Nacionalni, vjerski i kulturni identitet Bošnjaka Kosova

Albanci Kosova imaju maticu Albaniju kao svoju bratsku zemlju i podršku u svemu. Turci Kosova imaju Republiku Tursku koja se uvijek o njima brinula, a i dalje to radi. Srbi Kosova imaju Srbiju. Dok, Bošnjaci Kosova bili su poput jetima bez igdje ikoga. Jedino su Sandžaklije ti koji puno poštuju i često obilaze bošnjački narod Kosova, prije svega Mešihat Islamske zajednice u Srbiji.

 

Nacionalni, vjerski i kulturni identitet Bošnjaka Kosova

Bošnjaci Kosova su od rijetkih naroda na Balkanu, pa čak i u Evropi, koji je prepušten samom sebi bez igdje ikoga. Narod koji nije imao podršku neke velike sile ili države. Albanci Kosova imaju maticu Albaniju kao svoju bratsku zemlju i podršku u svemu. Turci Kosova imaju Republiku Tursku koja se uvijek o njima brinula, a i dalje to radi.

Srbi Kosova imaju Srbiju. Dok, Bošnjaci Kosova bili su poput jetima bez igdje ikoga. To je jedan od razloga pretrpljenih velikih historijskih udaraca, ali i pored toga opstali su na svojim ognjištima. Bosna nikada nije pridavala pažnju Bošnjacima Kosova i to je tokom historije više odmoglo negoli pomoglo, najprije u ponosu nacionalnim identitetom, a potom i u socio-ekonomskom pogledu. Jedino su Sandžaklije ti koji puno poštuju i često obilaze bošnjački narod Kosova, prije svega Mešihat Islamske zajednice u Srbiji sa svojim saradnicima u vrijeme rahmetli muftije akademika Muamer-ef. Zukorlića, zajedno sa bivšim reisom dr. Mustafom-ef. Cerićem. Nakon preuzimanja pozicije predsjednika Mešihata, muftija dr. Mevlud-ef. Dudić, poput muftije Zukorlića, također posjećuje bošnjačku zajednicu na Kosovu i u skladu svojih mogućnosti pomaže.

Često čujemo da Albanci za Bošnjake kažu da su Albanci koji su se vremenom konvertirali u Bošnjake, Srbi kažu da su Bošnjaci Kosova Srbi koji su u 18. stoljeću nasilno od strane Osmanlija primili islam i udaljili se od pravoslavlja. Turci vele isto da su Bošnjaci Kosova Osmalije. I pored svih ovih pokušaja pripojiti i konvertirati Bošnjake Kosova, Bošnjaci su ostali Bošnjaci i ostat će tako do Dana sudnjega, ako Bog da.

 

 

Demografija Bošnjaka Kosova

Prema rezultatima popisa na Kosovu iz 2011. godine, Bošnjaci su drugi najbrojniji narod Kosova. Dakle, 2011. godine živjelo je 27.533 Bošnjaka, tj. 1.58% od ukupnog broja stanovnika. Općenito, starosno doba stanovnika Kosova je nisko. Također, i Bošnjaci Kosova pripadaju veoma mladoj starosnoj dobi. Prema pomenutom posljednjem popisu, od 27.533 građana Bošnjaka više od 1/3, tj. 10.760 pripadaju starosnoj dobi ispod 25 godina, dok je 22.125 građana u starosnoj dobi do 50 godina. Dakle, prema posljednjem popisu, možemo slobodno reći da je bošnjačko stanovništvo Kosova pretežno mlado. Ukupno je 13.295 muškaraca i 14.238 žena.

(Opširnije pogledaj: https://ask.rks-gov.net/media/2074/te-dhenat-kryesore.pdf

također https://www.rks-gov.net/ AL/f308/dokumente/regjistrimi-civil, dostupno 01.02.2022.)

 

Prema prijašnjim popisima stanovništva Kosova, 1948. godine bilo je 6.679. Bošnjaka, tj. 1.3%; zatim 1953. godine 6.241; onda 1961. godine 8.026 Bošnjaka; a potom 1971. bilo je 26.351; deset godina kasnije bošnjačko stanovništvo Kosova se udvostručilo, dakle 1981. bilo je 58.562 Bošnjaka i na pretposljednjem popisu 1991. godine bilo je 66.189 Bošnjaka, tj. 3.4% ukupnog stanovništva. (Islami, 2008: 202) (Iz prikazanih izvora možemo jasno vidjeti brojčano veliki pad bošnjačkog stanovništva Kosova od 1991. do 2011. god. Dakle, za dvije dekade je skoro preko 50% bošnjačkog stanovništva nestalo ili asimilirano. Od 1991. godine, pa sve do 2011. nije bilo popisa stanovništva.)

 

Historija, nacionalnost i porijeklo Bošnjaka Kosova

Bošnjaci Kosova su autohtoni narod zajedno sa Albancima i drugim narodima, tj. nisu došljaci već starosjedioci. Na Forumu Bošnjaka 19.11.2005. godine u Prištini, prof. Alija Džogović je, između ostalog, rekao: „Muslimani (Bošnjaci) koji žive u šarplaninskoj izoglosi (poznatoj kao Župa) čine jedan od najstarijih etničkih supstrata. U historijskom pogledu ovaj se etnos transformirao u etničke zajednice… Po historijskoj sudbini, po etičkoj i jezičkoj kulturi, ovaj narod je najbliži bošnjaštvu u širem smislu riječi, pa se u tom pravcu i inkorporirao u bošnjačku zajednicu.” (Redžepi, 2019: 125)

Bošnjaci Kosova, nažalost, tokom komunizma, pa sve do 2000. godine nisu znali i nisu bili svjesni svog nacionalnog identiteta. Bošnjake Kosova su sve do 1999. godine nazivali Muslimani, tj. po vjerskoj osnovi i nisu imali svoj nacionalni identitet. Također i po popisima stanovništva u originalnim tekstovima vode se po nacionalnosti Muslimani, a ne kao Bošnjaci. Nakon završetka rata Bošnjaci Kosova su se počeli zvanično voditi kao Bošnjaci, tj. kao bošnjačka manjina, a ne kao Muslimani.

Pitanje porijekla Bošnjaka Kosova decenijama zaokuplja kako same žitelje tako i mnoge istraživače sa prostora čitavog Balkana, pa i šire, posebno posljednjih godina. Stavovi i mišljenja istraživača koji su radili na ovom pitanju zasnivaju se uglavnom na nacionalnom porijeklu autora, jer su o Bošnjacima Kosova većinom drugi pisali.

Svi su težili dokazati da je bošnjački narod dio „njihovog“ naroda. Poznati geografičar i intelektualac Jovan Cvijić kaže: “Porijeklo stanovništva islamske vjeroispovijesti nije dovoljno ispitano ili nije realno prikazano, pa će ovdje biti više riječi o novom problemu.” On ih naziva Muhamedanci, a sami se zovu Našinci, Torbeši, Goranci, Bošnjaci. Svi ovi nazivi koje je Cvijić pomenuo i dalje se tako koriste, tj. ostali su nazivi: Torbeši, Našinci, Goranci…, vremenom dodavši Župljane koji žive u pokrajini Župa, kao Šopoj, dok oni koji žive u predjelu Podgore su Prekokamci. Nazivati Župljane imenima Šopoj ili Torbeši smatra se pogrdnim, a također i Podgorce nazivati imenom Prekokamci ili Torbeši smatra se uvredljivim.

Međutim, poznati Bošnjak i profesor na Prizrenskom univerzitetu prof. dr. Sadik Idrizi, u svojoj knjizi Aromunskovlaški tragovi u Gori, veli: “Mijaci i Torbeši (od kojih su Gorani i Župljani) ne razlikuju se u zapadnoj Makedoniji, a njihovo porijeklo povezano je za Arumune, odnosno za Tračane i Ilire.” (Ibid: 126)

 

Glas islama 345, R: Historija, A: Mirsad Aslani