Islamska radna etika (2. Dio)

Islamska radna etika

Rad u islamu usko je povezan sa etikom, jer islamske vrijednosti i moral su ono što usmjerava u pravom smjeru, kao što ćemo vidjeti, ako Bog da, na sljedećim stranicama.

Kada sam razmotrio skup moralnih principa i vrijednosti koje islam traži u obavljanju posla, otkrio sam da se oni mogu svrstati u tri grupe: prvi se odnosi na prirodu posla, drugi na samog radnika, a treći na poslodavca.

Etika posla

Islam je došao sa mnogobrojnim moralnim vrijednostima kojih se svi akteri posla moraju pridržavati. Ovdje ćemo spomenuti najvažnije od njih,

–          Šerijatska dozvoljenost posla

Ako islam bodri ljude na rad i naređuje im da rade kako bi mogli živjeti dostojanstveno i časno, ostavlja im slobodu da izaberu bilo koji fizički ili intelektualni posao koji doprinosi društvu, vodi ummet putem napretka i razvoja na svim poljima, onda je islam učinio Šerijatom dozvoljen rad jednim od najistaknutijih principa kojih se treba pridržavati i na kojim se zasniva traganje za egzistencijom i sticanje opskrbe za život. Dužnost svakog muslimana je tražiti šerijatski legitiman i dozvoljen posao i kloniti se svih poslova koje je islam zabranio i upozorio na njih. Uzvišeni Allah, upućujući nas na to, kaže: ﴿ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُلُوا مِنْ طَيِّبَاتِ مَا رَزَقْنَاكُمْ وَاشْكُرُوا لِلَّهِ إِنْ كُنْتُمْ إِيَّاهُ تَعْبُدُونَ ﴾  “O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!” (El-Bekare, 172) Isto tako Uzvišeni Gospodar kaže: ﴿ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَنْفِقُوا مِنْ طَيِّبَاتِ مَا كَسَبْتُمْ وَمِمَّا أَخْرَجْنَا لَكُمْ مِنَ الْأَرْضِ وَلَا تَيَمَّمُوا الْخَبِيثَ مِنْهُ تُنْفِقُونَ ﴾  “O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stičete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili.” (El-Bekare, 267)

Od muslimana se traži da se hrani od onoga što je dozvoljeno, a ako udjeljuje mora udjeljivati od lijepih stvari koje je zaradio, a to se može postići samo ako je posao koji je odabrao i koji obavlja šerijatski zakonit i dozvoljen.

To znači da muslimanu nije dozvoljeno raditi bilo koji posao koji Šerijat smatra grješnim i zabranjenim, niti mu je dozvoljeno da radi posao koji vodi pokvarenosti i korupciji, što se u modernom zakonima naziva „protivpravna dobit“ ili „neprikladan rad“.

Sažetak mišljenja šerijatskih pravnika o šerijatski legitimnom poslu i halal zaradi jeste da rad i zarada muslimana moraju biti iz šerijatske perspektive dozvoljeni, tako da musliman mora istražiti sve aspekte posla i zarade prije nego što se upusti u to i počne raditi. Ako utvrdi da bi to bio šerijatski zakonit i dobar posao – zaposlit će se, a ako je taj posao sumnjiv i preovladava kod njega mišljenje da je zabranjen – mora ga se kloniti.

Islam, također, zabranjuje svaki posao koji bi upropastio radnika ili mu nanio štetu, shodno šerijatskom pravilu: „Nema nanošenja štete, niti podnošenja štete.“ Mudri Zakonodavac time je želio sačuvati pet univerzalnih ljudskih vrijednosti: vjeru, život, razum, imetak i potomstvo, te naredio da se one po svaku cijenu zaštite.

Da bi postigao zaštitu i očuvanje ovih neophodnih univerzalnih vrijednosti, islam svaki posao koji ih remeti, šteti im, utiče na njih ili predstavlja sredstvo za to, smatra zabranjenim djelom koje musliman mora izbjegavati i kloniti ga se. U ove zabranjene poslove spada rad u proizvodnji kipova, alkohola, u kockarnicama, sa igrama na sreću, kamatom, mitom, sihrom, u uzgoju svinja, krađa, razbojništvo, obmanjivanje i varanje ljudi, kao i radnje koje vode prema ili pomažu u činjenju onoga što je zabranjeno, kao što su: skupljanje grožđa i prodaja onome ko ga upotrebljava za proizvodnju alkohola, prodaja oružja onome ko se bori protiv muslimana ili ugrožava njihovu sigurnost i rad u klubovima i noćnim barovima koji šire nemoral i atakuju na ljudsku čast.

–          Potpisivanje ugovora o radu

Islam propisuje potpisivanje ugovora o radu između radnika i poslodavca. Ovim ugovorom preciziraju se veoma važne stvari, koje osiguravaju postizanje pravde između dvije ugovorne strane i izbjegavanje konflikata i neslaganja među njima, a to su:

  1. a) Preciziranje vrste i obima posla.
  2. b) Preciziranje perioda ili vremena za rad.
  3. c) Preciziranje plate ili protuvrijednosti za rad.

Islam je, kao osnovu ovog ugovora, odredio: ﴿ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَوْفُوا بِالْعُقُودِ ﴾ “O vjernici, ispunjavajte ugovorne obaveze” (El-Maide, 1) pridržavajući se osobina vjernika spomenutih u riječima Uzvišenog: ﴿ وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ ﴾ “I oni koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu.” (El-Mu'minun, 8)

Mudrost iza naredbe da se ugovor ispuni u ovom ajetu jeste činjenica da je ugovor zakon ugovornih strana ukoliko nije u suprotnosti sa Šerijatom. On je regulator koji regulira odnos između dvije ugovorne strane i čini da se isti odvija na siguran način. Ugovor jasno definira prava i dužnosti svakog od njih, tako da odnos među njima ostaje u ispravnim moralnim okvirima.

–          Upošljavanje onoga ko je kompetentan i kvalificiran za određeni posao

Islam nalaže da se upošljava onaj ko ima kvalifikacije i kompetencije za određeni posao. Uzvišeni Allah jezikom Jusufa, alejhis-selam, kaže: ﴿ اجْعَلْنِي عَلَى خَزَائِنِ الْأَرْضِ إِنِّي حَفِيظٌ عَلِيمٌ ﴾  „Postavi me da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan. (Jusuf, 55) Dakle, svojim riječima: „Ja sam zaista čuvaran i znan“ izrazio je svoje posjedovanje sposobnosti i kvalifikacija da preuzme brigu o glavnim stovarištima zemlje kralja Egipta. Uzvišeni Allah kaže jezikom kćeri Allahovog dobrog roba Šuajba kada je zamolila svog oca da unajmi Allahovog Poslanika, Musaa, alejhi-selam: ﴿ يَا أَبَتِ اسْتَأْجِرْهُ إِنَّ خَيْرَ مَنِ اسْتَأْجَرْتَ الْقَوِيُّ الْأَمِينُ ﴾  „O oče moj, uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana“ (El-Kasas, 26), pa je riječima snažan i pouzdan izrazila njegovu kompetentnost i kvalificiranost da radi za njenog oca na ispaši stoke i brizi o njoj.

Kada je Ebu Zerr, radijallahu anhu, tražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga uposli kao namjesnika, on ga je udario rukom po ramenu, a zatim rekao: “Ebu Zerre, ti si slabašan, a to je emanet, a na Sudnjem danu će biti poniženje i kajanje, osim za onoga koji ga je s pravom preuzeo i ispunio svoje obaveze vršeči taj emanet.” (Muslim, 1825)

Ebu Zerru, radijallahu anhu, ovdje ne manjka emaneta, jer je on poznati ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, već mu manjkaju kompetencije i kvalifikacije, a to je ono našta je ukazao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “O Ebu Zerre, ti si slabašan.” Ovim se misli da je po svojoj prirodi ovaj poznati ashab blag i nježan, što nije prikladno sa onim što zahtjeva državna funkcija poput snage i strogosti, koji bi zastrašio nasilnika i odvratio ga od agresije, nasilja i nepravde.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao jedan od predznaka Sudnjeg dana naveo je upošljavanje nekompetentnih i nekvalificiranih osoba. Kada su ga upitali: “Kada je Sudnji dan”, on je odgovorio: “Kada se funkcije povjere onima koji ih ne zaslužuju – očekujte Sudnji dan.” (El-Buhari, 59)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi časni ashabi uzeli su u obzir ovu stvar u pogledu funkcija i odgovornosti, pa su svakog radnika postavili na odgovarajuće mjesto. Tako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na primjer, odabrao Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu, da ga postavi za sudiju u Jemenu zbog njegovog poznavanja šerijatskog prava i oštroumnosti. Isto tako, odabrao je Mus’aba ibn ‘Umejra, radijallahu anhu, da bude daija u islam u Medini zbog njegove mudrosti, znanja i lijepog načina ophođenja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, isto tako, odabrao je Omera ibnul-Hattaba, radijallahu anhu, da bude odgovoran za zekat i sadekutu-l-fitr zbog njegove čvrstine i pravednosti. Odabrao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Halida ibnul-Velida, radijallahu anhu, za komandanta vojske zbog njegove vještine i vojničke mudrosti. Isto tako, odabrao je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, Bilala, radijallahu anhu, za državnu blagajnu zbog njegovog asketizma, pobožnosti i dobrog planiranja i upravljanja. Ebu Bekr, radijallahu anhu, odabrao je Zejda ibn Sabita, radijallahu anhu, za zadatak sakupljanja Kur'ana u Mushaf zbog njegovog znanja i jake memorije.

Kriterij za odabir i zapošljavanje pravog uposlenika mora biti njegova kvalificiranost za određeni posao, a ne podobnost, srodstvo ili prijateljstvo sa službenikom, prisustvo ličnog interesa u njegovom izboru i preferiranju u odnosu na druge, ili davanje mita i drugi slični lažni kriteriji i standardi.

Zajednica u kojoj su favoriziranje i posredovanje uzeli maha i u kojoj se lični interesi petljaju u njene više interese, pa ignorira snagu i pravo kompetentnih ljudi i zanemaruje ih, a daje prednost onima koji su nekompetentni i puno slabiji od njih, nema sumnje da će uzrokovati previranja u njoj i stvoriti slabost i nemoć koja se uvlači u njene dijelove, unutarnje odnose i različite institucije, ometa njen napredak i rast ekonomije i stavlja je u posljednju grupu na ljestvici među svjetskim zajednicama.

–          Stavljanje u dužnost poslova koje uposlenik može odraditi

Jedna od prednosti vjere islama jeste to što ne stavlja u dužnost ništa što je ljudima teško učiniti. Uzvišeni Allah kaže: ﴿ لَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا ﴾ “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih” (El-Bekare, 286) i kaže: ﴿ لَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا مَا آتَاهَا ﴾  “Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao.” (Et-Talak, 7) Također kaže: ﴿ يُرِيدُ اللَّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلَا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ ﴾  “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.” (El-Bekare, 185) Sa ovog stanovišta, radnik ne bi trebao biti zadužen poslom koji je pretežak, koji bi mu naštetio, ili koji bi u najgorem slučaju doveo do njegove smrti.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to potvrđuje i kaže: „Zaista, vaša braća su vaši uposlenici, koje je Allah stavio pod vaše okrilje i patronat. Pa onaj ko ima brata pod svojim okriljem i patronatom neka ga hrani onim što on jede, i oblači ga onim što on nosi i ne opterećujte ga onim što mu je teško, a ako ga pak opterećujete onim što mu je teško, onda mu pomozite.” (El-Buhari, 2545)

Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže u svom komentaru ovog hadisa: „Slabašnom i nježnom se u obavljanju posla stavlja u grupu uposlenik i drugi koji odgovaraju njegovom fizičkom stanju.”

 

–          Obavljanje dužnosti prije traženja prava

Među moralnim principima i vrijednostima kojih se ugovorne strane moraju pridržavati u prirodi samog posla jeste nastojanje da se izvrše obaveze prije traženja prava. Ovaj postupak treba biti moral muslimana u njegovim odnosima prema drugim ljudima, bilo da se radi o radniku, poslodavcu, ili bilo kojoj od strana potpisnica ugovora o radu. Tako musliman prvo počinje sa izvršenjem svojih radnih obaveza i dužnosti, a zatim traži svoja legitimna zakonska prava, jer obaveza i dužnost koju obavlja bilo koja ugovorna strana zapravo je pravo druge strane.

Ukoliko se ugovorne strane pridržavaju ovog moralnog principa, uzroci neslaganja i konflikata među njima nestaju i eliminiraju se, te u radnoj atmosferi preovladava duh saradnje i bratstva, što djelotvorno i pozitivno utiče na brzinu, količinu i kvalitet obavljenog posla.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je i naglasio ovaj moralni princip u svom preciziranju prava Svemogućeg Gospodara i prava Njegovih robova. Tako se od njega, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je upitao Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu: „Muaze, znaš li koje je Allahovo pravo kod Njegovih robova?“ Odgovorio je: „Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju.“ Tada je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: „Da samo Allaha obožavaju i da Mu nikog drugog ravnim ne smatraju.“ Onda ga je opet upitao: „Znaš li koje je njihovo pravo kod Njega ukoliko tako postupe?“ Muaz opet odgovori: „Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju.“ Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, je rekao: „Da ih ne kazni.“ (Muslim, 50)

Zaključak

Učesnici u radnom procesu dužni su se pridržavati radnih propisa koje precizira islam, kako bi se postigla neophodna islamska radna etika. U tom kontekstu, veoma je važno da posao koji radnik obavlja bude šerijatski dozvoljen imajući u vidu da je to predmet nagrade ili kazne na dunjaluku i na Ahiretu. Shodno tome, svaki musliman mora voditi računa o tome šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno u svim svojim poslovnim aktivnostima.

Vrstu, trajanje i platu za posao potpisanim ugovorom precizno određuju uposlenik i poslodavac, bilo da je poslodavac pojedinac ili institucija, država ili privatnik. Ovaj segment ima značajan uticaj na sasijecanje mogućeg neslaganja i konflikata između dvije strane u korijenu, obezbjeđuje da se rad odvija na ispravan etički način i osigurava postizanje šerijatski zagarantiranih interesa ugovornih strana.

Obrazovne institucije moraju se fokusirati na podučavanje etike uopće, a islamske etike posebno, zbog velike potrebe za njom danas, i to u različitim fazama obrazovanja, uvođenjem predmeta Islamska etika u fazi općeg obrazovanja i predmeta Radna etika u fazi univerzitetskog obrazovanja.

Potrebno je, također, da vladine institucije poduzmu potrebne mjere i odgovarajuće korake za aktiviranje privrženosti ovoj etici u različitim oblastima rada.

Glas islama 343, R: Islamske teme, A: Doc. dr. Nedžad Redžepović