Samopouzdanje i nezavisnost kroz prizmu Sunneta 

Jedan od oblika samopouzdanja koji Sunnet podstiče jeste razvijanje duha natjecanja u dobrim djelima među pojedincima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je podizao vrijednost pojedinca i jačao mu moral na način koji ga je poticao da usavrši svoj rad i stalno doprinosi više.

Sunnet Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče muslimana da ima samopouzdanje i da ne zavisi od drugih, te da ne pristaje na poniženje i siromaštvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Bolje je da neko od vas uzme svoj uže, ode u planinu, donese naramak drva na svojim leđima, proda ih i time sačuva svoje dostojanstvo, nego da prosi od ljudi, koji će mu dati ili uskratiti.” (Buhari)

Prenosi se od Hakima ibn Huzama, radijallahu anhu, da je rekao: “Molio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je dao. Zatim sam ga opet molio, pa mi je opet dao. Treći put sam ga molio, pa mi je ponovo dao. Tada mi je rekao: ‘O Hakime, ovaj imetak je sladak i privlačan. Ko ga uzme velikodušno, bit će mu blagoslovljen, a ko ga uzme sa pohlepom, neće mu biti blagoslovljen i bit će poput onoga koji jede, a nikad se ne nasiti. Gornja ruka (ona koja daje) bolja je od donje ruke (one koja prima).'” (Buhari)

Lična inicijativa Poslanika s.a.v.s.

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, često je lično obavljao svoje poslove, iako je imao one koji su to mogli činiti umjesto njega. Aiša, radijallahu anha, prenosi: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupio je hranu na odgođeno plaćanje od jednog Jevreja i založio svoj oklop.” (Buhari)

Ibn Hadžer, rahimehullah, je rekao: “Ovi hadisi ukazuju na to da veliki i plemeniti ljudi mogu lično kupovati potrebne stvari, iako imaju one koji to mogu činiti za njih, ako to rade iz skromnosti i radi uzora prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bit će nagrađeni. Niko ne sumnja da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao one koji su mogli obaviti te poslove za njega, ali je to činio da bi poučio i propisao praksu.” (Fethul-Bari, 5/275)

Samopouzdanje, nezavisnost i jasnoća u ponašanju

Sunnet također odgaja islamsku ličnost na jasnost i umjerenost u izražavanju, izbjegavajući licemjerstvo i pretvaranje. Upozorava na dvostruko ponašanje nekih ljudi koji se jednoj grupi predstavljaju na jedan način, a drugoj na drugi.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod Allaha će na Sudnjem danu najgori položaj imati čovjek s dva lica, koji jednoj grupi prilazi s jednim licem, a drugoj s drugim.” (Buhari) Ovo licemjerstvo jedna je od osobina munafika. (Fethul-Bari, 11/402)

Sunnet također upućuje na izbjegavanje pretjerivanja u pohvalama. Abdurrahman ibn Ebu Bekr prenosi od svog oca da je neki čovjek pohvalio drugog pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Teško tebi, prekinuo si vrat svome prijatelju! (ponovio je to nekoliko puta) Ako neko od vas mora pohvaliti svog brata, neka kaže: – Mislim da je taj i taj dobar, a Allah zna istinu i neću nikoga čistiti pred Allahom. Mislim da je takav i takav, ako zaista zna to o njemu.” (Buhari)

Iskrenost i jasnoća u ponašanju muslimana

Muslimanska ličnost odgaja se na iskrenost i jasnoću u ophođenju, izbjegavajući ulizivanje i laskanje. Musliman otvoreno iznosi svoje mišljenje o bilo kojem pitanju i zauzima stav koji mu njegova vjera nalaže, bez straha ili iščekivanja da mu neko nametne određeni stav.

Osoba koja osjeća inferiornost može napustiti svoju vjeru, početi voljeti neprijatelje islama ili izbjegavati izgovoriti istinu iz straha od ljudi. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, ssallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka čovjek ne dozvoli da ga strah od ljudi spriječi da kaže istinu kada je zna.” (Ibn Madže)

U podsticanju na nezavisnost i potrebu da osoba ima svoj stav i slijedi istinu bez obzira na broj njenih sljedbenika, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ne budite poput onih koji kažu: ‘Ako ljudi čine dobro, činimo i mi dobro; a ako čine nepravdu, činimo i mi nepravdu.’ Ali, oblikujte sebe da, ako ljudi čine dobro, i vi činite dobro; a ako čine zlo, vi ne činite nepravdu.” (Tirmizi)

Zamahšeri kaže: “To je onaj koji slijedi svakog vodiča i kaže svakome: ‘S tobom sam’, jer nema vlastito mišljenje kojem se vraća.” (Zamahšeri, Faiuku fi garibil-hadis, 1/57)

Kari komentira Zamahšerijeve riječi: “Ovo ukazuje na zabranu slijepog oponašanja čak i u moralnim osobinama, a kamoli u vjerovanjima i obredima.” (El-Mubarekfuri, Tuhfetul-ahvezi, 6/145)

Nezavisnost i autentičnost muslimanske ličnosti

Jedan od aspekata na koje Sunnet podstiče muslimana u pogledu nezavisnosti i autentičnosti jeste da se ne povodi za drugim narodima. Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko oponaša neki narod, on je od njih.” (Ebu Davud)

Ova zabrana obuhvata i vanjsko i unutarnje ponašanje muslimana. On nosi lijepu odjeću, ali ne oponaša druge narode. Nema ništa loše u tome da se brine o svom izgledu, pri čemu je važno da mu unutrašnjost odgovara vanjštini. Ovo je način iskazivanja Allahove blagodati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Allah voli da vidi tragove Svoje blagodati na Svome robu.” (Tirmizi) Sve to treba biti bez oholosti, umišljenosti i rasipništva.

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U Džennet neće ući onaj ko u svom srcu ima trun oholosti.” Jedan čovjek je rekao: “Čovjek voli da mu odjeća bude lijepa i obuća bude lijepa.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Allah je Lijep i voli ljepotu. Oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi.” (Muslim)

Sveobuhvatni razvoj čovjeka prema Sunnetu

Sunnet ima za cilj izgradnju cjelovite ličnosti čovjeka, ne zanemarujući niti jedan njen aspekt. Ova snaga nije samo fizička snaga tijela, već snaga cjelokupnog ljudskog bića – tijela, duše, energije i karaktera. To je integrirana snaga koja je povezana s pravdom i istinom i ne dopušta nijednom aspektu čovjeka da bude slab i podložan tugovanju. (Dr. Mustafa, Šahsijetul-muslim fil-kur’anil ve es-sune, str. 131)

Jedan od oblika samopouzdanja koji Sunnet podstiče jeste razvijanje duha natjecanja u dobrim djelima među pojedincima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je podizao vrijednost pojedinca i jačao mu moral na način koji ga je poticao da usavrši svoj rad i stalno doprinosi više.

Ebu Hurejre prenosi da je upitao: “O Allahov Poslaniče, ko će biti najviše sretan tvojim zauzimanjem na Sudnjem danu?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Onaj ko iskreno iz srca ili duše kaže: – La ilahe illallah.” (Buhari)

Nastavit će se…

Glas islama 346, R: Hadis, A: Edin Redžepović