Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (21. dio)

Pobožni mudrac Malik ibn Dinar rekao je: “Ko zaprosi dunjaluk, neka zna da će on tražiti od njega kao vjenčani dar (mehr) njegovu vjeru. Neće se zadovoljiti ničim drugim osim da mu uzme cijelu vjeru.”

Odnos prema ljudskim pohvalama i kritikama

El-Fudajl ibn ‘Ijad rekao je: “Znak suzdržanosti vjernika od želje za posjedovanjem i uživanjem ovosvjetskih užitaka i posjeda dobara može se vidjeti u njegovom zanemarivanju pohvala kojim ga uzdižu ljudi, niti se uznemirava ako ga kude. Mogao bi pohvale koristiti za svoju promociju, ali on to zanemaruje makar i znao pohvalitelja, već se ponaša suzdržano i sa osjećanjem da mu je dovoljno Allahovo zadovoljstvo, a nevažno ono što dolazi od ljudi. Pobožnost je ne voljeti pohvale i ne osvrtati se na kritike.” (Hiljatu-l-evlija’, 8/90)

Sretan završetak života u bogobojaznosti i pobožnosti

Bogobojaznost i pobožnost mu'mina vode lijepoj završnici života. To je siguran način brisanja svojih grijeha iz Knjige djela.

Rekao je Uzvišeni Allah: „O vjernici! Ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati, pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna!“ (El-Enfal, 29)

Bogobojaznost i pobožnost su najsigurniji putevi do činjenja dobrih djela, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Uistinu, Allah prima samo od bogobojaznih!“ (El-Ma'ide, 27)

Bogobojaznost i pobožnost izvodi iz svake tegobe

Bogobojaznost i pobožnost izvode vjernika iz svake tegobe, pa i one tokom agonije smrti. Kaže Uzvišeni Allah: „A ko se bude bojao Allaha, Allah će mu svaku njegovu stvar olakšati!“ (Et-Talak, 4)

Hazreti Omer r.a. je rekao: “Smirenost, blagost i polaganost je dobra u svakoj stvari i situaciji, izuzev u pripremanju za Ahiret.”

Iza Drugog svjetskog rata u bosanskom džematu Sremišnica kod Fojnice bio je imam učeni alim Mustafa-ef. Čolić, koji je u Bosni bio poznat pod nazivom Muderris. Pred bajram namaz držao je vaz, a prisutan je bio i njegov nerazdvojni ahbab, nakšibendijski šejh Halid-ef. Salihagić, neka je obojici Allahov rahmet i magfiret. Nakon što su izašli iz džamije, Mustafa-efendija upita šejha kako mu se svidio njegov vaz. On mu reče: “Dok nisi počeo galamiti pažljivo sam te slušao, a onda prestao. Reci mi, ko te navede da na Bajram – dan općeg muslimanskog veselja i radosti u svom vazu prijetiš Džehennemom?!”

Bogobojaznost i pobožnost vode u Džennet

Rekao je Uzvišeni Allah: „I svaki od vas će do njega (Džehennema) stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao! Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.“ (Merjem, 71-72)

Naređeno nam je da se najviše opskrbljujemo bogobojaznošću i da budemo u iskrenoj pobožnosti cijeli život, kako veli naš Gospodar u Kur'anu: „I vi se opskrbite, a doista je bogobojaznost najbolja opskrba!“ (El-Bekara, 197)

Muhammed a.s. je rekao: “Iskoristi petero prije nego ti neizostavno dođe drugih petero: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, raspoloživo vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i imanje prije siromaštva.” (Sahihu-l-džami’, 1077)

Opredijeljenost za dunjalukom vodi gubitku Ahireta

Uzvišeni Allah je rekao: „I Mi ćemo na Sudnjem danu precizne vage postaviti, pa se nikome nepravda neće učiniti; ako nešto bude teško koliko sjemenka gorušice, Mi ćemo to na vidjelo iznijeti. Dovoljni smo Mi da račune svedemo.“ (El-Enbija’, 47)

I rekao je u Kur'anu: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (En-Nur, 31)

Obračun i izlaganje cijelog života

Drugi halifa Omer ibn el-Hattab r.a. je rekao: “Obračunavajte svoje duše prije negoli im bude sveden račun! Vagajte svoja djela prije negoli vam budu ona izvagana! Pripremite se za izlaganje svojih djela prije nego što budu izložena pred Uzvišenog Allaha”, a zatim bi učio slijedeći kur'anski ajet: „Toga dana svi ćete biti izloženi i nijedna tajna vaše neće skrivena ostati!“ (El-Hakkah, 18)

Ashabi su svakodnevno slušali riječi Allahovog Poslanika a.s.: “Uistinu, Allah neće primiti nijedno djelo osim ono koje se učini iskreno, kojim se traži Njegovo zadovoljstvo.” (Silsiletu-s-sahihah, 52)

Ashabi Muhammeda a.s. bili su najbolji ljudi na Zemlji

Kada se približila smrt Mu'azu ibn Džebelu r.a. govorio je: “Allahu moj, ja sam Te se, doista, bojao tokom cijelog mog života, pa sada polažem nadu u Tebe. Allahu moj, Ti dobro znaš da ja ne žudim, niti žalim za dunjalukom zbog izgradnje riječnih korita i sađenja voća, već žalim za doživljajem popodnevne žege dok sam postio, žalim za hladnoćom u noćnim satima dok sam klanjao i žalim za druženjem s učenim ljudima u halkama znanja.”

Iskreni su bili ashabi u svim svojim djelima, jer su srcima svojim učili riječi Uzvišenog Allaha: „A zar nije dug Allahu iskreno ispovijedati vjeru?!“ (Ez-Zumer, 3)

Izbor opredjeljenja: Prolazni ili vječni život

Ispravni naši prethodnici i uzori u vjeri uvijek su davali prednost ahiretskim djelima nad dunjalučkim potrebama, jer su bili ubijeđeni u riječi Uzvišenog Allaha: „Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.“ (El-Isra’, 18-19)

Ashabi su često ponavljali riječi voljenog Poslanika a.s.: “Čija briga bude Ahiret, Allah će mu dati bogatstvo u njegovom srcu, učinit će ga smirenim i dunjaluk će mu doći ponizno. A čija težnja bude dunjaluk, Allah će mu siromaštvo dati, učinit će ga izgubljenim, a od dunjaluka neće imati osim ono što mu je propisano.” (Sahihu-l-džami’, 6510)

Na kraju dunjaluka ostaju samo ćefini i nada

Pripovijeda se da je halifa Harun Er-Rešid na samrti svojom rukom dotakao ćefine, pogledao ih i proučio dva kur'anska ajeta:

„Moj mi imetak ništa neće koristiti! Snage je moje nestalo!“ (El-Hakkah, 28-29)

„I požurite ka oprostu svoga Gospodara i Džennetu prostranom poput nebesa i Zemlje, a koji je pripremljen za bogobojazne!“ (Alu ‘Imran, 133)

Halifu ‘Abdulmelika ibn Mervana upitali su na samrtnoj postelji: “U kakvom se stanju nalaziš? Kako se osjećaš?” On je odgovorio: “Osjećam se upravo onako kako je i rekao Uzvišeni Allah: „A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali.“ (El-En'am, 94)

Znak iskrenog pokajanja

Upitan je Imam Sufjan Es-Sevri: “Koji je znak iskrene tevbe?” Reče: “Četiri su znaka: malog posjedovanja dunjaluka, preziranje svog ega (nefsa), približavanje Allahu pokornošću i što god uradi smatrati to nedovoljnim.”

Alim Ibrahim Et-Tejmi bi govorio: “Iskren je onaj koji skriva svoja dobra djela kao što skriva ona loša.” On se ovim ugledao na riječi Allaha dž.š.: „Ako biste brojali Allahove blagodati, nikada ih ne biste mogli pobrojati!“ (Ibrahim, 34)

Poslanik a.s. često je učio ovu dovu: “O, Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri.” (Sahihu-l-džami’, 7987)

Poslanik a.s. kaže: “Doista će čovjek činiti djela stanovnika Dženneta sve dok ne dosegne do njega koliko je dužine lakta, pa će ga preteći zapis iz Knjige, a onda će nastaviti raditi djela stanovnika Džehennema i otići u njega.” (Buhari)

GLAS ISLAMA 351, R: Duhovnost, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić