O kurbanu i Arefatu

PITANJE: Ko je dužan zaklati kurban i na koji način je to najbolje učiniti?

ODGOVOR: Klanje kurbana jeste vadžib – obavezno, po mišljenju imama Ebu Hanife, i dužna ga je izvršiti svaka osoba koja je u svom mjestu boravka, a na dan Bajrama posjeduje materijalnih mogućnosti da kupi i zakolje kurban.

Ovaj svoj stav hanefije temelje na riječima Božijeg Poslanika a.s. koji kaže: „Onaj ko ima materijalnih mogućnosti da zakolje kurban, a ne zakolje ga, nemoj da se približava mjestu na kojem mi obavljamo namaz.“

Iako se islamski pravnici razilaze po pitanju stepena obaveznosti kurbana, ipak su svi oni saglasni da svaki musliman koji u svom srcu nosi imana klanjem kurbana potvrđuje da pripada ummetu Muhameda a.s.

Kaže Poslanik a.s.: „Nema Allahu dž.š. dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan Bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Njega) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu.“ (Ibn Madže i Tirmizi)

Dakle, klanje kurbana je Uzvišenom Allahu najdraže djelo koje čovjek može uraditi na dan Kurban bajrama, bilo lično, tj. da sam svojom rukom zakolje kurban i podijeli ga na način kako je to propisano, sa mogućnošću da jedan dio ostavi za sebe i svoju porodicu, ili da izdvoji novčani iznos i posredstvom svog imama ili direktno uplati na račun Islamske zajednice, koja sprovodi kurbansku akciju, a koja će u ime dotične osobe, u propisanom vremenu, zaklati kurban, a potom dobijeno meso uskladištiti za potrebe učenika Medrese i vakufskih kuhinja u kojima se hrane oni koji dovoljno hrane nemaju, niti imaju priliku da zarade, ili podijeliti različitim korisnicima: siromašnima, bolnicama, socijalnim ustanovama itd.

Ovom prilikom želim upozoriti sve one koji nemaju priliku da sami zakolju kurban, već uplaćuju novčani iznos, da vode računa kome taj iznos uplaćuju i posredstvom koga žele ovaj propis izvršiti, jer je puno neodgovornih i nesavjesnih pojedinaca ili organizacija, tzv. humanitarnih i da'vetsko-edukativnih koje iskorištavaju ovu priliku za ostvarivanje uticaja ili lične dobiti. Neko se može čuditi kako može osoba zloupotrijebiti vjerski propis u tu svrhu, međutim, takvih primjera je puno, kako na domaćem tako i na svjetskom nivou.

Također, uplaćivanje iznosa novca na ime kurbana različitim organizacijama koje djeluju vani, posebno u siromašnim dijelovima svijeta, Afrike i slično, rizičan je i sumnjiv posao, u koji osoba ne bi smjela ulaziti kada je u pitanju vjerski propis, čije neizvršavanje ili nepotpuno izvršavanje povlači grijeh prema Allahu, nepotpunost ili ništavnost samog propisa, jer ne postoji način da se sa sigurnošću utvrdi da je propis izvršen na tom prostoru, već uvijek postoji opasnost zloupotrebe ili prevare.

PITANJE: Koje su mahane ili nedostaci kod životinja koje su smetnja za njihovo klanje na ime kurbana?

ODGOVOR: Klanje kurbana je ibadet kojim se muslimani približavaju svome Gospodaru, a Gospodar ne prima osim ono što je dobro. U našoj vjeri propisano je da kurban treba da bude životinja koja je zdrava i bez ikakvih tjelesnih nedostataka ili mahana. Osnova u ovome su riječi Allahovog poslanika a.s.: „Četiri ne zadovoljavaju da budu kurbani: jednooka ili ćorava, čija je ćoravost jasna; bolesna, čija je bolest jasna; hroma ili šepava, čija je hromost ili šepavost jasna; zakržljala, u čijim kostima nema moždine.“

Ukoliko se osobine spomenute u ovom hadisu nađu pri kurbanu, kurban nije ispravan. Također, ovaj hadis jasno ukazuje na to da ako bi kurban imao pri sebi neku manju mahanu, da to ne smeta zbog riječi Poslanika: „Čija su ćoravost, bolest, hromost i zakržljalost jasni“, što znači da ako mahana nije jasna i bitno ne utiče na vrijednost ili cijenu, to neće smetati.

Također, uslov je da veliki kurban (krupna stoka) koji se kupuje mora biti, po mišljenju većine islamskih pravnika, stariji od dvije godine, ili sa napunjenom godinom za sitnu stoku i ni u kom slučaju ne smije biti mlađa, osim u slučaju sitne, to jest ovaca, gdje se dozvoljava da u izuzetnim situacijama bude starija od šest mjeseci, uz uslov da svojom veličinom ne zaostaje za onima koje su napunile godinu starosti.

Uz nabrojane mahane kurbana možemo spomenuti i sljedeće: kada zbog bolesti nije sposobna sama doći do mjesta klanja; iščupanog roga, repa ili uha iz korijena; ona koja je previše mršava; kao i ona koja nema zuba, to jest kojima pomenute mahane utiču na cijenu i čine ih jeftiinima ili puno jeftinijima od zdravih.

PITANJE: Da li je dozvoljeno prodati kožu kurbana i iskoristiti novac za svoje potrebe?

ODGOVOR: Kurbanska koža jeste sastavni dio kurbana i ne može se posmatrati odvojeno. Resulullah a.s. kaže: „Ko proda kožu svog kurbana, nema nagrade za kurban.“ (El-Hakim)

Prema tome, ljudi trebaju voditi računa da dobro djelo koje čine upotpune, kako bi dobili nagradu u potpunosti, ili kako ne bi pokvarili ono što su učinili nečim što je sitno, kao što je prodaja kurbanske kože i zadržavanje novca za sebe i svoje potrebe. Naravno da se kurbanska koža može zadržati i za svoje potrebe, ali se u tom slučaju njena vrijednost mora podijeliti ili uplatiti na adresu Islamske zajednice i fonda za održavanje njenih odgojno-obrazovnih ustanova, što je najbolje rješenje. Činjenica je da posljednjih godina na našim prostorima ne postoji potražnja za ovčijim kožama, te su potpuno bezvrijedne, a da su kože krupne stoke veoma jeftine, tako da savjetujem da svi oni koji kolju kao kurban sitnu stoku, kožice svojih kurbana propisno zbrinu, to jest najbolje zakopaju, ili unište na adekvatan način, kako se iste ne bi razvlačile po ulicama i putevima, te uzrokovale neugodne mirise i uznemiravale prolaznike. U tom slučaju, osoba koja je zaklala kurban i propisno zbrinula kožicu svog kurbana, tj. nije je prodala, nije dužna izdvajati nikakav novčani iznos na ime nadoknade.

PITANJE: Koja je vrijednost posta na dan Arefata?

ODGOVOR: Post kao ibadet ima kod Uzvišenog Allaha posebnu vrijednost. Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.“ (Muttefekun alejh) Također kaže Alejhisselam: „Vjerujem da će Allah dž.š. za post na dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu.“

Općenito, prvih deset dana mjeseca zu-l-hidždže imaju veliku vrijednost kod Uzvišenog Allaha, te u ovim danima treba svaki musliman pojačati svoje ibadete. U tom smislu su i riječi Poslanika a.s., koje prenosi Abdullah ibn Omer r.a.: „Nema vrjednijih dana kod Allaha dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.).“ (Ahmed) Isto tako prenosi se od hazreti Aiše r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog dana u kome Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre kao što je to slučaj sa danom Arefata. Allah dž.š. Se spusti na dunjalučko nebo, te Se pred melekima pohvali iskazujući Svoj ponos sa Svojim robovima govoreći: – Šta ovi žele?“ A u drugoj predaji se navodi nastavak gdje se kaže: „Budite svjedoci, meleki moji, da Sam im oprostio!“ (Muslim)

S obzirom da smo i ove godine nepravedno spriječeni od organiziranog odlaska na hadž, zaslugom neodgovornih i destruktivnih osoba koje djeluju izvan okrilja Islamske zajednice, kroz paravjerske organizacije, preostaje nam da se bar kroz post na dan Arefata i dovu sjetimo svih potlačenih širom svijeta, kojima se nepravda i nasilje čine i zamolimo Allaha za pomoć i milost, kako svima njima, tako i nama.

GLAS ISLAMA 355, A: DR. REŠAD EF. PLOJOVIĆ, FETVA I EMIN