Gdje idu naše duše sa dunjaluka

„Kada neko od vas završi tešehud (zadnje sjedenje u namazu), neka traži utočište kod Allaha od četvoro: džehennemske vatre, kaburskog azaba, iskušenja života i smrti i zla Mesih Dedždžala.“ (Ebu Davud)

Pitanja o gajbu uvijek su bila prisutna u promišljanju muslimana Bošnjaka, a čini mi se posebno o daljoj sudbini duše – gdje idu poslije preseljenja sa dunjaluka? Poznato je da duša i tijelo u toku ljudskog života čine cjelinu. Kada duša zauvijek napusti tijelo – nastaje smrt. Tijelo će se vremenom raspasti i vratiti svome jedinjenju – zemlji, a duša ostaje besmrtna. Duša ne može nestati, ali tokom vremena mijenja svoje stanište i odlazi u nama nepoznati svijet – Ahiret, čija je prva stanica Berzah.

Duše se dijele na: slobodne, neslobodne, nebeske i dunjalučke. One poslije rastanka sa tijelom imaju osobine zdravlja i bolesti, ugodnosti i užitka i bola mnogo izraženije nego kada je bila spojena sa tijelom. U njenom svijetu postoji hapšenje, bol, patnja, bolest i tuga. Ali, pored toga, postoji i naslada, rahatluk, uživanje i sloboda. Stanje duše u tijelu možemo uporediti sa stanjem djeteta u majčinoj utrobi, a njen rastanak sa tijelom možemo uporediti sa momentom kad dijete napušta majčinu utrobu. Ona ima četiri kuće, a svaka je veličanstvenija od one u kojoj je prije bila.

– Prva kuća u utrobi majke izgleda kao okruženje, tjesnac, briga i trostruka tmina.

– Drugo boravište je dunjaluk u kojem čovjek odraste u ljubavi i nježnosti i u njoj stekne dobro i zlo te uzroke sreće i nesreće.

– Treće boravište je kuća u Berzahu koja je prostranija i veličanstvenija od prethodne, a ona na prethodnu liči kao prethodna na prvu.

– Četvrto je boravište vječna kuća, a to je Džennet ili Džehennem, pa poslije ovoga nema više kuća, a Allah prenosi dušu iz jednog boravišta u drugo, postepeno sve dok je ne smjesti u onu odgovarajuću i neće je zapasti druga osim ona koja je za nju stvorena i pripremljena u skladu sa dijelima koja su do nje dovela.

U hadisu nas onaj koji je poslan kao milost svjetovima podučava da se Allahu dž.š. nakon posljednjeg sjedenja u namazu utječemo od četiri stvari: „Kada neko od vas završi tešehud (zadnje sjedenje u namazu) neka traži utočište kod Allaha od četvoro: džehennemske vatre, kaburskog azaba, iskušenja života i smrti i zla Mesih Dedždžala.“ (Ebu Davud)

Ibn Redžeb spominje predaju od Hilala ibn Jesafa koji je rekao: „Sjedili smo s Ka’bom kada je došao Ibn Abas, pa je rekao Ka’bu: ”Ja sam shvatio sve što je u Kur’anu, osim četiri riječi, pa me obavijesti o njihovom značenju.” Zatim ga je upitao o značenju riječi sidždžin i illijjun, a Ka’b je odgovorio: ”Illijjun je sedmo nebo na kojem su duše vjernika, a sidždžin je sedmi sloj zemlje i tu su duše nevjernika.”“

Što se tiče Allahovih poslanika, alejhimus-selam, nema nikakve sumnje da su njihove duše kod Allaha, na najuzvišenijem mjestu, u Illijjunu. U vjerodostojnim predajama zabilježeno je da su posljednje riječi Muhammeda s.a.v.s. na smrtnoj postelji bile: „Uzvišeno društvo!“ To je Poslanik a.s. ponovio nekoliko puta prije nego je preselio na Ahiret.

Što se tiče duša šehida, one su u Džennetu, o čemu svjedoči predaja: „Pitali smo Abdullaha ibn Mes’uda o značenju ajeta:  Nikako ne smatraj mrtvima one koji su ubijeni na Allahovu putu! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga! Pa je rekao: ”Pitali smo Poslanika a.s. o tome i kazao je: ‘Njihove duše su kao zelene ptice koje slobodno lete u kojem hoće Džennetu, a potom se vraćaju u kandilje, koji su okačeni o Arš. Dok su u takvom stanju, tvoj Gospodar ih promatra i kaže: ‘Tražite šta poželite!’ Kažu: ‘Šta još da tražimo kad imamo mogućnost da letimo po Džennetima kuda želimo?’ Kada vide da ih neće pustiti dok nešto ne zatraže, reći će: ‘Molimo Te da nam vratiš duše u naša tijela, da budemo ubijeni na Tvome putu!’ Kada vidi da neće tražiti ništa drugo, ostavit će ih!”“ (Ibn Madždže)

Što se tiče ostalih muslimana, oni se dijele u dvije kategorije:

1. a) muslimani koji nisu zaduženi vjerskim obavezama (tj. djeca) i
2. b) oni koji su zaduženi vjerskim obavezama (punoljetni).

Kada je riječ o djeci, većina učenjaka smatra da su duše djece u Džennetu, što potvrđuju mnogi hadisi. Kaže Poslanik a.s.: „Kome umre troje maloljetne djece, Allah će ga uvesti u Džennet iz Svoje milosti prema njima.“ (Buharija)

Što se tiče punoljetnih vjernika koji izvršavaju islamske obaveze, mnogi kur’anski ajeti potvrđuju da su i njihove duše nakon smrti u Džennetu. Tako u 26. i 27. ajetu sure Jasin stoji: „I reći će se: ”Uđi u Džennet!” – a on će reći: ”Kamo sreće da narod moj zna, zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!”“

Vjernik kojeg su nevjernici ubili, jer je prihvatio poziv Poslanika, koji se spominje u suri Jasin, rekao je ovo neposredno nakon ubistva, što je jasan dokaz da je njegova duša nastanila Džennet.

Poslanik a.s. nas podučava da duše nevjernika bivaju kažnjavanje u kaburu, što potvrđuje predaja koju prenosi Aiša r.a.: „Došle su mi dvije stare Jevrejke iz Medine, pa su mi rekle: ”Stanovnici kabura se kažnjavaju u svojim kaburima!” Ja sam to porekla i nisam željela da im povjerujem, pa su one otišle. Potom je kod mene došao Poslanik s.a.v.s., pa sam mu rekla: ”Allahov Poslaniče, dvije stare Jevrejke iz Medine su rekle: – Stanovnici kabura se kažnjavaju u svojim kaburima!” Reče: ”Istinu su kazale! Uistinu se oni kažnjavaju kaznom koju čuju sve životinje!” Pa nisam vidjela da je klanjao namaz, a da nije tražio zaštitu od kaburskog azaba!“ (Nesaija)

Također, treba znati, kako kažu naši prethodnici, selefu-salih, da čovjek nakon što umre (preseli) odmah uživa ili se kažnjava. Uživanje ili kaznu osjeća svojom dušom i tijelom. Za tu kaznu ili uživanje kaže se kaburska kazna ili kabursko uživanje. Međutim, svaki onaj ko umre, pa makar i ne bio ukopan u kabur; bio spaljen, potopljen ili rastrgan od strane zvijeri, također će uživati ili biti kažnjen. Kada bi se čovjek objesio na grani visokog stabla i ostao tako danima na vjetru, njegovo tijelo i duša osjetili bi kaznu koja im je određena. Kada bi dobri čovjek, vjernik, bio ubijen i bačen u duboku jamu ispunjenu vatrom, njegovo tijelo i duša bi osjetili uživanje koje im je i određeno. Dakle, riječ je o kazni i nagradi u Berzehu, tj. životu između dunjaluka i Ahireta, ali se često upotrebljava termin kaburska kazna ili kabursko uživanje zbog toga što se većina ljudi nakon njihove smrti ukopava u kabur.

Zato nakon svega navedenog pripremajmo se za ovaj put, za smrt, Berzah, proživljenje, Sudnji dan i inšallah vječno uživanje u Džennetima koji su nam obećani. Ispunjavajmo sve Allahove naredbe, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina i čuvajmo se Njegovih zabrana. Izvršavajmo sve na sebe preuzete obaveze, jer ćemo za njih biti pitani na Sudnjem danu i natječimo se samo u dobru, a od zla glavu okrećimo i druge od njega odvraćajmo.

GLAS ISLAMA 355R: Islamske teme, A: Dr. Harun-ef. Eminagić