Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (24. Dio)

„Sinko moj, druži se sa dobrim Allahovim robovima, jer će te snaći dobro zbog njih, a možda se na kraju takvog druženja spusti Allahova milost i na njih i na tebe.“ (Lukman-i hakim)

Najbolja vjera

“Vjera koja ne uređuje ovosvjetske relacije među ljudima ne koristi na ovome svijetu, a vjera koja ne nudi i ne priprema sljedbenike za Ahiret, neće ni spasa nuditi na Ahiretu. Stoga je najbolja vjera ona koja će ti osigurati sreću na dunjaluku i spas u vječnosti.” (Dr. Mustafa es-Sibai)

Jedna pobožna nana uporno je budila djecu na sabah i govorila im: “Ustajte klanjati namaz. Ne želim da mi iko od vas fali u Džennetu!”

Veličanje Allahovog znamenja je znak pobožnog srca

“Svaki brat musliman treba se dobro čuvati kojekakvih izjava, kao što su npr.: ‘Pejgamber bi se, da je živio u tom i tom mjestu, ili u tom i tom vremenu, odijevao ovako ili onako.’ Mnogo opreznosti treba kada su u pitanju riječi o pejgamberima a.s. Nužno je imati strahopoštovanja prema njima. Allah dž.š. je ukazao da veličanje Njegovih znamenja spada u pobožnost srca. A kud će veće znamenje od vjerovjesnika?” (Šejh Salih-ef. Ibrišević)

Pretvarati se pobožnjakom težak je oblik prevare

Halifi Omeru ibn ‘Abdul'azizu r.a., poznatom po svojoj pobožnosti i čestitosti, došao je Bilal ibn Ebi Burde kao halifin gost, te je nakon namaza nastavio klanjati i duljiti s namazom, što je kod halife pobudilo sumnju. Da bi bio načisto s tim, rekao je svome ministru Ala'u: “Šta misliš, da li je ovo pretvaranje?” Ala’ reče da ne zna, ali da će mu kasnije na to odgovoriti. Jedne večeri ode Bilalovoj kući i zateče ga da klanja, te mu reče da skrati, jer ima s njim o nečemu važnom da razgovara. Bilal je požurio, predao selam i zapitao Ala'a šta treba? Ala’ mu reče: “Ti znaš kako ja stojim kod halife, pa te pitam šta ćeš mi dati ako mu preporučim da te postavi za namjesnika u Iraku?” Reče: “Dat ću ti jednogodišnju namjesničku naknadu.” (To je iznosilo oko 20.000 dirhema) Ala’ zatraži da mu to napiše kao dokaz, što Bilal i učini. Kada to Ala’ dobi, odnese halifi Omeru ibn ‘Abdul'azizu. Halifa to pročita i veli: “Varao nas je tvrdeći da to čini u ime Allaha i umalo nas ne zavede. Držali smo ga zlatom, a kad ga pretopismo, vidjesmo da je bezvrijedna troska (otpad).”

Klanjaju, a odsutni su iz namaza

Kada je Medžnun prolazio pored ljudi koji su obavljali namaz, upitaše ga: “Čovječe, kada prolaziš pored džemata, zašto nam se ne pridružiš u namazu?” Medžnun im reče: “Eh, da vi volite Allaha kao što ja volim Lejlu ne bi me ni vidjeli.”

Riznica dobra od akšama do akšama

“Svaki trenutak od nastupanja akšam namaza u četvrtak, pa sve do akšam namaza u petak dragocjeno je vrijeme u kojem su riznice dobra. Stoga, povećajmo naše donošenje salavata na Poslanika a.s.” (Ibnu l-Kajjim)

“Žene vjernice imaju veliku nagradu u Ramazanu: imaju nagradu za post, za obavljanje poslova u kući i nagradu za spremanje iftara postačima.” (Dr. Ahmed ‘Isa el-Ma'saravi)

Allah Svojom milošću prema ulemi i pobožnjacima otklanja nedaće ljudima

“Sve dok postoje učeni i pobožni ljudi, to može biti uzrok da Allah dž.š. otkloni nedaću narodu, kao što u Kur'an-i Kerimu stoji: – Allah ih nije kaznio, jer si ti (Poslaniče) među njima bio! (El-Enfal, 33) (Šejh ibn Usejmin, Tefsir sure El-‘Ankebut, 164)

Glavnica života topi se u življenju bez pobožnosti

Jedan pobožnjak iz prvih generacija Poslanikovog ummeta je rekao: “Učio sam kur'ansku suru El-‘Asr dvadeset godina i nisam razumio njeno značenje. Razmišljao sam kako je moguće da osnova ljudskog života bude gubitak, što se potvrđuje u ovoj suri. Zatim se iz te osnove i općeg pravila isključuju oni koji posjeduju četiri osobine: iskrenu vjeru, dobro djelo, preporučivanje istine i strpljivosti. Jednog dana čuo sam trgovca snijegom (ledom) kako doziva ljude da kupe njegovu robu, govoreći: ‘O narode, smilujte se onome čija se glavnica imetka topi.’ Snijeg je smrznuta voda i koja god kap padne iz njega nikada se više neće vratiti. Tada sam shvatio značenje zakletve u suri El-Asr. Glavnica imetka je zapravo naš život i svaki neiskorišteni trenutak neće se više vratiti. Na taj način se kod svakoga topi glavnica njegovog imetka.” (Edhem Šerkavi)

Tri vrste pobožnosti

Čuveni pobožnjak i mudrac Ibrahim ibn Edhem je rekao:

“Zuhd je čuvanje i odricanje od dunjalučkih dobara i dijeli se u tri kategorije: zuhd koji je obaveza, zuhd koji je dobrovoljan i zuhd koji je spas. Obavezni zuhd je čuvanje od harama. Dobrovoljni zuhd je onaj spram halala. I zuhd koji je spas i zaštita jeste principijelna pobožnost kroz čuvanje od sumnjivih stvari.”

“Dvije su vrste el-vere'a (pobožnosti): el-vere’ koji je obavezan i el-vere’ u značenju zaštite i opreza. Obavezna pobožnost je da se čovjek kloni grijeha prema Allahu dž.š., a pobožnost u značenju zaštite i opreza je kloniti se svega onog što je sumnjivo.”

Fekih Ebu Lejs es-Semerkandi je rekao: “Čisti i iskreni vere’ je da svoj pogled oboriš i ustegneš od harama, da svoj jezik ustegneš od laži i ogovaranja, da svoje organe sačuvaš od svih harama.” (Tenbihu l-gafilin)

I još veli Ibn Edhem: “Dvije su vrste tuge: tuga koja ti koristi i tuga koja je protiv tebe. Tuga koja je u tvoju korist je čežnja za Ahiretom, a tuga koja je protiv tebe je žalovanje za dunjalučkim ukrasima.”

Naše dove su jedno, a Allahov kabul je drugo

“Smirenje u nečemu mimo Njega Uzvišenog je strah, a strah od Njega je smirenje od svega drugog mimo Njega.” (Sejjid Ahmed Er-Rifai)

Upitan je sufija: “Da li ti je svaka dova primljena?”  “Da”, reče sufija. “Kako znaš?” “Uzvišeni Allah mi daje sve što mi treba, a ne sve što želim!”

Jednog su alima pitali o njegovim dovama i da li mu se primaju? Rekao je: “Kada učim dovu draže mi je da mi se ne primi.” Bi mu rečeno da je to čudno kod njega, a on reče: “Ako mi nešto Allah ne primi, znak je da moja želja za mene nije bila korisna.”

Samoisticanje uništava pobožnost

“Tvoje očekivanje da ljudi saznaju za tvoju posebnost dokaz je nedostatka iskrenosti u tvome robovanju Allahu.” (Ibn ‘Ataullah el-Iskenderi)

“Ko tvrdi da je čist od želje za hvalom za dobra djela koja čini, neka se provjeri kada bi ga ljudi kudili, pa ako bi kuđenje uticalo na njega, to znači da bi mu i hvala bila draga.” (Imam Ebu ‘l-Hasen eš-Šazili)

Društvo sa grješnicima zamijeniti društvom sa dobrima

“Ko odustane od druženja sa grješnicima, Allah će mu nadomjestiti druženjem sa odabranicima.” (Ahmed er-Rifa'i)

”Sinko moj, druži se sa dobrim Allahovim robovima, jer će te snaći dobro zbog njih, a možda se na kraju takvog druženja spusti Allahova milost i na njih i na tebe.” (Lukman-i hakim)

Veselost za soframa pobožnih postača

Pobožni ljudi za soframa sjede,

Molitve usne šapuću im tiho.

Radosnim okom u satove glede,

Bljedilo sveto post im licem svio,

Al’ oni veselo za soframa sjede!

(Musa Ćazim Ćatić)

Savjet pobožnih ljudi

“Pobožni dobri ljudi prije nas jedni drugima su slali u pismima sljedeće riječi: – Onaj ko bude radio za Ahiret, Allah će ga poštedjeti brige za dunjalukom; onaj ko popravi odnos između sebe i Allaha, On će popraviti odnos između njega i ljudi; onaj ko popravi ono što taji, Allah će mu popraviti ono što javno pokazuje.” (Ibn Kutejbe, Ujunu l-ahbar, 2/378)

Glas islama 356, R: Duhovnost, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić