Čistoća emocija 

Allah vas ne primorava da iskazujete emociju koju ne osjećate, jer bi to postalo svakodnevni teret za vas. Ali, iako nas Allah ne primorava, mi kao da primoravamo sami sebe. 

Selam drugima nazivamo zbog sebe 

Ukoliko prolazite pored muslimana prema kome ne osjećate ni trun ljubavi i pažnje, ne znam kako možete na silu da mu se osmjehujete, pravdajući to potragom za Allahovim zadovoljstvom? Ako mu kažete: Es-selamu alejkum, to je isto kao da ste mu rekli: „Moja prsa su čista od bilo kakve zlobe prema tebi.“ To što vam Allah nameće obavezu da nazovete selam bratu muslimanu znači da vas poziva da očistite svoja prsa od zlobe prema njemu. Ako ti neko nazove selam, nemoj mu odgovarati mrmljajući, tek toliko da ispuniš obavezu. Allah vas poziva da svoja srca očistite od mržnje i neprijateljstva prema muslimanima i da drage volje odgovarate: Ve alejkumus-selam! Dok to ne raščistite sa sobom, nemojte neiskreno izgovarati nešto što ne mislite. Jer Alejkumus-selam znači: „Nemam ništa protiv tebe. Nadam se da nalaziš smiraj u svome životu, nadam se da će Allah poslati Svoj mir tebi, nadam se da ti je porodica u blagostanju, a što se mene tiče – i moja prsa su čista od svake loše pomisli prema tebi.“ To je selam. To je iskrenost i lekcija kojoj nas selam uči.

Svaki čestit posao je „na Božijem putu“ 

Na svojim putovanjima često srećem mlade ljude. Jedan od njih mi se požalio: „Brate, imam veliki problem… Imam posao kojeg mnogo volim. Pronašao sam se u njemu i uživam radeći ga. Ali, to je sve dunjaluk. Trebao bih dati otkaz, zar ne? Trebao bih početi da se bavim islamskim naukama i da samo njih proučavam.“ Upitah: „Zašto?“ „Pa zato što sve što radimo moramo raditi isključivo radi Allahovog zadovoljstva, zar ne? A ja moj posao radim zato što ga volim i što uživam u njemu. Uživam u arhitekturi. To je veliko iskušenje! Moram napustiti sve, jer nije radi Allaha“, odgovori mladić. Rekoh: „Brate, ne znam ko ti je to uradio i ko ti je petljao po mozgu, ali treba ti popravka. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: – Allah voli onoga koji radi naporno da bi zaradio čistu opskrbu za sebe i porodicu.“

Čovjek odlazi na posao, naporno radi jer voli taj posao, jer želi čist i dobar prihod za sebe i svoju porodicu, a sve mu se to računa kao ibadet, jer je cijelo djelo preplavljeno iskrenošću. Iskren i čist je posao koji radi. Iskren i čist je način na koji ga obavlja. Iskreni i čisti su njegov trud na poslu, njegovo ispunjavanje obaveza prema poslodavcima, njegovo ispunjavanje emaneta, njegov redovan odlazak na posao. Svaki dinar je taj čovjek zaradio na iskren i čist način, predanim radom i ispunjavanjem emaneta. Nije samo sjedio kući i pregledao islamske video-snimke na internetu, očekujući neku platu. Ne, njegova plata je halal i zarađena. Njegova namjera da porodici obezbijedi sve što im je potrebno je čista i iskrena. Oko cijele slike ovog marljivog radnika možete vidjeti samo iskrenost i čistotu. A onda, dolazimo mi i zagorčavamo ljudima živote, namećući im osjećaj krivice zbog fraza koje ni sami ne razumijemo.

Ova vjera je prelijepa. Ne postoji ništa ljepše na svijetu. Ova vjera daje nadu. Ona čini da sve dobro što radite ima stepen ibadeta, čak i najsitnija stvar. S druge strane, mi smo ovu ljepotu pretvorili u nešto teško, naporno, neostvarivo, netolerantno… To je kriminal, zločin prema lijepoj vjeri islamu. Prestanimo nanositi štetu najljepšoj vjeri. Vratimo joj sjaj koji joj pripada.

Rezidencija za one na koje se Allah rasrdio 

Recite mi, da li Allah u Kur'anu izražava Svoju srdžbu? Naravno. A sada, poslušajte ovo… Uzvišeni Allah nam u nekim ajetima daje do znanja da je Srdit na neke kategorije ljudi. On, Svevišnji, ima pravo da bude Srdit, jer On je Allah dželle šanuhu. A mi muslimani uzimamo te ajete gdje Allah izražava Svoju srdžbu i punimo svoja prsa srdžbom, ljutnjom i mržnjom: „Da! Allah je Srdit! Hoću i ja da budem srdit i da mrzim sve na koje se Allah rasrdio!“

Ko je najbolje razumio Časni Kur'an? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Evo kako je on razumio Allahovu srdžbu i kako je vodio računa o ravnoteži i distinkciji između Allahove srdžbe i našeg prava da budemo srditi… Sjećate li se ajeta koji kazuju o tome koliko je Allah Srdit zbog toga što su Mu pripisali sina?

Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Milostivom pripisuju dijete. (Merjem, 90-91)

Ovi ajeti izražavaju Allahovu žestoku srdžbu. Teško da u Kur'anu postoji primjer ovakve srdžbe. Ali, pazite ovo – kada su isti ti kršćani, koji govore ovakve uvrede na račun Allaha, došli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, znate li u koji hotel ih je smjestio? U Mesdžidun-nebevijj, u džamiju Allahovog Poslanika. Tu su prespavali. A kada su htjeli obaviti molitvu, znate li gdje su se molili? U džamiji Allahovog Poslanika. On im je ukazao svo moguće gostoprimstvo i pažnju. Jer, Allah, dželle šanuhu, ima pravo da bude Srdit, ali posao Njegovog Poslanika jeste da lijepo i sa ljubavlju čini da'vu, da ljudima dostavlja Istinu sa kojom je poslat. Između to dvoje postoji razlika. Tu razliku moraju shvatiti i svi muslimani. Ne možete Allahovu srdžbu pretvoriti u svoju srdžbu prema ljudima, jer na to nemate pravo. Niko od nas nema pravo na to. Allahova srdžba je samo Njegova.

Svoje frustracije ne prenosite na tumačenje islama 

Ovom ummetu treba povratak u ravnotežu. To ne možemo uraditi ukoliko se ne vratimo ispravnom razumijevanju islamske tradicije. Nemamo taj luksuz da proizvoljno tumačimo nijedan ajet niti hadis. Previše je ljudi koji imaju mentalne probleme u vidu nagomilanog bijesa, mržnje i depresije, a koji daju umobolne i katastrofalne izjave, predstavljajući ih kao islamske stavove. Mnogi čitaju kur'anske ajete kroz prizmu sopstvenih problema sa mržnjom i depresijom, pa na taj način krive sliku i poruku koju ajeti treba da pošalju. To je nepravda prema Allahovoj knjizi. Zbog toga, vratimo se ispravnom razumijevanju ove predivne vjere i njenom dosljednom prenošenju drugima.

Glas islama 347, R: Prijevodi , Autor: Nouman Ali Khan , Preveo: Senad Redžepović