Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (25. dio)

Rugao se, pa iskusio siromaštvo nakon 40 godina

Kada je čuveni pobožnjak Ibn Sirin spao na najniži stepen siromaštva, upitali su ga kako mu se to dogodilo? Kazao je: “Iščekivao sam propast 40 godina jer sam se siromahu narugao, rekavši mu: – Fukaro!”

Deset temelja pobožnosti

Ahmed ibn Husein el-Džeriri, rahimehullah, je rekao: “Gnostici (arifi – nosioci spoznaje) kazali su kako se pobožnost temelji na deset temelja: pet ih je u javnom, a pet u skrivenom diskursu.

Pojavni temelji pobožnosti su: istinoljubivost, darežljivost u pogledu imetka, poniznost, ne uznemiravati nikoga i tolerancija spram tuđih uznemiravanja.

U skrivenim temeljima su: radost pri spoznaji Uzvišenog Allaha, strah od lišenosti Njegove blizine, nada u dosezanje Njegove blizine, pokajanje za učinjene grijehe i stid od Gospodara svjetova.” (Gercek Tasavvuf)

Razlika u zaključku vjernika i munafika

Vjernik čini najbolja djela, ali se najviše boji (da mu djela neće biti primljena). Kad bi potrošio brdo bogatstva (u dobrotvorne svrhe), ne bi bio siguran (u nagradu) dok je ne vidi. Što je pravedniji i pobožniji, to se više boji. Licemjer kaže: ”Ima mnogo ljudi koji su gori od mene, bit će mi oprošteno jer se toga ne bojim.” Tako on čini nevaljala i loša djela, a ipak gaji neutemeljene nade u Allahovu dž.š. milost.

Čuditi se je trojici

Od El-Asme'ije bilježi se kazivanje: “Čudit se je čovjeku o kojem se govori dobro, a on nije dobar kao što se priča i zadovoljan bude tim govorom!? Još više je čuditi se onome o kom se govori loše, a jeste takav kao što se govori, pa mu bude krivo i ljuti se!? Ono što je za najviše čuđenje jeste čovjek koji potvara lošim ljude uz pretpostavke i sumnje, a sebe opravdava da ispravno postupa!?” Najuzvišenija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji načina vjerovanja u Njega. Što se više širi vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje: “Vrijednost alima u odnosu na pobožnjaka jeste kao vrijednost punog Mjeseca u odnosu na zvijezde.”

Doživljaj smrti

Hasan el-Basri spominje predaju u kojoj stoji: “Jedan pobožan čovjek u snu je vidio svog prijatelja koji je preselio na Ahiret i pitao ga je kako je osjetio i doživio smrt? On mu je odgovorio: – Bilo je teško i bolno! Tako mi Allaha, smrt je teža od kuhanja u loncu sa ključalom vodom i gora od rezanja živog tijela željeznom pilom. Prišao mi je Melek smrti i nije odustao od mene dok iz svakog dijela mog tijela nije iščupao dušu. Da sam varen u ključalom loncu sedamdeset puta, bilo bi mi lakše.”

Počast hrabrosti i pobožnosti šejha Šamila Dagestanija

Ahmed el-Rifa'i, čuveni alim svog vremena, napisao je epitaf na kamenoj ploči imamu Šamilu Dagestaniju, čuvenom vođi otpora protiv Rusa. Na epitafu je pisalo: “Muršid koji se borio na Allahovom putu preko 25 godina, imam koji je slijedio put Istine, alim i vođa muslimana, šejh Šamil iz Dagestana. Neka Allah uzvisi njegovu dušu i umnoži njegova dobra djela.”

Imam Šamil preselio je u Medini el-Munevveri. Njegova dženaza bila je istinski događaj, a imamovo tijelo ukopano je u znamenitom mezarju Džennet-i beki'a, u kojem su ukopani mnogi ashabi i Poslanikova, alejhi selam, porodica. Mezar Imama Šamila je pored mezara Poslanikovog amidže hazreti Abbasa, radijallahu anhu.

Halifa el-Musta'sim okrenut dunjaluku zanemario pobožan i bogobojazan život

Devetog saffera 656. h.g. (14. februara 1258. god.) mongolski osvajač Hulagukan je sa svojom osvajačkom vojskom ušao u Bagdad, pobivši mnogu ulemu, pobožnjake, trgovce, kadije, naredivši da abasijskog halifu El-Musta’sima ostave živog kako bi mu otkrio mjesta gdje krije svoje blago. El-Musta’sim je odveo Hulagukana i pokazao mu skrovišta zlata, srebra i raznih dragocjenosti, unutar i izvan svojih palača, uključujući i zamrznutu rijeku od zlata, za koju niko nije znao osim njega. Ono što su abasijske halife skupljale nekoliko stoljeća Hulagukan je odnio u jednoj noći. Hulagukan mu je tada rekao: “Da si podijelio ovo bogatstvo svojim vojnicima, oni bi te zaštitili od mene!”

El-Musta'simu nije bilo žao blaga, već kada je Hulagukan počeo zagledati prelijepe njegove robinje, njih 700 i još 1.000 sluškinja, obratio mu se molećivo: “Smiluj se mojim ženama koje nisu vidjele ni Sunce ni Mjesec.”

Hulagukan se nasmijao njegovim čemernim riječima i naredio da ga stave u vreću od jute i udaraju nogama dok nije umro. Tako je i bilo.

Dokaži mi da je istina to što govoriš

Jedna hudovica nije mogla plaćati svoj boravak u kući u kojoj je stanovala sa svojim kćerkama, pa je odselila u mjesto gdje je niko ne poznaje. Sklonila se u ruševnu džamiju i tu ostavila djecu, a potom po selu tražila hranu. Susrela je jednog bogatog pobožnog starog čovjeka i objašnjavala mu da je samohrana majka koja je svoje kćerke ostavila gladne u ruševnoj džamiji i molila ga da joj pomogne. On joj je rekao: “Dokaži mi da je istina to što govoriš.” Ona je krenu dalje. Potom je srela drugog čovjeka i potužila mu se na svoje stanje, a on joj odmah posla svoju ženu da sa njom ode do džamije i dođe sa kćerkama u njegovu kuću. Nahranio ih je, odjenuo i namjestio im da ostanu i žive kod njega.

Onaj prvi čovjek, nazovi pobožnjak, noću je sanjao Sudnji dan. Ugledao je jedan divan dvorac sagrađen od zlatnih cigli, ukrašen draguljima i biserima. Upitao je: “Čiji je ovo dvorac?!” Bi mu rečeno: “Ovaj dvorac pripada čovjeku koji smatra da je samo Allah dostojan da mu se ibadet čini!” On reče: “Pa, ja sam takav!” Rečeno mu je: “Daj  dokaz da je istina to što govoriš, kao što si ti jučer tražio dokaz od jadne žene da su joj gladna djeca!”

Probudi se tužan i ode do one ruševne džamije da potraži ženu s djecom, ali je tamo ne nađe. Potom se poče raspitivati za nju i otkri da se nalazi kod jednog nemuslimana. Ode do njega i zamoli ga da mu preda ženu s djecom, kako bi se on o njima brinuo. Međutim, taj mu reče: “To se nikada neće desiti. One od sada žive u mojoj kući.” Ovaj mu ponudi hiljadu zlatnika, a on ponovo odbi i reče: “Ono zbog čega ti hoćeš da otkupiš ovo moje dobro djelo, preče je meni. Meni se sinoć u snu pojavio Allahov Poslanik, alejhi selam, pitao me: ‘Da li je ona siromašna žena sa kćerkama u tvojoj kući?’ Rekao sam mu: ‘Da, Allahov Poslaniče.’ On mi za to obeća džennetski dvorac. Kada je ova žena sinoć ušla u moju kuću, ona je i mene i sve moje ukućane uvela u islam.”

Onaj nazovi pobožnjak tužno reče: “I ja sam sanjao džennetski dvorac, pa mi je rečeno da on pripada čovjeku koji drži samo Allaha dostojim da se iskreno u ime Njegovo čini dobročinstvo!”

Rekao je Poslanik, alejhi selam: “Ja i staratelj jetima ćemo u Džennetu biti ovako”, pa je pokazao sastavljena dva prsta.

Kako ti ne dosadi samoća 

Pitali su nekog pobožnjaka: “Kako ti nije dosadno stalno biti sam?” On im odgovori: “Imam puno posla: treba mi istrenirati dva sokola i dva orla, umiriti dva zeca, obučiti zmiju, motivirati magarca i ukrotiti lava.”

Rekoše mu: “Mi ne vidimo nikakve životinje kod tebe!?”

Pobožnjak im kaza: “Mi nosimo rečene životinje u sebi. Dva sokola se bacaju na sve što vide, na dobro i na loše, na korisno i na štetno. Moram ih naučiti da razlikuju dobro od lošeg. To su moje oči. Dva orla kandžama kidaju i uništavaju sve čega se dotaknu. Moram ih naučiti da služe i pomažu, a ne da štete. To su moje ruke. Zečevi stalno skaču naprijed i nazad krijući se zbog straha. Moram ih umiriti i naučiti da se nose sa teškim situacijama, a ne da bježe od izazova. To su moje noge. Najteže je istrenirati zmiju. Iako je zatvorena u tijesan kavez, uvijek je spremna napasti svakoga u blizini. Moram je disciplinirati. To je moj jezik. Magarac, kao što znate, veoma je tvrdoglav, uvijek je umoran i ne želi raditi svoj posao i moram ga motivirati. To je moje tijelo. Konačno, moram ukrotiti i lava, koji želi biti kralj i vladati nad svima. Gord je, umišljen i misli da se cijeli svijet treba okretati oko njega. To je moj nefs (ego). Kao što vidite, imam puno posla!”

Glas islama 357, R: Duhovnost, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić