Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (20. dio)

“Tražio sam od Allaha mnogo, ali me On odbio, a baš to Njegovo odbijanje bilo je vrhunac Njegovog davanja. Tako sam naučio da tražim ono što ja želim, a da prihvatim ono što On želi. I uvijek Njegova volja dolazi s dobrom, a moja me volja vodi zlu. On me neprestano mojom rukom vodio ka dobru, sve dok se nisam uvjerio da je On Allah, od svih milostivih Najmilostiviji.”

Rijetka pobožnost

Odabrani ashab Sa'd ibn Ebi Vekkas r.a. u skoro svim bitkama bio je pod bajrakom Allahovog Poslanika a.s. Za njega je Poslanik a.s. molio da mu se dove primaju. Tako je i bilo. U poznim godinama Sa'd je izgubio vid. Sin mu je rekao: “Oče, zamoli Uzvišenog Allaha da ti otkloni sljepoću jer je Allahov Poslanik za tebe molio da ti se svaka tvoja dova usliša.” On mu reče: “Sine, meni je draža Allahova odredba nego prijem moje dove.”

Nešto najljepše od dr. Mustafe Mahmuda

“Tražio sam od Allaha mnogo, ali me On odbio, a baš to Njegovo odbijanje bilo je vrhunac Njegovog davanja. Tako sam naučio da tražim ono što ja želim, a da prihvatim ono što On želi. I uvijek Njegova volja dolazi s dobrom, a moja me volja vodi zlu. On me neprestano mojom rukom vodio ka dobru, sve dok se nisam uvjerio da je On Allah, od svih milostivih Najmilostiviji.”

Ljudska želja i Allahov izbor

Jedan alim iz generacija odabranih kazao je: “Kada ja učim dovu, draže mi je da mi je Allah ne usliša.” Upitali su ga kako to? Reče: “Ako mi primi dovu, to je po mojoj želji, a ako je ne primi, onda to bude Allahov izbor, a ja više volim Njegov izbor nego svoj. Tako to uvijek bude bolje za mene.”

Plemenit govor

Ashab ‘Ubejde ibn el-Džerrah r.a. u jednoj prilici upitao je Allahovog Poslanika a.s.: “Hoće li ijedna generacija muslimana biti bolja od naše? Pred tobom smo primili islam, u džihad smo išli sa tobom?” Poslanik mu odgovori: “Da, oni muslimani koji će doći poslije vas bit će vrjedniji jer su u mene povjerovali, a nisu me vidjeli.”

Do savršene spoznaje i svjesnosti kroz pobožnost

Čuveni pobožnjak El-Fudajl ibn ‘Ijad rekao je: ”Svemogući Allah rekao je u nekoj od Svojih ranijih knjiga: – Ne obožava Me ko nije zadovoljan Mojom odredbom i sudom. Ne voli Me ko nalazi utjehu kod drugog mimo Mene. Moj robe, dođi k’ Meni, naučit ću te bez da moliš znanje i opskrbit ću te bez zamaranja. Kloni se grijeha, pa ćeš Me spoznati. Neka ti je prazan stomak, pa ćeš Me vidjeti i biti Mi blizu. Poslušan Mi budi, pa ću te zaogrnuti Mojom pažnjom. Pristupi Mi, ispunit ću ti srce bogatstvom i otkloniti neimaštinu.” (‘Ilmu l-kulub)

Putem pobožnosti do stabilnog imanskog srca

Ebu Abdullah Bekr el-Muzeni el-Basri je rekao: “Ebu Bekr r.a. vas nije prestigao čestim dobrovoljnim postom, niti nafila namazom, nego onim što se ustalilo u njegova prsa.”

Neki učenjaci su ovo protumačili da se u njegovim prsima ustalila: ljubav prema Allahu dž.š. i činjenje dobra Njegovim robovima. (Ibn Redžeb el-Hanbeli)

Ashab Abdullah ibn Mesud r.a. reče drugovima: “Vi više klanjate i postite od ashaba Muammeda a.s., a oni su bolji od vas.” Upitaše: “Kako?” Reče: “Manje su željeli dunjaluk, a više Ahiret.”

Poslovična halifina pobožnost

Fatima ibn ‘Abdulmelik, supruga omejevićkog halife Omera ibn ‘Abdulaziza, nakon što je preselio na bolji svijet, upitana je o njegovom životu i pobožnosti. Rekla je: “Tako mi Allaha, halifa Omer nije više od drugih klanjao, niti mnogo postio, nego, kunem se,  nisam vidjela nikoga da se više boji Allaha od njega. Spominjao je Allaha i u postelji, tresao bi se poput vrapca, pa bih mu govorila: – Muslimani će osvanuti bez svoga halife.”

Do najviših deredža doseći iskrenim nijjetom i plemenitošću

Jedan od učenih iz prvih generacija islamskog ummeta kaže: “Onaj od nas ko je dostigao visoke deredže nije to postigao mnoštvom namaza i posta, već plemenitošću duše, čistim prsima i iskrenim savjetovanjem muslimana.”

Neki su na to dodali: “I smatranjem sebe beznačajnim.”

Nekima od njih je spomenuto mnoštvo ibadeta potomaka Israilovih, pa je rekao: “Allah od vas želi iskrenu namjeru za onim što je kod Njega. Zato, ko bude bolje spoznao Allaha, više Ga se bojao i ono što je kod Njega više želio, takav je bolji od onog ko nije na tom stepenu, makar imao puno dobrovoljnog posta i namaza.”

Učeni pobožnošću pretiču džahile

Mudri ashab Ebu-d-Derda’ r.a. rekao je: “Divno li je spavanje i skroman objed kod pametnih. Oni su time pretekli bdijenje i post džahila.”

Zbog ovoga je najkorisnije imati znanje koje vodi spoznaji Allaha, pobožnost u ime Njega, iskreno Ga voljeti, ljubiti ono što On voli, te osuda onoga što On mrzi. Ovo je pogotovo važno u vremenima raširenog neznanja i isprazne pobožnosti. To je vrednije od činjenja dobrovoljnih djela koja se samo radi forme čine. (Ibn Redžeb Hanbeli, Ljepota spoznaje, 293)

“Vrijednost aktivnog znanja draža mi je od formalnog ibadeta, a najbolje je biti bogobojazan.” (Mutarrif)

“Oni koji pokušavaju da islam ograniče na propisane ibadete i pet stubova vjere, žele  islam izolirati od vjere koja pokreće život i sve u životu, zbog vlastite koristi.” (Eš-Ša'ravi)

Veza između skromnosti i zadovoljstva

U Tefsiru šejhu-l-islama Ebu-s-Su'ud-efendije opisuje se veza između skromnosti i zadovoljstva, te lijepog života: “Kada je u pitanju lijep život onih koji čine dobra djela, ukoliko je osoba bogata, onda je stanje očito. A ukoliko je osoba siromašna, ona biva sretna i zadovoljna zbog skromnosti koju joj donosi sudbina i nadanja ahiretskoj nagradi. To sliči osobi koja posti danju i biva sretna zbog pomisli na blagodati koje je očekuju navečer. Grešnik je lišen te sreće, jer ukoliko je siromah, onda je očito da je to stanje tegobe. Ukoliko je, pak, bogat, onda ne uspijeva uzeti sve iz života zbog svojih pretjeranih želja i stalne brige da ne izgubi svoje imanje.” (Iršad, 5/166)

Blizina između pobožnosti i skromnosti

Abdullah ibn Mesud r.a. veli: “Božiji rob neće postići uspon imana dok ne spozna njegov vrhunac, a neće spoznati vrhunac imana dok mu siromaštvo ne bude prihvatljivije od bogatstva, skromnost od popularnosti i dok ga pohvale i pogrde ne budu mijenjale.” (Ahmed, Ez-Zuhd, 1/106)

Ebu Sulejman Daranim o skromnosti kaže: “Biti skroman i zadovoljan znači biti u stanju smirenosti onda kada nemaš ono našta si navikao i ono što voliš.”

Mufessir el-Vahidi kaže: “Lijepo i uvriježeno je mišljenje da lijep život znači skromnost i zadovoljstvo. Na ovome svijetu ničiji život, sem života onoga ko je skroman i zadovoljan, nije lijep. Onaj ko je pohlepan i gladnih očiju uvijek je u nekoj tjeskobi i brizi.” (Er-Razi, Mefatihu-l-gajb, 20/114)

Muhammed ibn ‘Ali et-Tirmizi skromnost opisuje riječima: “Zadovoljstvo onim što imaš i ne žudjeti za onim što nemaš.”

Sa'di Širazi kaže: “Da pohlepnom dadneš cijeli svijet – ne bi se zasitio, a skroman čovjek se zasiti koricom hljeba.”

Bogobojaznost i pokornost

Ibn Redžeb el-Hanbeli kaže: “Riječi Vjerovjesnika a.s.: „Naređujem vam da se bojite Allaha i da slušate i pokoravate se svojim nadređenima“ obuhvataju dobro oba svijeta. Bogobojaznost daje vječnu sreću na Ahiretu, a poslušnost vladaru miran život na ovom svijetu.” (El-Džami’, 319)

Glas islama 350, R: Duhovnost, Autor: Mr. Muharem-ef. Omerdić