Ramazan inicira bogobojaznost

“O vi koji vjerujete, propisan vam je post kao što je bio propisan onima prije vas, da biste postigli bogobojaznost.”

U islamu, post (sawm) je treći temelj vjere i ima esencijalnu vrijednost u oblikovanju pobožnosti i duhovne discipline. Ergo, post je treći temelj islama i ključni faktor u inicijaciji taqve. Bogobojaznost (taqva) predstavlja temeljni princip islamskog života, koji podrazumijeva svjesnu pobožnost, strah od Allaha, kao i nastojanje da se u svim aspektima života postigne Božije zadovoljstvo. Prema Kur'anu i hadisima, taqva je najuzvišenija vrijednost koju musliman može da postigne. Post (sawm) je jedan od najvažnijih ibadeta u islamu, i to ne samo u fizičkom smislu apstinacije od hrane i pića, već i kao sredstvo za unutrašnje duhovno pročišćenje i introspekciju. U ćemo analizirati radu kako post inicira, pokreće proces, usmjerava i dovodi do taqve?  Kako ramazanski post može služiti kao sredstvo za jačanje naše pobožnosti?

Definicija i značaj taqve

Taqva je termin koji se u Kur'anu često koristi, a najpoznatija definicija ovog pojma je ona koja se odnosi na strah od Allaha, uz istovremeno nastojanje da se ispune Njegove zapovijesti. Allah u Kur'anu kaže: “O ljudi, bojte se svog Gospodara Koji vas je stvorio od jedne duše i iz nje stvorio njen par i iz njih oboje rasprostranio mnoge ljude i žene.” (Kur'an, 4:1) U ovom ajetu pojam bogobojaznosti pojavljuje se kao poziv ljudima da se boje Allaha i da, kroz svoju svakodnevnu djelatnost, svjesno traže Njegovo zadovoljstvo.

Poznati islamski učenjak, Ibn Abas, objašnjava da je taqva “dovođenje srca u sklad sa Allahovim zakonom”. Na sličan način, imam Al-Gazali smatra da je taqva “svjestan odnos prema Allahu, u kojem se čovjek drži onoga što mu je naređeno i izbjegava ono što mu je zabranjeno, u svim situacijama života”. (Ihya’ Ulum ad-Din) Prema Al-Gazaliju, taqva nije samo obavljanje spoljnog ibadeta, već i stalno pročišćavanje srca od svega što bi moglo odvratiti od Allaha.

Uloga posta u postizanju taqve

Allah, u Kur'anu, upućuje muslimane da poste tokom mjeseca Ramazana kako bi postigli bogobojaznost. Ajet koji to potvrđuje glasi: “O vi koji vjerujete, propisan vam je post kao što je bio propisan onima prije vas, da biste postigli bogobojaznost.” (Kur'an, 2:183) Ovaj ajet jasno ističe da je post jedan od temelja u nastojanju da se postigne taqva. Kroz post, musliman je pozvan da se uzdrži ne samo od hrane i pića, već i od loših misli, riječi i djela, što omogućava dublje duhovno čišćenje.

Imam Al-Kurtubi u svom komentaru na ovaj ajet kaže da post predstavlja “pročišćenje duše”, jer se kroz suzdržavanje od tjelesnih užitaka srce oslobađa od iskušenja koja ometaju pobožnost. Post je, dakle, sredstvo za podizanje svijesti o Allahu i za jačanje unutrašnje discipline. U tom smislu, post nije samo fizički akt, već i duhovni proces u kojem se musliman kroz uzdržavanje od osnovnih potreba otvara ka višim duhovnim vrijednostima.

Post kao način za izbjegavanje loših djela i misli

Post podrazumijeva suzdržavanje ne samo od hrane i pića, već i od loših postupaka. Hadis koji se prenosi od Poslanika Muhammeda s.a.v.s. kaže: “Ko ne napusti laži i zle radnje, Allahu nije potrebno da napusti njegovu hranu i piće.” (Buhari) Ovaj hadis potencira i aludira na činjenicu da post ne bi trebalo da se svodi samo na tjelesno uzdržavanje, već i na unutrašnje pročišćenje. Post je vrijeme kada musliman treba da se usmjeri ka čišćenju srca, razmišljanju o svojim postupcima i izbjegavanju svega što bi moglo umanjiti njegovu bogobojaznost.

Kroz post, musliman postepeno stiče unutrašnju kontrolu i sposobnost da prepozna i izbjegne loše misli i djela. Ovaj proces discipliniranja sebe doprinosi duhovnom rastu i jačanju pobožnosti. Imam Al-Šafi'i smatrao je da je post najbolji način za izbjegavanje tjelesnih i duhovnih iskušenja jer, kako kaže, “post čisti srce od svake pohlepe i nečistoće”.

Osim strpljenja, post također podstiče muslimana na skromnost. Usmjeravanje pažnje sa tjelesnih užitaka na duhovne ciljeve pomaže vjerniku da shvati prolaznost ovog svijeta i smanji svoju sklonost ka materijalizmu i pohlepi. Kroz skromnost, post doprinosi razvijanju bogobojaznosti, jer vjernik postaje svjesniji važnosti unutrašnje vrijednosti, a ne vanjskog imidža ili bogatstva.

Post kao sredstvo samospoznaje i pokajanja

Post je i prilika za duboku introspekciju i samospoznaju. Kroz post, vjernik ima priliku da se posveti duhovnom pročišćenju i potraži oprost od Allaha za svoje grijehe. Hadis koji govori o ovoj dimenziji posta je: ”Ko posti sa vjerom i nadom u nagradu, bit će mu oprošteni svi njegovi prošli grijesi.” (Buhari, Muslim)

Ovaj hadis ukazuje na to da post ne samo da podstiče na samodisciplinu, već i na proces tewbe, pokajanja. Vjerovanje u Allahov oprost i traženje toga kroz post ima dubok uticaj na vjernikov odnos sa svojim Stvoriteljem. Kroz post, vjernik shvata da je slab i potreban Allahove pomoći, što povećava njegovu bogobojaznost.

Jedan od aspekata koji se ističe u vezi sa postom jeste razvoj strpljenja (sabr). Post izaziva fizičke i psihičke napore i tokom tog procesa vjernik mora biti strpljiv u suočavanju sa svojim željama i potrebama. Ovaj aspekt postа omogućava muslimanu da se razvija kao osoba koja je svjesna da život na ovom svijetu nije samo tjelesno uživanje, već da se treba usmjeriti na duhovne vrijednosti i traženje Allahovog zadovoljstva.

Hadis koji to potvrđuje je: „Post je polovina strpljenja.“ (Buhari, Muslim)

U ovom kontekstu, post je sredstvo za sticanje strpljenja, koje je jedan od ključnih elemenata bogobojaznosti. Kroz strpljenje, vjernik razvija sposobnost da izdrži iskušenja i privremene teškoće, uz očuvanje svoje vjere i povjerenja u Allaha.

U islamskoj tradiciji, post je i sredstvo za postizanje samospoznaje. Taqva, kao najuzvišeniji cilj, ne može se postići bez aktivnog učenja i refleksije o svom ponašanju i odnosu prema Allahu. U tom kontekstu, post se može posmatrati kao period tokom kojeg musliman ne samo da se usmjerava ka duhovnom očišćenju, već i ka učenju discipline. Kako bi postigao taqvu, postavljaju se temelji kroz svakodnevnu introspekciju, upotrebu vremena za učenje i molitvu, te jačanje vjere kroz lični kontakt sa Allahom.

Post kao ibadet nije samo fizičko apstiniranje, već duhovni put ka pročišćenju. Kroz ibadet posta musliman ne samo da se odriče materijalnih potreba, već se približava višim moralnim i duhovnim vrijednostima, čineći svaki trenutak prilikom za samoproučavanje i duhovni rast. Suzdržavanje od hrane i drugih svakodnevnih potreba postaje sredstvo kojim jačamo unutrašnju disciplinu i razvijamo istinsku pobožnost. U tom procesu, post nije samo apstinencija, već poziv na čistotu misli i srca, kroz koja se musliman bori protiv negativnih impulsa, a time i približava Allahu. Stoga, post je treći temelj islama i osnovni faktor u razvijanju taqve. Taqva se ostvaruje kroz kontinuiranu disciplinu, a post je najefikasnije sredstvo za njeno usavršavanje.

A: Dr. Sumeja Smailagić, Glas islama 353,