Crne rupe u svemiru kroz prizmu Kur’ana

Zvijezde koje potroše svoje gorivo ne umiru odmah. One prvo počinju rasti, bubriti i nadimati se. Njihova temperatura, koja je prethodno iznosila 15 miliona stupnjeva, povećava se i dostiže 100 miliona stupnjeva. Zvijezda postaje crveni div ili super div. Prostor koji zauzima jedan super div toliko je veliki da u sebe može primiti preko 60 miliona sunaca. Veličina svih ovih brojki, poput veličine gravitacije crnih rupa, asocira na veličinu na koju se upozorava u 76. ajetu sure El-Waqi’a.

Crne rupe su jedni od najfascinantnijih i najmisterioznijih objekata koji postoje u našem Univerzumu. Njihove osobine su izvor mnogih dilema, debata, paradoksa i problema u fizici, ali i inspiracija velikog broja umjetnika i pisaca te nezaobilazni dio moderne kulture. One privlače pažnju naučnika i ljubitelja astronomije širom svijeta zbog svojih ekstremnih osobina i neobičnih efekata na prostor i vrijeme. Međutim, mi ih posmatramo kao kur’anski fenomen koji je najznaniji Gospodaru Svemira, Allahu Uzvišenom, a Koji nam je u Kur’anu otkrio:

I kunem se mjestom gdje se zvijezde gube, a to je, da znate, zakletva velika. (El-Waqi’a, 75-76)

Izraz iz navedenog 75. ajeta, koji je preveden kao „mjesto gdje se gube“, prijevod je arapske riječi koja glasi mevki. Ista riječ spominje se i u 53. ajetu 18. sure El-Kehf i tu izražava padanje grješnika u vatru. Korijen ove arapske riječi je vakaa i u Kur’anu se koristi u značenju: pasti, desiti se, ostvariti se, realizirati se i sl.

Zvijezde se održavaju hidrogenskim eksplozijama u njihovoj unutrašnjosti. Ovim eksplozijama jedan dio materije pretvara se u energiju oslobađajući vrlo visoku temperaturu. Cjelokupnu energiju koju bi oslobodili sagorijevanjem dva miliona kilograma uglja možete dobiti pretvaranjem u energiju samo jednog grama materije. Ilustracije radi, na našem Suncu, koje je zvijezda srednje veličine, svake sekunde četiri milijarde kilograma materije pretvara se u energiju. Zvijezde koriste samo mali dio svoje materije kao gorivo i kada se to gorivo potroši zvijezda umire. Rađanje i smrt, koje je Allah dž.š. odredio svemu živom, odredio je također i zvijezdama. Svaka zvijezda neizostavno ima svoj kraj. „Mi umiremo, ali naš Stvoritelj vječno postoji i Njegovo stvaranje se neprestano nastavlja“, kao da govore zvijezde koje umiru, dok se na drugoj strani Svemira rađaju nove zvijezde.

Gubljenje zvijezda i velika zakletva

Značaj mjesta gdje padaju zvijezde naglašen je zakletvom koja je opisana kao velika. U nastavku ćemo se pozabaviti nevjerovatno velikim brojkama povezanim sa smrću zvijezda koje potroše svoje gorivo. Najveće brojčane vrijednosti u Svemiru pojavljuju se prilikom umiranja zvijezda, našta i upućuju kur’anske riječi: „…to je, da znate, zakletva velika.“

Stručnjaci iz oblasti fizike znaju da jedan od najzanimljivijih fenomena u Svemiru predstavljaju crne rupe – black hole, koje nastaju smrću velikih zvijezda, tri puta većih od Sunca. Nakon što potroše svoje gorivo, ova nebeska tijela počnu ponirati sama u sebe. Velike zvijezde, koje se pri tome sažimaju, posjeduju izuzetnu gustoću i silu gravitacije. Ta sila gravitacije toliko je jaka da joj se čak ni svjetlost, koja se kreće brzinom od 300 hiljada kilometara u sekundi, ne može oduprijeti. Te crne rupe gutaju čak i svjetlost koja prolazi pored njih. Kasnije, mnoge planete i zvijezde, također, bivaju privučene ovom snažnom gravitacijskom silom. Crne rupe, dakle, predstavljaju okončanje, mjesto pada i drugim zvijezdama. Postojanje crnih rupa, koje se ne vide teleskopom, utvrđeno je na osnovu toga što, poput kovitlaca, gutaju svjetlost i zvijezde iz okoline, šireći X zrake. Najinteresantniji naučni radovi Stephena Hawkinga govore o crnim rupama. On je otkrio novu radijaciju, koja je i nazvana po njemu (Hawkingova radijacija) i dokazao da crne rupe mogu zračiti radijaciju u skladu sa fizičkim zakonima vezanim za energiju. Bez obzira što je 2004. godine bitno revidirao svoju teoriju o crnim rupama, Hawkingov doprinos u istraživanju crnih rupa ipak je veoma značajan.

Crne rupe, koje nastaju implozijom zvijezda – poniranjem zvijezda u same sebe zahvaljujući ogromnoj gravitacijskoj sili, u potpunom su skladu sa 75. i 76. ajetom sure El-Waqi’a. Nesumnjivo da je u periodu objave Kur’ana bilo nepoznato da zvijezde imaju svoj kraj, da se prilikom nestanka pretvaraju u crne rupe i da je to bitno sa aspekta kosmičke fizike. Pretvaranje zvijezde u crnu rupu i faze kroz koje se to dešava inače predstavlja vrlo interesantan fenomen.

Zvijezde koje potroše svoje gorivo ne umiru odmah. One prvo počinju rasti, bubriti i nadimati se. Njihova temperatura, koja je prethodno iznosila 15 miliona stupnjeva, povećava se i dostiže 100 miliona stupnjeva. Zvijezda postaje crveni div ili super div. Prostor koji zauzima jedan super div toliko je velik da u sebe može primiti preko 60 miliona sunaca. Veličina svih ovih brojki, poput veličine gravitacije crnih rupa, asocira na veličinu na koju se upozorava u 76. ajetu sure El-Waqi’a.

Neke supernove počinju se sažimati i postaju bijeli patuljci. Jedna ovakva zvijezda zapremine približne zapremini prosječnog čovjeka ima masu od 10 miliona kilograma. Što se tiče većih zvijezda, one se preobraćaju u neutronske zvijezde (pulsare), koji se smatraju konačnom fazom u evoluciji zvijezde. Ove zvijezde sastoje se od vrlo guste materije koju uglavnom čine neutroni sa vrlo jakom privlačnom silom. Materija koja čini neutronske zvijezde nevjerovatno je gusta. Da bismo stekli predstavu o kakvoj se gustoći radi, spomenut ćemo da čajna kašičica ove materije ima masu od oko milijardu tona.

Dok se svi ovi spektakularni događaji odvijaju, mi na svojoj planeti mirno jedemo, spavamo, bavimo se sportom, trčimo, ćaskamo…, ne misleći o njima. Takav je naš život – učinjen mogućim snagama koje su daleko iznad naših mogućnosti u svakom pogledu.

Glas islama 346, R: Kur’an i nauka, A: Dr. Harun-ef. Eminagić