) Uputa jeste ono sa čime je došao od istinitih obaveštenja, ispravnog verovanja i korisne nauke, a prava vjera je ispravna i korisna djela na dunjaluku i ahiretu. … da bi je izdigao iznad ostalih vjera, znači: nad ostalim vjerama, kao što je potvrđeno u Sahihu od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Zaista mi je Allah, dž.š., skupio Zemlju, njen istok i njen zapad, i vlast će moga umeta dostići dokle mi je skupljeno. Prenosi Imam Ahmed od Temima ed-Darija, r.a., da je rekao: Čuo sam Muhammeda, s.a.v.s., gde kaže: Dostićiće islam dokle doseže noć i dan. Allah, dž.š., neće ostaviti kuću od ilovače niti od dlake, a da neće ući u nju ova vjera, uzdižući dostojanstvenog, a ponižavajući prezrenog. Dostojanstvom će Allah, dž.š., uzdići islam, a poniženjem poniziti nevjerovanje (kufr).” Temim ed-Dari kaže: “Prepoznao sam to na svojoj obitelji: ko je od njih primio islam zadesila ga je dobrota, čast i ugled, a ko je bio nevjernik od njih zadesilo ga je poniženje, niskost i džizja (glavarina)”. (Muhamed Nesib er-Rifa`i, Tefsir Ibn-Kesir, Visoki saudijski komitet, 2002, 549) لَقَدِ ٱبْتَغَوُا۟ ٱلْفِتْنَةَ مِن قَبْلُ وَقَلَّبُوا۟ لَكَ ٱلْأُمُورَ حَتَّىٰ جَآءَ ٱلْحَقُّ وَظَهَرَ أَمْرُ ٱللَّهِ وَهُمْ كَٰرِهُونَ﴿٤٨﴾ Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala. (Et-Tevba, 48) Allah podstiče Muhammeda s.a.v.s. protiv licemera: Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali, svoje umove upotrebljavali su u smišljanju spletki protiv Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba, te gašenju njegove vjere. Tako su po dolasku Muhammeda s.a.v.s. u Medinu svi Arapi bili protiv njega, a ratovali su protiv njega i medinski Jevreji i njeni licemjeri. Kada ga je Allah pomogao na Bedru i učinio gornjom Njegovu riječ, rekao je Abdullah bin Ubejj bin Selul i njegovi prijatelji: “Ova je stvar, odnosno islam, osnažila”, pa su površno ušli u islam. Zatim, kada bi Allah uzdizao islam i njegove sljedbenike, to ih je ljutilo i pogoršavalo im raspoloženje. Zbog ovog Uzvišeni kaže: Sve dok nije, uprkos njima, istina poibjedila i Allahova vjera zavladala. (Muhamed Nesib er-Rifa`i, Tefsir Ibn-Kesir, Visoki saudijski komitet, 2002, 556.) Nastavit će se… Glas islama 343, R: Kur'an, A: doc.dr. Sumeja Smailagić, [1] Teufik Muftić, Arapsko-bosanski riječnik, El-Kelimeh, Sarajevo, 1997, str. 472.
