Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (23. Dio)

“Lijek za srce u petoro: u učenju Kur'ana sa razmišljanjem; u praznom stomaku; u noćnom bdijenju (nafili namazu); u dovi rano u zoru; u druženju sa dobrim i karakternim ljudima.”

Želja pobožnjakinje da vidi Kabu

Zabilježeno je  kazivanje  jednog  pobožnog hadžije:

“Putovao sam sa prijateljima u Mekku na hadž. Usred pustinje sustigosmo jednu staricu bez hrane i konja kako ide u istom smjeru. Rekosmo joj: ‘Robinjo Božija, kud si krenula u takvom stanju?’ Ona  reče: ‘Kad bi od vas neko pripremio gozbu, pa pozvao prijatelje, kakav bi način bio da se neko ne odazove? Hadž je Allahova gozba i važnije je u njoj učestvovati nego u bilo kojoj drugoj?’

Uzeli smo je  sa  sobom, brinuli se o njoj diveći se njezinoj želji da vidi Kabu! ‘Gdje je Bejtullah mog  Gospodara, gdje je Kuća mog  Gospodara’, stalno je ponavljala. Kada smo stigli u Meku odveli smo je u Harem da vidi Kabu. U suzama je prišla Hramu, naslonila se na zid govoreći: ‘Ovo je Kaba mog  Allaha!’ Ponavljala je neprekidno te riječi dok joj glas nije utihnuo. Prišli smo joj, kad ona preselila.”

Princip pobožnog daije

Hazreti Alija je rekao: “Ne nagovaram vas ni na kakvu pobožnost, a da ja ne prednjačim u tome, niti vas odvraćam od bilo kojeg grijeha, a da se prije vas sam od njega ne sačuvam.”

Pošteni trgovac

Neko je upitao čuvenog pobožnjaka Ibrahima ibn Edhema da li mu je draži pošten trgovac ili  pobožnjak?

On je rekao: ”Draži mi je pošten trgovac, jer njemu svakog trena dolazi šejtan iz plemena Mikjal i  Mizan (mjera i vaga) i bori se protiv njega. Zato je džihad trgovca odlikovan. A onaj koji se potpuno  posvetio ibadetu, on za sebe ne strahuje sve dok je izdvojen od ljudi.”

Hrana

Ed-Dukki priča da je ušao kod čuvenog sufije Muhammeda el-Harraza, a on nije ništa okusio već četiri dana. Tom prilikom mu je El-Harraz rekao: “Gladovanje je hrana za pobožnjake (zahide), a zikr je hrana za gnostike (‘arife).”

Pijanica

Neki pijanica zavalio se kraj puta i zaspao ispustivši iz ruke uzde prisebnosti. Jedan pobožan čovjek prođe kraj njega i podozrivo pogleda na njegovo bijedno stanje.

Pijani čovjek podiže glavu i reče: “Kada prolaze pokraj nečeg ružnog, prolaze velikodušno.” (Kur’an:  Furkan, 72)

Zapovijesti uspjeha

– Radi marljivo. Marljiv rad je za čovjeka najbolje uloženi kapital.

– Uči marljivo. Znanje osposobljava čovjeka da njegov rad bude uspješniji.

– Misli samostalno. Nepromišljen rad kopa čovjeku grob.

– Voli svoj posao. Onda ćeš naći i zadovoljstvo da ga potpuno savladaš.

– Budi tačan. Polovično urađen posao daje samo polovične rezultate.

– Budi uvijek svjestan svoga cilja. Samo tako možeš da se uspješno boriš i pobijediš.

Jelo i glad

– „Reci: – Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On za robove Svoje stvorio i ukusna jela?!“  (A'raf, 31)

– Jedi lijepo jelo, iza sebe ostavi lijepo djelo.

– Kad bi duševna glad uticala na čovjeka kao tjelesna, knjige bi se proizvodile koliko i hljeb.

Zamrla srca

Poslanik a.s. je kazao: “Primjer onog koji čini zikr svoga Gospodara i onog koji to ne čini, primjer su živog i mrtvog!”

Jednom je Hasan el-Basri okupljenom svijetu održao vaz, nakon čega su ga oni upitali: “Šejhu, jesu li naša srca zaspala?”

“Dobro bi bilo da su zaspala, jer kada se onaj koji spava prodrma, probudi se. Naša srca su mrtva, jer se ne bude kada se prodrmaju”, odgovori on.

Lijek za srce

Poznati sufija Ahmed Havas veli: “Lijek za srce u petoro: u učenju Kur'ana sa razmišljanjem; u praznom stomaku; u noćnom bdijenju (nafili namazu); u dovi rano u zoru; u druženju sa dobrim i karakternim ljudima.”

Pobožnost je ne odustajati od dobrog djela

Šekik el-Belhi krenuo je na dug put s ciljem trgovine i zarade. Prije polaska oprostio se sa svojim prijateljem Ibrahimom ibn Edhemom i kazao mu kako će na tom putu dugo ostati. Međutim, nije prošlo svega nekoliko dana, a on se vratio.

Vidjevši ga u džamiji, Ibrahim ga je začuđeno upitao: “Zašto si se tako brzo vratio?” Šekik je odgovorio: “Na putu sam vidio jednu veoma čudnu stvar, pa sam odlučio da ne idem na put.” Ibrahim upita: “Na hajr! Šta si to vidio?” “Putujući” – započeo je Šekik svoju priču – “umorio sam se, pa sam odlučio da se odmorim u jednom pustom i neplodnom predjelu. Tu sam primijetio jednu slijepu i nesposobnu pticu, pa sam rekoh sam sebi: ‘Kako ova ptica živi na ovom zabačenom mjestu, a niti vidi niti se kreće?’ Nije prošlo puno vremena, a doletjela je druga ptica noseći onoj prvoj hranu. To se ponovilo nekoliko puta na dan. Rekao sam: ‘Onaj Koji je opskrbio ovu nemoćnu pticu na ovakvom pustom i neplodnom mjestu, opskrbit će i mene!’ I onda sam odustao od puta i vratio se.”

“Baš si čudan, Šekiku” – odgovorio je na to Ibrahim ibn Edhem. “Zašto si prihvatio da budeš slijepa i nesposobna ptica koja živi od tuđe pomoći!? Zašto nisi htio da budeš ona druga ptica koja se trudi da sebi pribavi hranu, a onda pomaže slijepim i nemoćnim!? Zar ti ne znaš da je gornja ruka bolja od donje!?”

Kada je čuo ove riječi Šekik je ustao i poljubio Ibrahima u ruku i rekao: “Ti si naš učitelj” i onda se vratio svojoj trgovini i poslovanju.

Druženje mu'mina u zikru

Vjerovjesnik a.s. je rekao: “Kada prođete pored džennetske bašče, svratite se u nju i odmorite.” Ashabi ga upitaše: “A šta su to džennetske bašče?” Vjerovjesnik im odgovori: “To su skupovi zikra.” (Tirmizi)

Ashab ‘Abdullah ibn Mes'ud r.a. je rekao: “Divno li je ono sijelo u kome se širi mudrost i priželjkuje milost. To su skupovi zikra.”

Neki čovjek se požalio čuvenom tabi'inu Hasanu el-Basriju na grubo i nemilosrdno srce, a pobožni Hasan mu preporuči: “Približi svoje srce zikru.” Onda dodade: “Skupovi zikra predstavljaju oživljavanje nauke, a srce kroz zikr postaje bogobojazno. Umrtvljena srca se oživljuju pomoću sjećanja na Allaha dž.š. kao što se sasušena zemlja oživi kišom.” (Ibn Redžeb el-Hanbeli, Ljepote spoznaje, 9)

Ustrajavati u preporučivanju dobra

Pobožnom Hasanu el-Basriju rečeno je: “Taj i taj čovjek više ne vazi ljudima i to opravdava riječima: – Bojim se da ne kažem ono što ne radim!” El-Basri mu reče: “A ko od nas radi sve što preporučuje drugima? Šejtan bi želio da niko od nas ne naređuje dobro i da ne odvraća od zla!?”

Glas islama 355, R: Duhovnost, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić