Ne komplicirajte lahke stvari 

Gospodar tvoj najbolje zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On najbolje zna one koji su na Pravom putu. (En-Nahl, 125) 

 

„Znamo samo da nema božanstva osim Allaha“ 

U suri El-Kehf ispričana je priča o mladićima iz pećine. Živjeli su u vremenu između Isaa alejhisselam i Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Prema najpouzdanijim historijskim podacima, priča o njihovom izlasku iz pećine odigrala se svega 100-120 godina prije rođenja Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Pozadina njihove priče je sljedeća.

Živjeli su u vremenu u kome nije bilo vjerovjesnika. Živjeli su u selu u kome nije bilo muslimana, osim njih. Svi ostali bili su mušrici. Ovi mladići nisu bili učenjaci. Nisu imali šejha pred kojim su proučavali vjeru. Nisu imali idžazu1 u bilo kojoj disciplini. Nisu imali ništa. Sve što su znali jeste da ne smiju obožavati nikoga osim Allaha. Ništa drugo nisu znali. A pogledajte njihov položaj: sva najveća islamska ulema, od početka naše historije do današnjih dana, svi veliki vjerski autoriteti, svi najveći tefsirski stručnjaci koji su cijeli život proveli u proučavanju islama, pisali su i pisat će o naslijeđu mladića koji nisu znali ništa osim La ilahe illallah. Mladići koji nisu posjedovali nikakvo napredno znanje o vjeri heroji su najvećoj islamskoj ulemi. Stari šejhovi sa dugim sijedim bradama, koji su cijeli život proveli u islamskim bibliotekama, proučavaju živote ovih tinejdžera. Razmislite o tome.

 

Vjera nije komplicirana – mi smo

Mi smo ti koji kompliciraju stvari koje su u osnovi lahke. Mi smo ti koji od ljudi previše očekuju. Prvo i osnovno očekivanje jeste da ljudi prepoznaju ko je njihov Gospodar i da Mu ne pripisuju druga. I to je to. Poslije toga, pustite da njegovo putovanje krene. Ako želi tražiti više znanja – neka traži. Najvažnije je da se nalazi na Putu i da ima iskrenost. Neko će na tom putu napredovati brže, a neko sporije. Neko ko je iskren može mu se desiti da ima problema sa izgovorom arapskih riječi, pa će čak i El-Fatihu učiti pogrešno, ali njegovo učenje je Allahu draže od učenja karije (učača Kur'ana) koji je ohol.

Nedavno mi se jedan mladić požalio da ima problema sa izgovorom harfova i pitao me: „Je li moj namaz ispravan?“ Doveli bi u pitanje ispravnost cijelog namaza. Pogledajte kako je postupao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a kako se mi odnosimo prema ljudima koji imaju poteškoće u izgovoru harfova ili primjene tedžvidskih pravila: „Ne poznaješ tedžvidska pravila!? Allah, Allah! Pa kako klanjaš!? Teško tebi, kako misliš ući u Džennet, a ne znaš kalkalu ni idgame!“ Eto, tako mi postupamo… Kao da će nas Allah pitati za kalkalu i idgame prije nego za bilo koju drugu odgovornost koju imamo. Svjesno ili nesvjesno, otežavamo vjeru sebi i drugima. Nemojte shvatiti da tedžvid nije važan. Važan je. Problem pravi opsesija sitnicama, dok se znatno krupnije stvari imaju ispravljati. Problem bude ako nekoga tjerate da devet mjeseci vježba perfektno učenje Bismile. Opsjednuti ste stvarima u mjeri u kojoj ni ashabi nisu bili.

Ashabi su olakšavali ljudima, nisu im otežavali. Kur'an je objavljen na čistom arapskom jeziku, na dijalektu Kurejšija. Dok se islam širio Arapskim poluostrvom, vjeru su prihvatala razna plemena koja su govorila drugačijim dijalektom. Mi smo grubi i zahtjevni prema ljudima, a dobri prethodnici su nam u naslijeđe ostavili samilost i blagost. Vršimo toliki pritisak na ljude u vezi sa nekim pitanjem do te mjere da dignu ruke i od tog pitanja i od cijele vjere i kažu: „Nije ovo za mene!“

 

Nastavit će se…

Glas islama 343, R: Prijevodi ,Preveo: Senad Redžepović