Islamski pogled na dobro i zlo

A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.” (El-Bekara, 30)

Takozvani problem zla je najuobičajeniji argument kojeg su se skeptici kroz povijest pridržavali, tvrdeći da je egzistencija Boga neizvjesna ili nemoguća. Jednostavno rečeno, ukoliko je Bog Milostiv, Sveznajući i Svemoćni, onda zlo i patnja ne bi postojali u svijetu. Stoga, koncept Boga je nepomirljiv sa postojanjem zla i patnje. Cilj ovog teksta je da pokaže kako ne postoje kontradikcije između zla i Boga ili patnje i Boga. Smatram da ovo nije pitanje koje treba izbjegavati, kao što bi to mnogi učenjaci učinili. Zapravo, postojanje zla i patnje u svijetu samo pojačavaju vjerovanje u Boga kroz razumijevanje nepromjenjivih zakona koji vladaju univerzumom, zakona čovječanstva i smisla stvaranja. Svaka religija, a islam nije izuzetak, smatra predmetno pitanje sastavnim dijelom svog korpusa te zahtijeva od čovjeka da djeluje protiv zla. U islamskom učenju, fundamentalni cilj stvaranja jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla.

Šta su zlo i patnja

U Websterovom rječniku zlo se definira tako da ono involvira, između ostalog, ono što je nemoralno, ružno, loš karakter, nevolju, bol, nesreću, patnju itd. (The living Webster – Encyclopedic Dictionary of the English Language, Čikago, The English Language Institute of America, 1975.)

Patnja je termin koji opisuje osjećaj bola, kazne, povrede, gubitka ili štete. Patnja je obično, mada ne uvijek, povezana sa posljedicama ili rezultatom zla. Uprkos ponuđenim definicijama zla i patnje, važno je naglasiti da ove definicije nisu konačne i bez nedostatka. Ono što je zlo prema mišljenju jedne osobe može biti dobro za drugog. Na primjer, ubijanje i rušenje u toku rata nesumnjivo će žrtve smatrati zlom, ali će za agresora biti smatrano nužnim djelovanjem, pa čak i dobrim. Ili, na primjer, žrtvovanje životinje, krave ili ovce, kako bi meso bilo dostupno ljudima, za većinu je djelo koje neće osuditi, ali za samu životinju je zlo. Zlo i patnja su, također, relativni pojmovi u odnosu na vrijeme, budući da zlo ili patnja mogu biti kratkog vijeka s ciljem dugoročne koristi ili obratno. Na primjer, injekcija koju ljekar daje pacijentu uzrokuje kratkoročnu bol i patnju, ali uzrokuje i dugoročno olakšanje i zdravlje. Sa metafizičkog aspekta, sve osim Boga mora se smatrati nesavršenim, u nekim slučajevima i „zlim“.

Samo Bog je Savršen i jedino On je Dobar. Ukoliko je sve nesavršeno, onda sve osim Boga može biti zlim. Kazati da Bog nije trebao stvoriti bića koja su sklona greškama i grijesima jednako je kazati da nije trebao stvoriti ljude. Stoga, ukoliko se Bog smatra čistom dobrotom, a zlo „nepostojećim“, onda se za dobrog čovjeka može kazati da svjedoči veće postojanje od „lošeg“ čovjeka. U tom smislu, neki karakteriziraju zlo kao nedostatak dobrote, a ne kao zasebnu kategoriju.

Zlo iz ugla logike

Prije nego analiziramo zlo sa teističkog ili islamskog aspekta, analizirat ćemo pojam zla sa logičke pozicije. Ranije, ovaj problem bio je postavljen kao očigledan konflikt dvije konstatacije: 1) Bog je neograničeno Dobar i Moćan i 2) Zlo postoji u svijetu.

Ukoliko se bolje osmotri ovo pitanje, primijetit će se da sa aspekta logike ne postoji konflikt. Ustvari, ideja da zlo i patnja predstavljaju izazov za koji ne postoji odgovor jeste mit koji su skeptici revnosno širili. Kao prvo, ukoliko bi se moglo demonstrirati da apsolutno Dobro može dozvoliti neku formu onog što nazivamo zlo sa svrhom ostvarivanja većeg dobra, u tom slučaju ne postoji logička kontradikcija.

Nije nužno da Bog mora spriječiti svaki mogući oblik zla, jer možda On to dozvoljava zbog većeg dobra koje se može javiti iz tog zla. Kao drugo, priroda apsolutne moći često se pogrešno razumije. Ne postoji kontradiktornost između savršeno i apsolutno Moćnog Boga i čovjeku date slobodne volje. Ljudska bića su slobodna u smislu da Bog nije želio imati kontrolu nad njihovim izborom djelovanja, što ne znači da On ne može kontrolirati njihov izbor. (Mackie, J.l., The Miracle of Theism – Arguments for and against the Existence of God, Oksford, Oxford University Press, 1982, str. 160)

Apsolutna svemoć Božija ne obuhvata moć da čini ono što je logički nemoguće. U tom kontekstu, Ričard Svinburn kaže: „Bog ne može dati da univerzum istovremeno egzistira i neegzistira, dati da su 2+2 jednako 5, promijeniti prošlost i slično.“ (Svinburn Ričard, Is there a God, Oksford, Oxford University press, 1996, str. 7)

Takve konstatacije ne oganičavaju Božiju moć jer su logički nedosljedne i kontradiktorne. To implicira da ukoliko je Bog stvorio slobodna ljudska bića uz mogućnost da biraju između dobra i zla, onda je logički moguće očekivati odsustvo pogrešnih izbora. Dakle, odsustvo nepokornosti i zla je u kontradikciji sa postojanjem slobodnih ljudskih bića. Općenito govoreći, ne postoji kontradiktornost u takozvanom problemu zla. Brojni filozofi su to posvjedočili. Logički problem zla žestoko je kritiziran posljednjih godina, dok u savremenoj literaturi je tretirano kao diskreditirajuće pitanje. Ukratko, problem sa ovim argumentom je u tome što pretpostavlja nešto što je pogrešno. Preciznije, ova teorija smatra da Bog treba spriječiti svako zlo pod bilo kojim okolnostima. Stoga, u najboljem slučaju, logički problem zla pokazuje da ukoliko Bog postoji, jedino zlo koje postoji jeste zlo za čije postojanje postoji neki dobar razlog. Međutim, ostaje navesti dobar razlog zašto Bog dozvoljava neki oblik zla i patnje. Ozbiljna teistička analiza pitanja zašto zlo postoji mora početi analizom ovog pitanja u svjetlu opće svrhe stvaranja.

Nastavit će se…

Glas islama 351, R: akaid, A: Dr. hfz. Almir Pramenković