Islamska etika radnika

“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.”

Islam je došao sa mnogim etičkim i moralnim vrijednostima kojih se radnik mora pridržavati i voditi računa o njima u obavljanju svog posla, bez obzira na vrstu posla, zanimanja, zanata ili profesije kojom se bavi, imajući u vidu da su te vrijednosti moralni kvaliteti i islamska načela koja su obavezna za svakog muslimana, bez obzira na njegovu poziciju u poslu koji obavlja. Možda su najvažnije od ovih vrijednosti sljedeće:

1. Snaga

Snaga je u jezičkom smislu opozit slabosti. Ovaj izraz se ponekad koristi u značenju sposobnosti, kao što je to slučaj u riječima Uzvišenog Allaha:

﴿ خُذُوا مَا آتَيْنَاكُمْ بِقُوَّةٍ ﴾

„Svojski prihvatite ono što smo vam dali“ (El-Bekare, 63), a u drugim slučajevima u smislu pripreme koja je prisutna u nečemu, tj. spremnosti i volje da se to učini.

Ova sposobnost je u tijelu i to je osjetilna moć, kao u riječima Uzvišenog Gospodara:

وَقَالُوا مَنْ أَشَدُّ مِنَّا قُوَّةً ﴾ ﴿

„Ko je od nas jači“ – govorili su.” (Fussilet, 15) Također, može biti i u srcu i to je moralna snaga, kao u riječima Uzvišenog:

﴿ يَا يَحْيَى خُذِ الْكِتَابَ بِقُوَّةٍ ﴾

„O Jahja, prihvati Knjigu odlučno“ (Merjem, 12), tj. „Uči i nauči Knjigu marljivo, odlučno i ulažući napor.” (Ibn Kesir, 3/113)

Radnika mora odlikovati fizička i moralna snaga, kako bi bio kvalificiran za posao koji obavlja, koristeći sva legitimna sredstva i metode koje ga čine fizički jakim i spremnim za rad, marljivo i trudbeno jakim, jakim u ličnim informacijama, znanjima i vještinama te shvatanju potreba i zahtjeva posla koji želi da radi, kako bi postigao maksimalni nivo usluge za klijente.  Stoga je Musaa, alejhis-selam, Šuajbova kći opisala kao:

﴿ الْقَوِيُّ الْأَمِينُ ﴾

„…snažnog i pouzdanog.“ (El-Kasas, 26)

Odrednice, mjerila i standardi „snage“ variraju od jednog posla do drugog, u zavisnosti od prirode ovog posla i ličnih sposobnosti potrebnih za njegovo obavljanje. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: „I snaga se u svakom domenu određuje prema njemu samom. Tako snaga u vođenju rata ovisi o hrabrosti srca, iskustvu ratovanja i sposobnosti u borbenim taktikama. Snaga presuđivanja među ljudima ovisi o primjeni pravde na koju ukazuju Kur'an i Sunnet, te sposobnosti za provođenje presuda. Poštenje ovisi o strahu od Allaha, nezamjenjivanju Allahovih ajeta za ono što malo vrijedi i napuštanju straha od ljudi.

2. Emanet

Emanet je jedna od najvažnijih moralnih vrijednosti koje radnik mora posjedovati, zato što je to dio vjere i zbog njegove težine, nebesa, Zemlja i planine odbili su da ga nose, a čovjek ga je prihvatio, kao što to Uzvišeni Allah kaže:

﴿ إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَنْ يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا

الْإِنْسَانُ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا ﴾

„Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.“ (El-Ahzab, 72) Na više mjesta u Časnom Kur'anu naglašena je važnost ovog plemenitog karaktera kod radnika, kao na primjer u riječima Uzvišenog:

﴿ قَالَتْ إِحْدَاهُمَا يَا أَبَتِ اسْتَأْجِرْهُ إِنَّ خَيْرَ مَنِ اسْتَأْجَرْتَ الْقَوِيُّ الْأَمِينُ ﴾

„O oče moj” – reče jedna od njih – ”uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana” (El-Kasas, 26) i riječima Uzvišenog:

﴿ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَخُونُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ وَتَخُونُوا أَمَانَاتِكُمْ وَأَنْتُمْ تَعْلَمُونَ ﴾

„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte“ (El-Enfal, 27) i riječima Uzvišenog:

﴿ إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُكُمْ أَنْ تُؤَدُّوا الْأَمَانَاتِ إِلَى أَهْلِهَا ﴾

„Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate.“ (En-Nisa, 58)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ističući važnost emaneta, kaže: „Nema imana onaj u koga se nema povjerenja.“ (Ahmed, 12383) Isto tako, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Uruči povjereno onome ko ti ga je povjerio, a ne varaj onoga koji tebe vara.“ (Ebu Davud, 3535)

U islamu povjerenje ima široko značenje, jer simbolizira različita značenja, a sva su zasnovana na čovjekovom osjećaju odgovornosti za svaku stvar koja mu je povjerena i njegovoj čvrstoj svijesti da je za to odgovoran pred svojim Gospodarom, kako je detaljno opisano u plemenitom hadisu: „Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Vladar je pastir i bit će odgovoran za svoje stado. Čovjek je pastir svoje porodice i bit će odgovoran za njih. Žena je zadužena za muževljevu kuću i djecu i bit će odgovorna za to. Sluga je pastir imovine svog gospodara i bit će odgovoran za nju. Svi ste vi pastiri i bit ćete odgovorni za ono zašta ste zaduženi.“ (Buhari, 5200; Muslim, 1829)

Emanet ovdje ima mnogo značenja i manifestacija, od kojih su najznačajnije sljedeće:

1. Da se osjeća odgovornim za posao koji mu je dodijeljen, ili za koji je odgovoran i za koji je vezan. Isto tako, da ga obavlja na najbolji mogući način, bez obzira na vrstu posla, bilo da je radnik, proizvođač, poljoprivrednik, inženjer, ljekar, učitelj itd. Allahov Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, kaže: „Uzvišeni Allah voli kada neko od vas radi određeno djelo da ga upotpuni.“ (Ebu Ja’la, 4386; Et-Taberani, 891)
2. Da radnik vodi računa o radnom vremenu, da ga koristi u brzo obavljanje posla koji mu je određen i da u potpunosti izvrši dužnosti u svom poslu, bilo da se radi o fabrici, farmi, prodavnici, kancelariji ili bilo čemu drugom; da ne gubi vrijeme ili ga troši na preokupiranost stvarima koje nisu vezane za posao, bilo na radnom mjestu ili van njega, što zahtijeva od njega da vodi računa o pravima ljudi koja su mu povjerena. Nema veće izdaje od izdaje čovjeka koji je vodio predmete i poslove ljudi, a onda ih zanemario sve dok ih nije iznevjerio i izgubio.
3. Mora izbjegavati prevaru u svim njenim oblicima i manifestacijama u obavljanju svog posla, jer je to zabranjeno islamskim vjerozakonom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko nas vara – nije naš.“ (Muslim, 101)
4. Ne smije zloupotrebljavati svoj položaj na poslu da bi stekao ličnu korist za sebe, svoje rođake ili svoje prijatelje, ili da prigrabi javni novac na nezakonite načine, ili da troši finansijske zaloge (jamstava, garancije, obaveze) i njima slične novčane iznose u svrhe drugačije od onih za koje su namijenjeni, ili radi sticanja protupravne imovinske koristi, kao što je primanje poklona i mita u zamjenu za usluge i olakšice donatorima ili davaocima mita. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Koga god angažiramo za kakav posao, odredit ćemo mu plaću. Sve što uzme iznad toga je prijevara.“ (Ebu Davud, 2944) A u drugoj predaji veli: „Koga god angažiramo za kakav posao, odredit ćemo mu plaću. Sve što uzme iznad toga je prijevara sa kojom će doći na Sudnji dan.“ (Ebu Davud, 2944; Ahmed, 17723)

A o ovoj prijevari Uzvišeni Allah kaže: „Nezamislivo je da Vjerovjesnik šta utaji! A onaj ko nešto utaji – donijet će na Sudnji dan to što je utajio i tada će se svakome u potpunosti dati ono što je zaslužio, nikome se nepravda neće učiniti.“ (Alu Imran, 161)

Imam El-Buhari bilježi u svom Sahihu od Ebu Humejda es-Saidija, radijallahu anhu, da je rekao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaposlio je jednog čovjeka iz plemena Benu Esed, koji se zvao Ibnul-Utebijje na prikupljanju zekata. Kada se vratio, govorio je: “Ovo je vaše, a ovo je darovano meni.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispe se na minber (i Sufjan je rekao da se uspeo na minber), zahvalio se Allahu i izgovorio o Njemu riječi pohvale, a onda rekao: ”Šta misli čovjek koga pošaljemo i kad se vrati i kaže: ‘Ovo tebi, a ovo meni.’ Što nije sjedio u kući svog oca i majke i gledao hoće li mu šta biti poklonjeno ili ne? Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, neće niko uzeti nešto od zekata, a da neće doći na Sudnji dan noseći to na svom vratu. Ako to bude kamila ona će rikati, ako bude krava ona će mukati, a ako bude bravče ono će blejati.” Zatim je podigao ruke tako da smo mu vidjeli bjelinu ispod pazuha i tri puta rekao: ”Allahu, jesam li dostavio?”“ (Buhari, 7174)

Od Abdullaha bin Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je davaoca i primaoca mita.“ (El-Hakim, 7066)

5. Čuvanje radnog oruđa, uređaja, opreme i sredstava te njihovo nekorištenje ili neupotreba (stavljanje u službu, podčinjavanje) za ostvarivanje ličnih interesa i ličnih koristi radnika ili njegovih poznanika, prijatelja i onih sa kojima ima zajednički interes. Razlog tome jeste činjenica da su ovi alati, uređaji i oprema povjereni radniku za obavljanje određenog posla, bez obzira na njegovu prirodu i on će odgovarati na Kijametskom danu ako ih je zanemario održavati, brinuti o njima i upotrebljavao ih u bilo koje druge svrhe mimo onih za koje su mu one povjerene. Prethodno smo spomenuli hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.“ (Buhari, 5200; Muslim, 182)
6. Čuvanje i sakrivanje poslovnih tajni jedno je od pohvalnih svojstava koje islam podstiče i daje za njega veliku nagradu i ogromnu zaslugu kod Allaha, kao i u životima ljudi.

Ovaj plemeniti karakter jedan je od najvažnijih razloga za uspjeh i ima najviši i najtrajniji uticaj na poboljšanje stanja i ispunjenje ambicija. El-Maverdi kaže: „Znaj da je čuvanje tajni jedan od najvažnijih razloga za uspjeh te najznačajniji i najtrajniji uvjet za dobro stanje.“

Ebu Hatim el-Besti kaže: „Ko zaštiti svoju tajnu diskrecijom, njegov plan će biti ostvaren i on će moći postići ono što želi, bit će pošteđen od greške, sramote i štete, čak i ako pogriješi, on će dobiti moć i postići  uspjeh.“

Samo oni čiji moral i etiku karakterizira snaga strpljenja, odanosti, povjerenja i poštenja sposobni su za ovaj plemeniti karakter i oni su među onima koji imaju jaku odlučnost. Ali ibn Ebu Talib, kerremellahu vedžhehu, kaže: „Tvoja tajna je tvoj zarobljenik, a ako o tome govoriš, postaješ njen zarobljenik.“

Omer ibn Abdulaziz, rahimehullah, kaže: „Srca su utočište tajni, usne su njihove brave, a jezici su njihovi ključevi, pa neka svako čuva ključ svoje tajne.“

Ebu Hatim el-Besti kaže: „Odlučna osoba čuva svoju tajnu u tajnom utočištu i čuva  je od bilo kakvog pohranjivanja i pohranitelja. Ako bude prisiljen i prevladan da je kaže, povjerit će je razumnom čovjeku koji ga savjetuje, jer tajna je emanet, a njeno otkrivanje izdaja.“

Naredba da se čuvaju tajne implicitno je navedena u Časnom Kur'anu u ajetu o ispunjenju zavjeta, obaveza i odgovornosti, jer tajna je dio zavjeta, obaveze i odgovornosti. Uzvišeni Allah kaže:

﴿ وَأَوْفُوا بِالْعَهْدِ إِنَّ الْعَهْدَ كَانَ مَسْئُولًا ﴾

„I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!“ (El-Isra’, 34) Stoga je vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu, upozorio jednog od svojih namjesnika u Iraku – Ebu Ubejda ibn Mesuda es-Sekafija na ovo plemenito svojstvo rekavši: „I čuvaj svoj jezik i ne odaji svoju tajnu, jer je onaj ko čuva tajnu i drži je pod kontrolom zaštićen i neće ga zadesiti ono što ne voli, a ako je otkrije, to će biti gubitak i njegova propast.“

Radnik je obavezan čuvati poslovne tajne, jer otkrivanje i širenje tih tajni može imati za posljedicu ogromnu štetu kako za prirodu samog posla, tako i za one koji su povezani sa njim: službenike, radnike i klijente. Nema sumnje da neki predmeti i transakcije klijenata sadrže tajne za koje nije primjereno da ljudi znaju, a odnose se na privatne, lične stvari i porodična pitanja koja su isključivo vlasništvo njihovih posjednika.

Nastavit će se…

Glas islama 346, R: Ahlak, A: Dr. Nedžad Redžepović