Islam i ekologija

U pogledu čovjekovog odnosa prema prirodi, islam nas upućuje da ta divna priroda i druge brojne Allahove blagodati date ljudima imaju neprocjenjivu vrijednost. Zbog toga ih treba sa  svrhom koristiti i brižno čuvati.

Islam je svevremena vjera. Vjera koja obuhvata sva pitanja i sve probleme na koje može naići čovjek, kako u ovom našem modernom vremenu, tako i vremenu koje je bilo prije ovoga i koje će doći poslije ovoga. Islam je toliko temeljita i moderna vjera da je regulirao i objasnio način ophođenja čovjeka prema svemu onome što ga okružuje. Ali, isto tako, nije objašnjavao samo krupne stvari nego se bavio i za nas tako banalnim i malim stvarima, kao npr. kojom rukom da jedemo, a kojom rukom da održavamo ličnu higijenu. Neko će, možda, reći kao da je važno kojom rukom da nešto uradimo – ruka k'o ruka. Ali, nije uzalud sve u tančine objašnjeno, tako da nije svejedno, a nije ni isto.

U pogledu čovjekovog odnosa prema prirodi, islam nas upućuje da ta divna priroda i druge brojne Allahove blagodati date ljudima imaju neprocjenjivu vrijednost. Zbog toga ih treba sa svrhom koristiti i brižno čuvati.

Zaštita, čuvanje i odgovornost za okolinu i ekologiju od prvih su dužnosti muslimana, potvrđene Kur’anom i Sunnetom. Čista i zdrava okolina uslov je opstanka ljudi, biljaka i životinja. Bez čiste planete Zemlje neće biti ni života na njoj, a ovo nam najbolje pokazuje sljedeći podatak: 1.2 milijardi stanovnika planete na kojoj živimo uskraćen je za pitku vodu, a predviđa se da će sa tim problemom do 2025. godini biti suočene čak 2.3 milijarde osoba. Svakodnevno 3.800 djece umre zbog nedostatka vode. Ovo su, zar ne, zabrinjavajući podaci, koji trebaju u nama upaliti alarm, jer možda je jučer zbog ovog problema umrlo neko dijete u Africi, ali ako se nastavimo ovako ponašati sutra će biti na redu i naše dijete, a želimo li to?

Ne tako davno, u vremenu kada su naši očevi bili omladinci, na našim rijekama i potocima voda se mogla piti i abdest uzimati. A danas šta je sa rijekom Lim, Raškom ili nekim našim seoskim potokom? Za samo 40-ak godina mi, koji sebe nazivamo ”modernim”, zaprljali smo i uništili ono što su naši preci čuvali vjekovima. Za samo 40-ak godina mi smo promijenili nazive Limu i Raškoj, pa to danas više nisu rijeka ili neki bistri potok, nego su to kanalizacije, mjesta u koja idu sve moguće prljavštine.

Poslanik Muhammed a.s. je rekao: „Čuvajte se troga što prokletstvo izaziva: obavljanja nužde na izvorima vode, na putu i u hladu.“ (Ebu Davud, Ibnu Madždže i Ibnu Hibban)

Da li smo mi, koji za sebe kažemo da smo muslimani, svjesni težine i opasnosti ovog hadisa? Očigledno nismo, jer sve naše otpadne vode, svo naše smeće, nalazi se upravo na izvorima, na putevima ili u hladovima.

Jedan islamski mislilac posjetivši i Zаpad i Istok rekao je: „Nigdje nisam vidio više islama, a manje muslimana nego na Zapadu, a nigdje nisam vidio više muslimana, a manje islama nego na Istoku.“

A šta je, zapravo, islam? Islam je pored izgovaranja kelime-i-šehadeta, namaza, posta, zekata, hadža i čuvanje svoje okoline, tj. prirode.

Mi, Bošnjaci, itekako znamo biti dobri muslimani kada smo na Zapadu, jer pored svih obaveza koje izvršavamo kao muslimani mi tamo vodimo računa i o prirodi. Toliko se brinemo o toj prirodi, ”njihovoj zapadnoj”, da kada raspakujemo čokoladicu onaj papir nosimo po nekoliko stotina metara kako bismo ga bacili u korpu za smeće. Da, tako i treba, jer to je odlika pravog muslimana. Ali zašto nismo tako dobri muslimani i kada prijeđemo granicu prema domovini? Zašto čim dođemo u naš lijepi Sandžak, prvo šta uradimo kroz prozor bacamo svo evropsko smeće na ovu našu dragu sandžačku zemlju? Očito gdje nema zakona nema ni ljubavi prema zemlji. Imajte na umu da svaki bačeni papirić, ili bilo koji drugi otpad, na mjesto koje nije predviđeno za to, jeste veliki grijeh, jer bacanje smeća po putevima, rijekama, hladovima jeste atak na čovjekovo zdravlje i činjenje nereda na Zemlji, jer Allah, dž.š., kaže:  „…red na Zemlji ne remetite, kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.“ (El-A’raf , 85)

Da li smo mi oni koji na Zemlji red uspostavljaju ili oni koji ga remete, ne treba previše razmišljati. Allah Uzvišeni je zrak stvorio čistim, a mi ga zagađujemo. On je rijeke stvorio čistim, a mi ih prljamo. On nije stvorio deponije smeća, nego ih ljudi prave. On je stvorio ozonski omotač bez rupa, a ljudi uzrokuju te rupe. On je stvorio dovoljno šuma da budu pluća Zemlji, ali ih ljudi, više iz pohlepe nego iz potrebe, sijeku. I na koncu, On Mudri, stvorio je životinje kako bi nam služile, a mi ih iskorištavamo i istrebljujemo zarad naših niskih ljudskih strasti.

Kako bismo izbjegli status onih koji na Zemlji prave nered, poslušajmo i primijenimo u svom životu sljedeće hadise.

Resul Muhammed a.s. kaže: „Ako bi se u rukama nekog od vas našla sadnica, u trenutku nastupanja Sudnjeg dana, ako bi imao vremena da je posadi, neka to učini.“ (Albani, Silsiletu es-sahiha)

Vjerovatno rukovođen ovim  Poslanikovim riječima i lijepom islamskom tradicijom, hercegovački sandžakbeg Ali-beg Rizvanbegović uveo je zanimljivu i neobičnu praksu na svom području. Naime, svi oni koji odluče da sklope brak, na dan vjenčanja morali su donijeti potvrdu, od mjesnog muhtara, da su zasadili po deset stabala plemenitog voća i da su se sva primila. Mi koji živimo danas u ovom vremenu možemo samo žaliti što je ovo bio jedinstven slučaj i što nije u praksi i danas.

Poslanik a.s. rekao: „Ko god bude obrađivao neplodno zemljište imat će nagradu, a sve ono što ptice ili životinje pojedu iz tog njegovog rada smatrat će se kao da je dao sadaku.“ (Buharija)

Što se tiče odnosa čovjeka prema životinjama, islam je i tu potpuno jasan. Znajte da čovjek na životinji može zaraditi i Džennet i Džehennem. Zbog toga, kao što se lijepo odnosite prema ljudima, prema svojoj djeci, odnosite se s pažnjom i prema životinjama, jer i one imaju dušu. Šerijat je u osnovi zabranio ubijanje životinja, osim ako za to postoji stvarna potreba, kao što je: potreba za hranom ili ubijanje životinja koje nanose štetu.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Koji god čovjek bespravno ubije vrapca ili nešto veće od njega, Allah će ga na Sudnjem danu o tome pitati.“ Upitaše: „A koje je njegovo pravo, Božiji poslaniče?“ On odgovori: „Da ga prekolje i pojede, a ne da mu otkine glavu, pa da ga baci.“

U sličnoj verziji navodi se da će takav vrabac na Sudnjem danu reći: „Gospodaru, taj i taj me je ubio iz zabave, a ne zbog koristi.“ (Nesai)

Iz ovog hadisa proističe da je bespotrebni lov – lov iz zabave i radi suvenira zabranjen, tj. haram.

Muhammed a.s. je, također, rekao: „Ukloni s puta sve što smeta muslimanima.“ (Muslim)

Zato ne budimo lijeni da ponekad sami, bez ičijeg poziva, izađemo iz naših kuća i dvorišta i očistimo naše ulice, rijeke i potoke, jer svaki papirić koji pokupite bit će vam ubrojan u sadaku, inšallah.

Glas islama 350, R: Ahlak, A: Dr. Harun-ef. Eminagić