Nacionalni, kulturni i vjerski identitet Bošnjaka Kosova (drugi dio)

Kosovski Bošnjaci sebe smatraju muslimanima koji govore bosanskim jezikom i koji imaju vrlo slične običaje sa muslimanima Bošnjacima Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Preko svojih običaja, praktične primjene vjere i svoje duhovne kulture predstavljaju sastavni dio islamske civilizacije.

Podneblja Bošnjaka Kosova

Najviše Bošnjaka Kosova živi u općini Prizren sa oko 16.896 stanovnika, pa zatim nakon toga u općini Dragaš sa 4.100. stanovnika, onda u općini Peć sa 3.786. stanovnika, u Istoku oko 1.142. i u Mitrovici blizu 416 stanovnika. Područja općine Prizren, gdje pretežno žive Bošnjaci Kosova, izuzev grada, jesu: Župa sa svojih 15 sela i Podgora sa svojih sedam sela. U općini Dragaš područje gdje Bošnjaci Kosova pretežno žive naziva se Gora sa svojih 18 sela. Također, u Vitomirici, Peći, Istoku, pretežno u selu poznatom pod imenom Dobruša, te Mitrovici, tj. na sjeveru Kosova. Uglavnom, 99% bošnjačkog stanovništva Kosova živi u ovim krajevima.

Vjerski identitet Bošnjaka Kosova

Prilično je oprečno ovo pitanje kod različitih istraživača. Neki tvrde da se to desilo i 15. stoljeću, a drugi čak pominju i 19. stoljeće. Ima dijametralno suprotnih gledišta. Na primjer, Ivan Jastrebov, nekadašnji ruski konzul u Prizrenu, tvrdi da je u Ljubinju (Donje i Gornje) stanovništvo primilo islam među naseljima u Župi.

Međutim, prihvatanje islama od strane domaćeg stanovništva područja Gore najznačajniji je i prijelomni događaj u cjelokupnoj historiji tog područja. Prelazak na islam nije bio nagao već je tekao postepeno i nije nametnut od strane vlasti. To potvrđuju i turski defteri prema kojima se može pratiti ovaj proces, koji je trajao od početka 16. do sredine 17. stoljeća i doprinosio je stabilizaciji i povećanju stanovništva, što je suprotno tvrdnjama mnogih autora da je islamizacija u Gori nasilno izvršena u vrijeme Kukli-bega i Sinan-paše. Prema historijskim izvorima, Kukli-beg je umro 1538. godine, kada je broj muslimana u Gori bio još neznatan. (Katić, 2010:39)

Prema turskom defteru iz 1530. godine, u mnogim selima Gore javljaju se muslimanske porodice, što znači da je islam ovdje prisutan najmanje pet stoljeća. Prema ovom defteru, u selu Orčikle je šest muslimanskih porodica, dok u selu Mlike od devet porodica četiri su muslimanske. I u drugim naseljima Gore bilo je muslimana. Prema sigurnim podacima muslimana Kruševa, možemo pronaći u defteru iz 1579. godine da selo Kruševo broji 68 kuća, od toga sedam je muslimana i tri bećara. (Idrizi Aljabek, 2020:38)

Ivan Jastrebov, također, o islamizaciji općine Dragaš, tj. sela Opolja, kaže: „Opolje ima 19 sela sa preko 21.000 stanovnika sa albanskim življem, koji su primi islam krajem 15. i početkom 16. stoljeća.“ Opolje i Gora su veoma blizu, pa se može konstatirati da je i u Gori islamizacija počela u pomenutom periodu. Prema turskim defterima i popisu iz 1579. godine, u Gori su živjele 382, a u Ljumi 443 muslimanske porodice.

Na ploči koja je šrafovima pričvršćena na minaret džamije u selu Mlike postoji i prijevod gdje piše: „Dogradio ovu veleljepnu džamiju Ahmed-aga u godini 1238. koja je bila sagrađena 688.“ Nišan-ploča u selu Mlike potvrđuje da je islam u Gori bio prisutan i prije dolaska Osmanlija na Balkan. Vjerovatno se radi o doseljenicima iz Halepa, tj. Sirije, našta upućuje i ime roda Alepovci iz ovog sela. Međutim, na prvom popisu kojeg su izvršile osmanske vlasti u Gori 1452/53. godine nije bilo popisanih muslimana. (Aljabek 2020:340) Za Župu i Podgor nema pouzdanih podataka kada je počela islamizacija, ali se zna da je prva džamija u Gornjem Ljubinju podignuta 1590. godine veličine 13×16 metara, adaptirana 1670. godine na zemljištu izvjesnog Adema Čalje koji je odlučio da usred sela pokloni svoju parcelu po povratku sa džume namaza kojeg su obavljali u selu Manastirici. Vraćajući se, pao je sa konja i povrijedio se.

Kada su stigli u selo, pozvao je svoje seljane i saopćio im odluku o poklonu parcele za izgradnju džamije. Ako je džamija u Gornjem Ljubinju podignuta 1590. godine, a do tada su Župljani klanjali džumu i bajram namaz u Manastirici, proizilazi da je manastirička džamija u Župi najstarija. Vjerovatno je podignuta u drugoj polovini 16. stoljeća. Dakle, iz svega navedenog može se zaključiti da je islamizacija završena najkasnije prije 300-350 godina. (Redžepi, 2019:173)

Ponos vjerskim identitetom

Historija islama i muslimana na ovim prostorima je historija džemata (zajednice) sela bosanskog govornog područja. Kolektivno pamćenje stanovnika najviše je vezano za vjerski život u džematu, imame, odnosno džamije i mektebe. Kosovski Bošnjaci sebe smatraju muslimanima koji govore bosanskim jezikom i koji imaju vrlo slične običaje sa muslimanima Bošnjacima Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Preko svojih običaja, praktične primjene vjere i svoje duhovne kulture predstavljaju sastavni dio islamske civilizacije.

Dakle, islam je, u svakom slučaju, pored jezika i govora, glavni identifikacioni faktor bošnjačke zajednice na Kosovu i jedan od njenih osnovnih elemenata identiteta u punom smislu riječi. (Bajrami, 2002:40)

Prema tvrdnjama Islamske zajednice Kosova i općepoznatim tvrdnjama naroda drugih zajednica, Bošnjaci na Kosovu su najreligiozniji narod od svih drugih naroda i ne stide se javno ispoljavati svoj vjerski identitet. Izuzev jednog slučaja, tokom čitave historije, na svim mjestima gdje Bošnjaci žive, deklarativno se i ponosno izjašnjavaju kao muslimani. Jedini slučaj koji se desio prije par godina jeste u vezi Adema Mujovića, koji je deklarativno napustio islam i prešao u pravoslavlje. Izuzev ovog slučaja, svi ostali Bošnjaci se deklarativno i ponosno izjašnjavaju kao muslimani i da pripadaju vjeri islamu.

Skoro poput drugih naroda i Bošnjaci Kosova su nemarni u prakticiranju svoje vjere, ali kada je u pitanju poštovanje, lijepo ophođenje i lijepo mišljenje o vjeri, onda možemo reći da apsolutna većina vjeruje, poštuje i lijepo se ophodi. Bošnjaci Kosova sve do 2000. godine skoro da nisu sebe smatrali Bošnjacima, nego samo kao Muslimani. Kako su upravo bili vođeni u državnim dokumentima, tako su bili poznati u narodu i to im uopće nije smetalo. Ali kada je u pitanju vjerski identitet, Bošnjaci Kosova su uvijek bili ponosni muslimani koji su u svakom momentu bili spremni čak i život dati radi vjerskog identiteta.

Zato u svakoj zajednici gdje žive Bošnjaci imaju svoju džamiju, svako selo, svaki dio grada. Čak pojedina sela imaju i po dvije džamije, poput sela Pousko, Restelice i još par goranskih sela. Ukupno na Kosovu ima blizu 40 bošnjačkih džemata, a to su mjesta općine Prizren, zatim unutar prizrenske općine područija Župa, Gora i Podgora, onda Vitomirica, Peć i Istok.

Nastavit će se…

Glas islama 346, R: Historija, A: Mirsad Aslani