Socijaliacija i formiranje miroljubive generacije (2. dio) 

Škola sa svojim nastavnim planom i programom te nastavnicima, vizuelnim i pisanim podacima, džamijom, štampanim materijalima koji dođu u ruke tinejdžera i drugim faktorima koji utiču, zajedno čine kriterije, vrijednosti, norme društvenog ponašanja date osobe i dalje na temelju kojih se grade njegovi kontakti i odnosi s drugim ljudima.

Socijalizacija 

Socijalizacija osobe počinje od djetinjstva, od trenutka kada počne percipirati informacije o svijetu oko sebe. Mislim na sve što utiče na dijete tokom njegovog rasta, učestvuje u formiranju njegove ličnosti, određuje načine njegovog razmišljanja, ponašanja i interakcije s drugim ljudima. Drugim riječima, sve što doprinosi njegovoj transformaciji u društveno biće, sposobno za uspostavljanje kontakta i interakcije sa društvom. Obrazovanje počinje učenjem djeteta nazivima stvari oko sebe. Zatim, uči običaje i tradiciju, a potom se u njemu počinje formirati sistem ideoloških i moralnih koncepata. Ovaj proces je, dakle, usko povezan sa ulogom užeg porodičnog okruženja, šireg porodičnog kruga i društvenim životom dječijeg kraja i grada.

Škola sa svojim nastavnim planom i programom te nastavnicima, vizuelnim i pisanim podacima, džamijom, štampanim materijalima koji dođu u ruke tinejdžera i drugim faktorima koji utiču, zajedno čine kriterije, vrijednosti, norme društvenog ponašanja date osobe i dalje na temelju kojih se grade njegovi kontakti i odnosi s drugim ljudima. Stoga, kada govorimo o osobi, istovremeno govorimo o društvu u cjelini. Liječenje društvene bolesti, kao i svake tjelesne bolesti, počinje prepoznavanjem njenog prisustva, nakon čega slijedi želja da se od nje izliječi, a zatim počinju druge faze borbe sa njom. Prije svega, moramo priznati prisutnost bolesti koja je pogodila naše muslimansko društvo: okrutnost, neprijateljstvo prema strancima, neprijateljski pogled na mnoga dostignuća ljudske civilizacije i korištenje metoda nasilja kada naše političke ili društvene težnje ne mogu da se realiziraju drugačije.

U želji da se izliječimo, potrebno je da svi koji na neki način utiču na stanje društva: političko vođstvo, javni i vjerski vođe, naučnici, kulturni djelatnici, obrazovne institucije i mediji – poduzmu koordiniranu politiku suzbijanja ove bolesti, nadopunjujući se svojim programima djelovanja. Cilj je njegovanje zdrave generacije sposobne za izgradnju zdravih društvenih odnosa i zdravog društva u kojem će ljudi moći slušati jedni druge, koji ne toleriraju nasilje i imaju sposobnost pozitivne interakcije i komunikacije sa drugim društvima.

Uzroci nasilja u muslimanskim društvima

Ako se nasilje širi društvom, onda razlog tome nije ponašanje pojedinaca, već stanje samog društva. Razlozi za ovu pojavu prvenstveno su društveni i obrazovni. Nasilje ima mnogo manifestacija. Može se odvijati unutar porodice – u odnosu na djecu ili ženu, u četvrti (dijelu grada u kojem živimo) – u odnosu između djece koja u njemu žive i u odnosu na životinje, u školi – u odnosu na učenike od strane odgajatelja, u studentskom okruženju – između samih studenata. Na radnom mjestu mogu postojati i slučajevi nasilja šefa nad podređenima.

Nosioci različitih političkih i ideoloških trendova također koriste metode nasilja jednih protiv drugih. Nasilje u muslimanskim društvima ima svoje društvene, ideološke, psihološke i političke korijene. Vjekovima su muslimanska društva bila politički slaba, dopuštajući svojim neprijateljima da preuzmu prednost, slamajući njihove zemlje, pretvarajući ih u kolonije i ugnjetavajući ih. Ljudi su živjeli u strahu i tjeskobi, što se odrazilo na njihova lična stanja i međusobne odnose.

U društvenom aspektu, slabost obrazovnog sistema i nepoznavanje velikog dijela stanovništva olakšali su nastanak u društvu različitih vrsta tradicija koje nemaju nikakve veze s vrijednostima islama. To je dalo iskrivljen karakter odnosa između bogatih i siromašnih slojeva društva, dovelo do gubitka povjerenja u odnosima između vladajuće klase i običnih ljudi.

Postojali su običaji nastali društvenom izolacijom i neznanjem. Psihološki uzroci nasilja u muslimanskim društvima uvelike se objašnjavaju osjećajima frustracije koje doživljavaju mlađe generacije i koje ih tjeraju da pribjegnu nasilju kao emocionalnoj reakciji na nedostatak jasne budućnosti, na neuspjeh političkih i društvenih projekata posljednjih decenija. Ideološki temelji ovog fenomena povezani su s distorzijama koje je muslimanska misao pretrpjela kroz stoljeća do danas. Ova ponekad namjerna, a ponekad i nesvjesna izobličenja opravdavala su nasilje, predstavljala su agresiju na druge kao džihad ili borbu za njihova legitimna prava. Takve izopačene ideje stvorile su sliku islama kao religije univerzalne mržnje i neprijateljstva, čiji su se sljedbenici zamišljali kao sudije nad čovječanstvom, prisvajajući sebi pravo da odlučuju ko bi trebao biti u Raju, a ko u Paklu, te dati dozvolu za agresiju na one koji misle drugačije od njih. Ideološke struje ove vrste već duže vrijeme postoje u muslimanskim društvima, ali su danas mnogo rasprostranjenije nego prije.

Slabi pravni okviri glavni su razlog za širenje nasilja u muslimanskim društvima. Administrativno zakonodavstvo ne smatra nasilje u porodici, školi, na poslu i u drugim ćelijama društva prekršajem. Na isti način, krivično zakonodavstvo je u pravilu slabo i nesposobno zaštititi pojedinog člana društva, sprječavajući ga da postane žrtva fizičkog ili psihičkog nasilja. Kod kuće se djeca zlostavljaju bez straha od kazne. Slično, muž nekažnjeno koristi nasilje nad suprugom, nastavnik nad svojim učenicima itd. U većini muslimanskih država zakon je slab i slabo štiti mlade naraštaje od nasilja.

Oni nemaju dovoljan broj javnih organizacija uključenih u zaštitu prava djece i žena i njihovu zaštitu od različitih oblika nasilja. Svi ovi razlozi, u kombinaciji sa povijesnim faktorima, učinili su muslimanska društva nestabilnim i nesređenim, te su u njima izazvali mnoge probleme, od kojih je jedan problem nasilja. Kako bi se riješilo ovih poroka i tegoba, društvo mora uložiti sve napore u obrazovanje nove generacije, zdrave fizički i psihički, s ispravnim društvenim i vrijednosnim usmjerenjima. Da bi se ovdje postigao maksimalni rezultat, potrebni su programi socijalizacije mladih s dobro osmišljenim planovima i pouzdanim metodama.

Nastavit će se…

Glas islama 352, R: Analize , A: Dr. Enver Gicić