O mješovitom braku i starateljstvu

PITANJE: Kakav je status braka muslimanke i nemuslimana i da li se muslimanka koja živi u mješovitom braku nakon preseljenja može ukopati u muslimansko groblje?

ODGOVOR: Šeriatski (zakoniti) brak po propisima islama može se sklopiti između dvoje vjernika, muškarca i žene, koji pripadaju vjeri islamu, ili u izuzetnim okolnostima između (muškarca) pripadnika islama i (žene) sljedbenice Knjige (Ehli Kitab), a nikako između muslimanke i nemuslimana.

Ukoliko se muslimanka uda za nemuslimana ona čini veliki grijeh i bez obzira što može sklopiti brak pred matičarem, tj. nadležnim državnim organom, njen brak se sa aspekta Šeriata smatra ništavnim (batil) i nelegalnom vezom, jer je brak blagodat i potpomaganje u vjeri i vršenju vjerskih propisa, prilika da se podigne i vaspita potomstvo u duhu vjere, a sve to je nemoguće u ovom slučaju, te se iz ovih i brojnih drugih razloga takva zajednica mora prekinuti, a bračni drugovi razdvojiti, osim ukoliko muž prihvati vjeru svoje supruge, to jest vrati se islamu.

Uzvišeni Allah kaže: „One (muslimanke) njima (mušricima) nisu dopuštene, niti su oni (mušrici) njima (muslimankama) dopušteni.“ (El-Mumtehine, dio 60. ajeta) Također kaže: „Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao.“ (El-Bekare, dio 221. ajeta)

Sa ova dva ajeta Uzvišeni je jasno zabranio da se muslimanke udaju za nevjernike i učinio taj brak ništavnim. Isti propis odnosi se i na brak muslimanke i sljedbenika Knjige (kršćanin i Jevrej).

Pristajanje muslimanke na ovakvu vezu jeste izlaganje velikoj opasnosti i veoma je tanka linija koja je razdvaja od nevjerstva, jer ukoliko dođe do vjenčanja u crkvi ili sonagogi, pred svećenikom, krštenja i sl., ovim postupkom ona napušta vjeru islam.

Stoga je dužnost roditelja prije svih drugih, ali i porodice i šire zajednice, da svoju žensku djecu vaspitavaju i blagovremeno adekvatno djeluju kako njihove kćerke ne bi došle u ovakvu situaciju i učinile postupak kojim rizikuju napuštanje islama, to jest gubljenje ovoga i budućeg svijeta. Ukoliko do takvog slučaja dođe, roditelji trebaju nastojati odvratiti svoju kćerku ustrajnosti u grješnoj vezi, tj. uticati na nju da od takvog života odustane i prihvatiti je nazad, sa njenom djecom, jer djeca koja se rode u takvoj vezi pripisuju se majci, kojima se treba pokloniti maksimalna pažnja, kako bi se odgojila u duhu islama.

Međutim, postavlja se pitanje, kako postupiti u slučaju kada dođe do takvog braka, nakon čega muslimanka koja je živjela u ovakvoj zajednici preseli. Da li je ukopati po islamskim ili nekim drugim propisima?

Ako je sklapanje braka izvršeno u crkvi, uz crkveni obred, a nakon toga nastavljen život iz kojeg se može razumjeti da je osoba ostavila ili potpuno zapostavila svoju vjeru, npr. prakticirala je odlazak u crkvu, konzumiranje svinjskog mesa, pijenje alkohola, obilježavanje kršćanskih praznika, podizanje djece u neislamskom duhu, davanje nemuslimanskih imena itd., onda se takva osoba kada preseli ne može ukopati po propisima islama, jer mu nije pripadala, a to znači da se neće ukopati u muslimansko groblje.

U slučaju da se muslimanka odluči na život u ovakvoj (ništavnoj i grješnoj) vezi, u neislamskoj sredini, ali se ne dogodi ništa od spomenutog, tj. odbije crkveno vjenčanje, ne obilježava praznike svoga partnera kao svoje, zadrži osnovnu vezu sa svojom vjerom i propisima, kontakt sa svojom porodicom i obilježava islamske blagdane, poput Bajrama i sl., nastoji očuvati svoju pripadnost vjeri, iz toga se može zaključiti da ona nije potpuno napustila vjeru islam i ukoliko preseli, a uz to i njena porodica traži da bude opremljena po propisima islama i ukopana u muslimansko groblje, to će se i učiniti.

Dakle ona će se smatrati grješnicom kojoj se neće uskratiti ispraćaj sa ovoga svijeta koji je svojstven muslimanima, a kakav će njen status biti na budućem svijetu i koliku će kaznu imati za ono što je činila, o tome će odluku donijeti Uzvišeni Allah dž.š.

PITANJE: Da li muž prilikom razvoda braka smije uskratiti ženi pravo na starateljstvo nad maloljetnom djecom?

ODGOVOR: Prema propisima Šeriata, zasnovanim na njegovom osnovnim izvorima, Kur'anu i Sunnetu, prioritet u starateljstvu nad djecom, nakon razvoda braka njihovih roditelja, pripada majci, osim ukoliko ne postoji neki jasan, opravdavajući, argument koji joj to pravo uskraćuje.

Što se tiče uzrasta, ili starosne dobi djece, do koje majka polaže pravo prvenstva u starateljstvu, islamska ulema ima različite stavove. Hanefije smatraju da je to do navršene sedme godine za muško dijete, a devete za žensko, tako da u ovom periodu pravo prvenstva u starateljstvu ima majka.

Međutim, ona ovo svoje pravo može i izgubiti, a to će biti ukoliko ne bude ispunjavala određene uvjete starateljstva.

Od osnovnih uvjeta za majku djeteta jeste da se nakon razvoda ne udaje za drugog čovjeka, jer će joj udaja za drugog uskratiti pravo na starateljstvo. Poslanik a.s., odgovarajući ženi koja ga je upitala o ovoj temi, kaže: „Ti imaš prvenstvo u starateljstvu nad djetetom, sve dok se ne preudaš.“

Dakle, udajom za drugog čovjeka, majka djeteta gubi pravo starateljstva nad djetetom i to pravo prelazi na druge osobe, a prema sunnetu Poslanika a.s. to su ženske osobe, čija je pomoć i briga o djetetu u pomenutom uzrastu neophodna i teško može biti zamijenjena osobama muškog pola.

Nakon majke redoslijed osoba koje imaju pravo na starateljstvo nad djetetom je slijedeći: bijača po majci, bijača po ocu, sestra djeteta, sestra po majci, sestra po ocu, kćerke sestara, tetke, hale itd.

Da bi pomenute osobe mogle preuzeti na sebe starateljstvo nad djetetom, potrebno je da ispunjavaju predviđene uslove. Osnovni uvjet jeste da je osoba umno zrela i zdrava, te da je pripadnik islama. Dakle ukoliko majka djeteta nije muslimanka, a njegov otac je musliman, pravo na starateljstvo pripada ženskim članovima rodbine po ocu koji su muslimani. Uslov je također i da je osoba povjerljiva i moralna, jer se dijete ne može povjeriti osobi koja je nepovjerljiva, odnosno osobi koja ne vodi brigu o svom ponašanju i doprinosi propadanju onoga što joj se prepusti da vodi brigu o njemu, kao ni osobi koja je nemoralna.

Što se tiče troškova potrebnih za ishranu i izdržavanje djeteta u periodu dok je ono kod majke ili neke druge od pomenutih ženskih osoba, oni spadaju na oca. To znači da je otac dužan obezbijediti potrebna sredstva za ishranu i odijevanje djeteta, kao i neophodnu njegu ili neke druge njegove potrebe.

Nakon isteka perioda starateljstva, to jest sedam godina za muško, odnosno devet godina za žensko dijete, dijete će pripasti onom roditelju za kojeg se pretpostavlja da će djetetu kod njega biti bolje, to jest koji će mu pružiti više u odnosu na drugog roditelja u pogledu vjere, odgoja, obrazovanja, života, itd. U periodu starateljstva, ali i posle njegovog isteka, oba roditelja imaju pravo viđanja i sastajanja sa djetetom i to druga strana ne smije bez opravdanog razloga osporavati.

Glas islama 357, R: Pitanja i odgovori, A: Dr. Rešad-ef. Plojović