Vrijednost salavata kroz stvarna iskustva

Salavat je razgovor duše. To je dova obasjana svjetlom. To je veza s Poslanikom koji te voli i s Allahom koji zna tvoje suze i tvoje nade. I kad god ti bude teško, samo donesi salavat. Kad ti bude lijepo,  tada donesi salavat. Kad nešto trebaš, donesi salavat. Kad ne znaš više šta da radiš i misliš da nema rješenja i tada donesi salavat.

U vremenu u kojem se ljudi sve više guše u brigama, neizvjesnosti i svakodnevnoj utrci, mnogi zaborave da je u islamu ostavljen lijek koji ne traži ni recept ni apoteku – salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On nije samo ibadet, već izvor nevjerovatnih promjena, olakšanja i unutrašnjeg mira za onoga ko ga iskreno i ustrajno prakticira.

Ovo nisu teorije ni puko ponavljanje poznatih hadisa. Ovo su živa svjedočanstva ljudi, običnih vjernika koji su doživjeli čudesne preokrete u životu nakon što su se uhvatili za ovu zaboravljenu praksu – da svakodnevno, svjesno i s ljubavlju uče salavate.

U nastavku slijede njihove priče. Iskrene, lične i moćne. Možda se pronađeš u nekoj od njih. A možda te bar jedna natjera da uzmeš tespih i izgovoriš: Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammed i da se promjena u tvom životu pokrene baš tim trenutkom.

„Nisam izgubio nadu… Salavat me vratio u život“

Zahvaljujem se Allahu, dželle šanuhu, na svakom dahu koji nam daruje. Salavat i selam neka su na našeg voljenog Poslanika, Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Draga braćo i sestre, često nismo ni svjesni kakve blagodati imamo u islamu, a posebno u zikru – spominjanju Allaha. Ja sam to osjetio na svojoj koži. Želim s vama podijeliti priču koja mi je promijenila život, kako bi bila pouka, poticaj i podsjetnik na Allahovu milost.

Imao sam 33 godine. Bio sam zdrav, snažan, sportista. Profesionalno sam trenirao karate, a vožnja bicikla mi je bila svakodnevnica i zadovoljstvo. Tog 16. maja, kao i svaki drugi radni dan, zarađivao sam halal hljeb. Iznenada, bez ikakvog upozorenja, osjetio sam vrtoglavicu, nedostatak daha… Sve se dogodilo munjevito. Kolege su odmah pozvale hitnu pomoć. Stigla je nevjerovatno brzo.

U vozilu hitne pomoći nastala je borba za moj život. Srce je kucalo 280 otkucaja u minuti. Osjećaj je bio kao da sam u paklu. Nakon pola sata iscrpljujuće borbe, stigli smo u bolnicu gdje su ustanovili da mi srce radi sa svega 22% kapaciteta. Ljekari nisu znali šta da rade, a ja sam bio na ivici života i smrti.

Ležao sam dva mjeseca u bolnici dok se stanje nije stabiliziralo. Planirali su operaciju, ali su mi morali ugraditi pacemaker dok sam bio budan – rizik koji sam prihvatio uzdajući se u Allaha, jer On me nikada nije zaboravio, iako sam ja Njega često zanemarivao.

Elhamdulillah, operacija je prošla uspješno. Ugrađen je pacemaker s tri elektrode i sondama direktno u srce. Ali ni tada srce nije radilo kako treba. Zatražio sam da me puste kući, makar na kratko, da vidim svoju djecu, porodicu…, jer Allah zna hoću li ih više ikada zagrliti.

Nakon nekog vremena, pozvali su me na rehabilitaciju u banju. Bicikl, koji sam prije vozio satima, tada nisam mogao voziti ni 30 sekundi. Prvih 10 dana nisam smio izlaziti iz sobe. Tih dana osluškivao sam tišinu i svoju dušu. Jedne večeri, u dubokoj tišini, osjetio sam snažan unutrašnji poziv: „Uči salavate, o Allaudine, tri puta…“ Duboko sam udahnuo i rekao: „Gospodaru moj, nikada nisam izgubio nadu u Tebe. Ti znaš moje grijehe, ali znaš i moje srce. Oprosti mi, pomozi mi. Nikada me nisi ostavio praznih ruku kada sam Te iskreno molio.“

Stavio sam ruku na srce i počeo učiti salavate, svaki dan po 10.000, ponekad i više. Nakon sedam dana doživio sam nešto što se ne može riječima opisati. Bio sam budan, ali kao da sam sanjao, vidio sam svjetlost kako mi dolazi u susret, sabijajući se u malu loptu koja je direktno ušla u moje srce. Ustao sam s uzvikom šehadeta, a toplina koja se proširila mojim tijelom bila je neopisiva. Mislio sam da mi je to kraj, a Allah mi je dao novi početak.

Još tri dana nastavio sam s učenjem salavata. Na desetom danu, kada su me odveli na kontrolu, uslijedilo je nešto što niko nije očekivao. Kada su ljekari vidjeli nalaze, tehničarka je počela vikati i dozivati kolege. Ubrzo je soba bila puna. Svi su u čudu gledali u ekran, a onda povikali: „Ovo je nemoguće! Srce mu radi 45% bez aparata!“

Suze, dodiri po licu, čestitke…, a ja sam samo podigao ruke i zahvalio se Allahu, Jedinom.

Zato, draga braćo i sestre, salavat je najjače oružje vjernika, za zdravog i za bolesnog. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je vrijednosti salavata. Ja sam ih osjetio doslovno u svome tijelu i u svome srcu.

Od tada ne prođe dan da ne proučim barem 1.000-2.000 salavata, a često i više, u zavisnosti od obaveza. Salavat je lijek i hrana za tijelo. Učite dok ste zdravi. Učite kada ste u teškoći. Učite da biste zahvalili. Jer Allah je Onaj koji daje. A salavat otvara vrata koje nijedan ključ ne može.

„Salavat je moja čarobna lampica“ – ispovijest djevojke kojoj se dove ostvaruju

Jedna sestra kaže: „Reći ću vam jednu tajnu… Recite svojim pratiocima da sam nekada bila očajna djevojka – bez nade, bez cilja. A danas, zahvaljujući znanju koje sam stekla o vrijednosti salavata na voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postala sam djevojka čije se dove primaju, u svemu.“

Kaže: „Ne prođe dova koju uputim Allahu, a da se ne ostvari – nekada brže, nekada sporije, ali uvijek se desi. Kao da u rukama imam čarobnu lampu. Kada god nešto poželim, uzmem svoj tespih, počnem donositi salavate i želja se ostvari, Allahovom dozvolom.

– Bila sam daleko od vjere, pa me Allah uputio.

– Kasnila sam s udajom, pa mi je Allah poslao onoga s kim sam sretna.

– Jednog dana mi se pokvario telefon, proučila sam salavate s nijetom da mi Allah podari bolji i nakon nekoliko dana sestra mi poklanja novi, bolji telefon. Nisam to očekivala, ali srca su u Allahovoj ruci.

– Kada god mi zatreba novac, stigne mi s mjesta koje nisam mogla ni zamisliti.

– Čak i porodične probleme rješavam za kratko vrijeme, sve zahvaljujući salavatima.

Petak mi je postao najsretniji dan u sedmici, jer tada najviše učim salavate. Toliko toga bih mogla ispričati, zadivili biste se. Ljudi kažu da sam postala ”uslišana u dovama”. A ja kažem da nije to ništa čudno. Salavat je stvarno čudo. Samo što mnogi ne vjeruju u to, pa ostaju nesretni.“

„Salavat je čarobna lampica za onog ko vjeruje. Učite salavate i dovite za mene, a ja ću doviti za vas.“

Čudesna priča mog prijatelja u Medini

Jedan moj prijatelj, Asim, bio je tehničar za klime u Egiptu. Bio je vjernik, nosio je bradu i zbog toga je doživljavao maltretiranja na poslu. Jednog dana slušao je predavanje o vrijednosti salavata i hadisu u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ubejju ibn Ka’bu: „Ako mi posvetiš svu svoju dovu, Allah će ti otkloniti brige i oprostiti ti grijehe.“

Počeo je svakodnevno učiti salavate, po tri sata dnevno, dok je sjedio u kancelariji i čekao kvarove. Nakon izvjesnog vremena zazvonio mu je telefon, broj iz Saudije. Javio se, a glas na telefonu pita:
– Jesi li ti tehničar za klime?

– Jesam.

– Želim da radiš kod mene u Saudiji.

Kasnije, kada je stigao u Saudiju, saznao je da mu je poslodavac pronašao broj s naljepnice na klimi u stanu koji je iznajmio prije tri godine. Poslodavac je rekao: „Svi ostali će biti raspoređeni po različitim gradovima, ali ti, zbog tvoje ljubavi i salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ostat ćeš da radiš pored džamije Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini.“

Priče običnih ljudi, ali sa neobičnim rezultatima

– Jedan momak u banci proučio je naglas salavat tokom velikog stresa. Svi su zašutjeli, a mušterija pred njim ga je počeo učiti bez prestanka. Nakon što mu je rekao svoju priču, dodao je: „Zbog salavata, Allah mi je otplatio dug od 200.000 funti i otvorio vrata posla koja nikada nisam očekivao.“

– Druga sestra kaže: „Svaki put kad mi je teško učim salavate. Zatražila sam posao – dobila sam dva. Poželjela sam auto i nakon što sam učila salavate od četvrtka do akšama u petak, brat me nazvao i rekao da mi je auto stigao.“

– Treća kaže: „Jedne noći učila sam 1.000 salavata i zaspala. Te noći desio se požar u stanu pored našeg. Cijeli stan je izgorio. Naš stan je ostao netaknut. Ljudi su bježali na ulicu, a mi smo preživjeli. I svi znamo da je to bio nur salavata.“

Prema tome, salavat na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nije samo ibadet – on je lijek, zaštita, olakšanje, otklon brige, otvaranje zatvorenih vrata, smiraj duše i čudo onima koji ga istinski prakticiraju. Onome ko ga istinski vjeruje i često ga izgovara otvara se ono što nijedna veza, snaga ili diploma ne mogu otvoriti.

Znaš, nekada ti život sve zatvori. Zdravlje ode. Ljudi te zaborave. Nemaš posla, para, mira… i misliš da je gotovo. Ali onda se sjetiš salavata. Sjetiš se Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I samo počneš, tiho, iskreno, srčano: Allahumme salli ala Muhammed…

I vidiš kako se stvari mijenjaju. Malo po malo. Dan po dan. Srce ti omekša, misli se razbistre, vrata ti se otvaraju s mjesta odakle nisi ni sanjao. To nije bajka. To je stvarnost mnogih koji su osjetili kako salavat donosi čudo.

Salavat je razgovor duše. To je dova obasjana svjetlom. To je veza s Poslanikom koji te voli i s Allahom koji zna tvoje suze i tvoje nade. I kada god ti bude teško – samo donesi salavat. Kada ti bude lijepo – tada donesi salavat. Kad nešto trebaš – donesi salavat. Kad ne znaš više šta da radiš i misliš da nema rješenja i tada donesi salavat. Jer ono što ne može riješiti veza, novac, snaga ni diploma, može riješiti iskren salavat. Probaj, pa ćeš i ti imati svoju priču.

Glas islama 357, R: Hadis , A: Edin Redžepović