Stimulacija dobročinstva kroz Kur’an i hadis (3. dio)

 „O ljudi, širite selam, hranite siromašne, jačajte rodbinske veze i klanjajte noću dok svijet spava – ući ćete u Džennet u miru i spašeni.”

Dobročinstvo prema siromasima

Uzvišeni Allah je nafaku i imetak među ljudima podijelio onako kako je On želio, pa je neke ljude učinio imućnima, dao im da ovladaju znanji­ma i vještinama, dao im mogućnost da steknu veliki imetak, a na drugoj strani neke je iskušao neimaštinom, oskudicom i uskratio im obilnu na­faku. Niti je obilan imetak znak da nekoga Allah voli, niti je neimaština znak da je neko daleko od milosti Božije. Svako od tih stanja je iskušenje. Imućnog Allah iskušava da li je zahvalan, da li će biti darežljiv ili škrtica, da li će shvatiti da mu je imetak dar Božiji, ili će ga pripisati sebi i svojim vještinama.

S druge strane, siromah je iskušan da li će biti strpljiv u oskudici i da li će uložiti trud da mijenja stanje. Siromasi su podsjećanje imućnima da postoje oni koji nemaju i koje treba pomoći. Islam propi­suje zekat koji se definira kao pravo siromaha u imetku bogataša. Pored ovog propisa koji je farz i jedan od stubova islama, naša vjera podstiče i dobrovoljna udjeljivanja – sadaku, a sadaka dolazi od riječi sidk – iskre­nost. Sadaka potvrđuje iskrenost vjere, zahvalnost Bogu i od nje mnogo veću korist ima onaj koji daje od onoga koji prima. Brojni su hadisi na ovu temu, a spomenut ćemo neke od njih.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Vjerovjesnik a.s. rekao: „Onaj koji se bri­ne o udovici i siromasima je kao borac na Allahovom putu.“ Možda je još rekao: „…kao onaj koji neprekidno klanja i kao postač koji ne iftari.“ (Muttefekun alejhi)

Ovaj hadis jak je podsticaj za brigu o siromašnima, jer to djelo izjednačava sa džihadom, namazom i postom, pa ko je u mogućnosti da čini tu vrstu dobročinstva zaista može postići velike ste­pene na Ahiretu, a smiraj i sreću na dunjaluku.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Dok je neki čovjek bio u pustinji čuo je glas iz oblaka: ”Zalij njivu toga i toga.” Taj se oblak pomjerio i izlio vodu u neki kamenjar. Sva kišnica slila se u jednu jarugu. Čovjek je pratio kuda voda teče dok nije, prateći je, došao do jednog čovjeka koji je stajao pored svoje njive i motikom razgrtao vodu. Upitao ga je: ”Allahov robe, kako se zoveš?” Rekao je: ”Tako i tako”, spominjući ime koje je on čuo iz oblaka. Potom ga je taj čovjek upitao: ”Allahov robe, zašto me pitaš o mom imenu?” Rekao je: ”Čuo sam glas iz oblaka, iz kojeg je ova voda, kada kaže: ‘Zalij njivu toga i toga’, tj. tvoju njivu, pa šta ti radiš od nje?” Rekao je: ”Pošto si to rekao, reći ću ti šta radim. Prihode koje dobijem iz nje izmjerim, pa trećinu podijelim kao sadaku, drugu trećinu pojedemo ja i moja porodica, a treću trećinu utrošim na njivu.”“ U drugoj predaji stoji: ”Trećinu njenih prihoda podijelim siromasima, prosjacima i putnicima.” Hadis koji smo citirali opisuje nam Božiju blagodat datu čovjeku koji brine o siromasima, kako ga Uzvišeni časti i povećava mu imetak.

Hadis Abdullaha b. Amra gdje stoji da je neki čovjek pitao Poslanika s.a.v.s.: „Koji islam je najbolji?“ Poslanik s.a.v.s. mu je odgovorio: „Da nahraniš siromašnog i da nazivaš selam onome koga znaš i onome koga ne znaš.“

Ovaj hadis nam ukratko šalje poruku o jačanju veza među ljudima u islamskom društvu. Ove dvije metode zaista daju impresivne rezultate i čine zajednicu čvrstom i povezanom.

„O ljudi, širite selam, hranite siromašne, jačajte rodbinske veze i klanjajte noću dok svijet spava – ući ćete u Džennet u miru i spašeni.“ Ovo je prvi hadis kojeg je Poslanik izrekao prilikom dolaska u Medinu. Uputio je četiri kratka savjeta koji su siguran put ka vječnom uspjehu.

Dobročinstvo prema životinjama

Islam je vjera koja čovjeka uči da bude pažljiv prema životinjama i biljkama, a kamoli prema drugim ljudima, jer sve što nas okružuje dato nam je od Allaha da nam koristi, a bit ćemo pitani kako smo to koristili.

Čovjek je jedino biće na Zemlji koje ima razum i na osnovu njega će biti pitan kako se ophodio prema povjerenom emanetu. Kur’an nas uči da su životinjske vrste svjetovi poput nas, pa kaže: „Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim.“ (El-En’am, 38)

Svaka, pa i najmanja životinja je Božiji znak na Zemlji i pažljivim posmatranjem svijeta oko nas zapažamo savršenstvo Allahovog stvaranja, a dužni smo paziti na red koji je Stvoritelj uspostavio u stvorenom svijetu, te ne nanositi štetu i ne stvarati nered. Musliman će imati nagradu i za dobročinstvo koje učini životinjama, kao što je rečeno u sljedećem hadisu: – Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Bijaše neki čovjek koji je na putovanju jako ožednio. Na putu je naišao na bunar, spustio se u njega i napio vode. Kada je izašao iz bunara ugledao je psa kako plazi jezik i od silne žeđi jede blato. Reče: ”Njega je snašla žeđ kao što je i mene.” Zatim je ponovo sišao u bunar, zagrabio vode svojom mestvom koju je držao u zubima, popeo se i napojio psa. Allah dž.š. zahvalio mu je na tome i oprostio mu grijehe.“ Ashabi upitaše: „Allahov Poslaniče, zar i za uslugu učinjenu životinjama imamo nagradu?“ On odgovori: „U svemu živom je nagrada.“ (Muttefekun alejhi; Muhammed ibn Abdul-Vahid el-Makdisi, Vrijednost djela u islamu, Bugojno, 2005., str. 83)

Hadis sasvim jasno ukazuje na veliku nagradu za lijep odnos prema životinjama, jer se time pokazuje odgovornost čovjeka kao stvorenja kome je Bog povjerio namjesništvo na Zemlji. „Bojte se Allaha pri postupku sa ovim domaćim životinjama. Jašite ih (ako su) zdrave i jedite ih (ako su) zdrave.“ (Salih Indžić, Isto, str. 37)

Uputa Poslanika a.s. izrečena u vezi domaćih životinja koje je Allah upokorio čovjeku i dao mu da se njima koristi jeste da ih koristimo na lijep način, da ih ne opterećujemo previše, da ih ne mučimo i da ih za rad koristimo ako su zdrave i jake.

Dakle, divna li je vjera koja čovjeka uči da ga je Milostivi Gospodar počastio posebnim položajem u Univerzumu, koja čovjeka uči da mu je Allah dobro učinio i da je on dužan činiti dobro kao što je njemu učinjeno. U ovom našem radu obuhvatili smo samo neke segmente dobročinstva, samo neke relacije prema ljudima i živom svijetu, a svakako da je činjenje dobra temelj vjere u svakom smislu. S tim u vezi treba se podsjetiti da je u Kur’anu sintagma: „Oni koji vjeruju i čine dobra djela“ pomenuta nekoliko desetina puta, što je očiti dokaz da se vjera u prsima i na jeziku mora potvrditi dobrim djelom. Stimulacija dobročinstva jako je prisutna u izvorima islama i mi smo ovdje samo mali dio toga prezentirali u našem radu.

Glas islama 351, R: Hadis, A: Hfz. Mirfat Fijuljanin