Uloga media centra Islamske zajednice

Danas se predškolsko i školsko stručno obrazovanje, kao i daljnje obrazovanje i usavršavanje ne može zamisliti bez informatičkih medija kao sredstava i instrumenata poučavanja i učenja te kao predmeta analize i intenzivnog razmišljanja u didaktičkom i odgojnom smislu.

Savremeno društvo danas je teško zamisliti bez medija masovne ko­munikacije. Zapravo, ono danas sve više ovisi o uticaju medija. Sa bo­gatijim medijima bogatija je i publika. Tehnološki napredak ima snažan uticaj na čovjekov život, jer savremeni mediji oblikuju njegovu svakod­nevnicu na svim razinama života. Oni utiču na komunikaciju, socijaliza­ciju, kreativnost, na cjelokupne radne navike, ali i na način na koji sebe vide i predstavljaju. Uloga medija naročito je važna u doba adolescen­cije, vremenu nesigurnosti, intimnih i osjetljivih pitanja. S obzirom da adolescenti o tome ne žele razgovarati s drugima, najčešće na to utiču mediji kao posebni komunikatori. Komunikacija podrazumijeva korište­nje istog jezika simbola, pri čemu je ispravna komunikacija moguća samo poznavanjem ispravnih značenja tih simbola (npr. komunikacija u saobraćaju pomoću saobraćajnih znakova). Također, komunikacija iz­među ljudi moguća je samo ukoliko postoje jednoznačni simboli, odno­sno simboli razumljivi svim komunikatorima koji posreduju u interakciji, a samo značenje simbola nastaje u zajedničkom životu. Postojanje zajedničkog jezika podrazumijeva postojanje zajednice u elementarnom vidu.

Religija je po „sebi komunikativna praksa, istinski intersubjektna i usmjerena prema govoru“. (Arens, 2008:17)

Posebna pažnja u savremenom društvu posvećuje se sazrijevanju mladih generacija u općim društvenim uvjetima koji se znatno razlikuju od onih u kojima su odrastale ranije generacije. Pristup mladima kao posebnom dijelu društva, u Sandžaku većinskom, podrazumijeva da se mladi posmatraju kao predstavnici poželjne budućnosti, nositelji do­minantnih društvenih vrijednosti koje se prenose sa generacije na ge­neraciju, ali su potencijalni izvor informacija. Stoga je afirmacija mladih jedan od ključnih faktora za bolju budućnost pojedinaca i zajednice.

Uticaj medija na mlade

Socijalizirajuća funkcija čovjeka ostvaruje se njegovim uključiva­njem u socijalne grupe i sisteme na taj način što se svaki čovjek prila­gođava društvenim normama. Taj proces počinje i uglavnom se odvija u porodici. Daljnji razvoj podstiču masovni mediji koji čovjeka nastoje angažirati u raznim društvenim mrežama i aktivnostima. Putem medija socijalizacija se odvija tako što čovjek prihvata ili odbacuje ono što mu mediji nude. Jedna od tih socijalizirajućih funkcija svakako jeste zabav­na i rekreativna koja, prvenstveno, može doprinijeti oslobađanju od na­petosti i stresova.

U svojoj prvotnoj namjeni masovni mediji koriste ljudima da bi za­dovoljili njihove potrebe, od kojih možemo izdvojiti šest bitnih funkcija (koje navodi i prof. dr. sc. Tena Martinić). To su: informacijska, selekcijska, eksplikacijska, edukacijska, zabavna i estetska funkcija. Na osnovu toga je i izbor sadržaja koje ljudi mogu kontrolirati. Savremeno društvo da­nas je teško zamisliti bez medija masovne komunikacije, zapravo, ono danas sve više ovisi o uticaju medija. Sa bogatijim medijima bogatija je i publika. Tehnološki napredak ima snažan uticaj na čovjekov život, jer savremeni mediji oblikuju njegovu svakodnevnicu na svim razina­ma života. One utiču na komunikaciju, socijalizaciju, kreativnost, na cjelokupne radne navike, ali i na način na koji sebe vide i predstavljaju. Upravo zato možemo reći da današnja djeca odrastaju u društvu razli­čitih ekrana (TV, mobitel, računar, Ipad i sl.), te je potvrđeno da djeca i mladi danas više vremena provode pred navedenim ekranima nego u školi. Uloga medija naročito je važna u doba adolescencije, vremenu nesigurnosti, intimnih i osjetljivih pitanja.

S obzirom da adolescenti o tome ne žele razgovarati s drugima, najčešće na to utiču mediji. (Mandarić, 2012:132) Digitalni mediji omogućuju mladima privatnu komunikaciju koja ne podliježe kontroli roditelja ili učitelja, te preko ra­zličitih medija (pogotovo interneta) mladi dobivaju tražene informacije bez izravne komunikacije. „Djeca i mladi odrastaju u digitalnoj kulturi u kojoj mediji igraju važnu ulogu u oblikovanju identiteta i te igre iden­titetom u virtualnom prostoru izazvat će različita mišljenja i stavove.“ (Mandarić, 2012:134)

Mnogi autori kažu kako postoje oprečna mišljenja kada govorimo o pozitivnim i negativnim stranama korištenja savremenih medija u kontekstu obrazovanja. Mnogi, također, kažu kako postoji više negativnih strana. Autorica Doutlik (K. Doutlik, 2015:103-104) navodi neke od negativnih strana, a to su: „…tehničko zračenje, loš uticaj na tjelesni razvoj (moguće stradanje vida, iskrivljenje kičme, pasivnost tijela, atro­fija mišića, oslabljenje kondicije organizma), izloženost velikoj količini nasilja u koncepcijama multimedija, „iskrivljenje“ spoznajnih percepcija, slabija koncentracija i pozornost, oštećen razvoj jezičkih vještina, od­gađanje zadovoljenja potreba, gubitak osjećaja za vrijeme, ometanje, upravljanje ili onemogućavanje razvijanja osjetilnog opažanja, poti­skivanje i nerazvijanje mašte te posljedično nesposobnost igranja, gu­bitak sposobnosti imitiranja, ometanje razvoja ruku i manjak taktilnih iskustva zbog jednostavnih repetitivnih pokreta koji se koriste, izolacija pojedinca, razaranje obiteljskog života i dr.“

S druge strane nalaze se one pozitivne strane korištenja savremenih medija, poput poticanja misaonih procesa, hipotetičkog i asocijativnog mišljenja, intuicije, koor­dinacije pokreta, fine motorike i emocija, što može odlično poslužiti za izvođenje nastave putem tih istih medija. „Primjene savremenih medi­ja u nastavi, odnosno bolje svladavanje nastavnog sadržaja uz pomoć savremenih medija ne ovisi samo o samom mediju, već i o njegovom međuovisnom djelovanju s nekoliko drugih činilaca, poput ciljeva uče­nja i nastave, prirodi obrazovnog sadržaja i kvalitetu njihove didaktičke oblikovanosti, nastavnoj situaciji, predznanju, motivaciji, interesima i stavovima učenika te didaktičko-metodičkoj spretnosti i instruktivnoj pomoći nastavnika i dr.“ (Rodek, 2007, str. 169; Doutlik, 2015, str. 104)

U današnje vrijeme, uđete li u bilo koju školsku učionicu, uvidjet ćete kako je ona postala mješavina pametnih telefona, tableta i ostalih pametnih ploča uz pomoć kojih možete čitati, pisati, gledati i uvijek biti spojeni na mrežu. Jednako tako je i u svakom domu današnjice. Bez obzira što su savremeni uređaji sve prisutniji u svakidašnjem obrazovanju u životu, ipak se vode mnoge polemike vezane uz njihovo korištenje. Takav po­gled više je pesimističan. Autorica Sonia Livingstone to jako dobro opi­suje: „…Gubitkom autoriteta roditelja nad djetetom, jedan od glavnih rizika povezanog s ekranima i mrežnim kulturama jeste osjećaj prebrze promjene, govorimo li o socijalnim i etičkim normama. Ipak, bez obzi­ra na sve, kod kuće i dalje postoji interes djece i mladih za usvajanjem novih informacijskih mogućnosti, učenje, sudjelovanje i stvaranje kroz povezanosti.“ (Livingstone, 2013:2)

Novo vrijeme usmjerava nas tom putu i baš zbog toga nužna je pri­lagodba na to. Danas u didaktici i metodici više ne postavljamo pitanje da li primjenjivati nove medije u učenju i nastavi, već kako će se njihova funkcija odraziti na metode rada u nastavi. Informacijsko doba i umre­žena realnost miješaju standarde i očekivanja novih generacija koje prolaze kroz proces učenja ili usavršavanja. Znanje više nije statično već se kontinuirano i dinamično razvija. „Danas se sve više naglašava potre­ba za obrazovanjem zasnovanom na metodama koje koriste informacij­ske i komunikacijske tehnologije“ (Ćurić, Rukavina-Kovačević, Trgovčić i Robotić, 2016:23-24), pri čemu autori ističu: „Danas se predškolsko i školsko stručno obrazovanje, kao i daljnje obrazovanje i usavršavanje ne može zamisliti bez informatičkih medija kao sredstava i instrumenata poučavanja i učenja te kao predmeta analize i intenzivnog razmišljanja u didaktičkom i odgojnom smislu.“

Nastavit će se…

Glas islama 355, R: Kultura, A: Naida Zeković