Obrazovna uloga hutbe petkom (4. dio)

Hatib mora posjedovati solidno znanje o Kur'anu, hadisima, islamskom pravu (fikh) i islamskoj etici. Samo kroz temeljno razumijevanje islamskih učenja hatib može pružiti ispravnu interpretaciju i primjenu.

 

Duhovne osobine hatiba

  1. Bogobojaznost (takva):Hatib mora biti svjestan Allahove prisutnosti u svakom trenutku, a posebno kada se obraća zajednici. Njegova svrha treba biti Allahovo zadovoljstvo, a ne lični interes ili želja za pohvalama. Hatib koji radi iskreno za Allaha zadobit će blagoslov u svom govoru i uticaju. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Zaista, Allah voli da, kada neko od vas radi neki posao, radi ga kako treba.“ Ovo uključuje i zadatak prenošenja poruke islama.
  2. Iskrenost (ihlas):Iskrenost u namjeri i djelima ključna je za uspjeh hatiba. Bez iskrenosti, čak i najljepše riječi mogu ostati bez učinka. Iskren hatib je onaj koji poziva ljude radi Allaha, a ne radi pohvala ili materijalnih dobitaka. Allah dž.š. u Kur'anu kaže: „A naređeno im je da samo Allaha obožavaju, iskreno Mu ispovijedajući vjeru. (El-Bejjine, 5)
  3. Duboko znanje o islamu:Hatib mora posjedovati solidno znanje o Kur'anu, hadisima, islamskom pravu (fikh) i islamskoj etici. Samo kroz temeljno razumijevanje islamskih učenja hatib može pružiti ispravnu interpretaciju i primjenu u današnjem kontekstu. Znanje ne samo da daje vjerodostojnost hatibu, već mu omogućuje da odgovori na izazove i pitanja koja se postavljaju pred zajednicu.
  4. Znanje o stanju muslimana i njihovim aktuelnim problemima:To je važno jer jedna od uloga hutbe (govora) jeste pomirenje među ljudima, rješavanje problema s kojima se društvo suočava, bilo da su u pitanju društveni ili porodični problemi, te nalaženje odgovarajućih rješenja za njih. Također, važno je ukazati na stanje muslimana i poteškoće s kojima se suočavaju, bilo da su to spletke neprijatelja poput ubijanja, progonstva i ugnjetavanja, te objasniti dužnost muslimana prema svojoj braći. Govornik treba podsticati bratstvo među muslimanima i ujedinjenje njihovih srca. Govornik je poput ljekara koji osluškuje tegobe pacijenta i nastoji pronaći odgovarajući lijek. Danas je društvu potreban uspješan govornik koji razumije potrebe zajednice i zna šta treba istaći ili našta upozoriti.
  5. Umjerenost i mudrost:Ljudi danas imaju potrebu za ovom osobinom koja povećava sklad među srcima i doprinosi jedinstvu riječi. Neki govornici se, pod uticajem entuzijazma prema određenoj temi, previše zanose i prelaze granice, vrijeđajući druge i napadajući ih metodama koje nemaju nikakve veze sa govorničkom vještinom. Štaviše, više štete nego što koriste. Pretjerivanje u rješavanju nekih pitanja odvodi govornika od cilja i oduzima značaj govoru, nanoseći štetu govorniku prije nego drugima. Zato govornik treba da vaga stvari pravedno i mudro, pazeći da izbjegne brzopletost i nepromišljenost.
  6. Odabir teme:Hatib treba da se potrudi u odabiru teme hutbe, prilagođavajući je stanju slušatelja, jer za svaku priliku postoji odgovarajuća riječ. Što je tema bolja i više odgovara potrebama ljudi, to će biti veća vjerovatnoća da će biti slušana i prihvaćena. Pri izboru teme hatib treba uzeti u obzir okolnosti vremena i mjesta, jer vremenske prilike zahtijevaju posebnu pažnju kako bi se razjasnilo šta je dozvoljeno, a šta nije. Prilikom odabira teme treba voditi računa o sljedećem:
  1. Da hutba odgovara stanju i sposobnostima slušatelja.
  2. Da hatib osjeti potrebe zajednice, prati njene okolnosti i stanje, prepoznaje probleme i mudro se obraća pitanjima tokom hutbe.
  3. Posvetiti određene hutbe pravnim propisima koje mnogi ljudi ne poznaju, kao što su sedžda zaborava, situacije u kojima se muktedija nalazi s imamom i savremene finansijske transakcije. Neki hatibi zanemaruju ovaj aspekt i previše govore o stanju islamskog svijeta. Obnavljanje tema hutbi poželjno je, jer to može zainteresirati slušatelje i unaprijediti njihovo znanje.
  4. Izbjegavati sve što može izazvati nesuglasice i razdor među muslimanima, čak i ako su namjere dobre, jer je sprječavanje štete važnije od postizanja koristi. Neki hatibi, pod uticajem strasti, dotaknu se tema koje uvrede pojedince ili grupe, skrećući hutbu u drugi pravac, što može postati sredstvo za poticanje podjele i traženje tuđih grešaka, umjesto da služi kao sredstvo za ujedinjenje i jačanje zajednice.
  5. Hutba treba da bude objektivna i ciljana, a hatib treba da izbjegava suvišne stilove, pretenciozno rimovanje, ukrašene riječi i loše formulacije, jer sve to slabi značaj hutbe u srcima slušatelja.
  6. Hutba treba biti napisana, jer to čuva njene elemente, čineći izraze fokusiranim, bez suvišnosti i predugih izlaganja, te treba da bude u okvirima uobičajenog vremena. Najbolje riječi su one koje su kratke i sažete. Ako hatib želi da improvizira bez pisanja – to je u redu, ali treba da ima dugogodišnje iskustvo u ovom području kako bi mogao kontrolirati izraze i vrijeme, jer su svaka predugačka izlaganja dosadna, a praksa nalaže skraćivanje hutbe u skladu s potrebama slušatelja.
  7. Poštovanje pravila veoma je važno, jer to povećava šanse da se hutba sluša i utiče na slušatelje. Također, to doprinosi većem isticanju hatiba i jača povjerenje ljudi u njega, jer ukazuje na njegovu širinu znanja, snagu izraza i pažnju prema jeziku, što je osobina koja nedostaje nekim hatibima danas.

Ovo su najvažnije osobine koje treba da ima džumanska hutba kako bi ispunila svrhu zbog koje je propisana, a to je opće dobro muslimana, daleko od ličnih strasti i interesa.

Dakle, petak je poseban dan u sedmici za muslimane, a hutba petkom je od izuzetne važnosti jer predstavlja priliku da se podsjeti na vjerske obaveze, moralne vrijednosti i društvene izazove. Hatib koji je elokventan, učen, bogobojazan i iskren može imati veliki uticaj na svoju zajednicu. Međutim, kako bi hutba postigla svoj cilj, potrebno je da hatib razvije i lične i duhovne osobine koje će ga učiniti vjerodostojnim prenosiocem poruke islama. Društvo treba cijeniti važnost ovog poziva i osigurati da ljudi koji stoje na minberima budu dostojni te odgovornosti.

 

Glas islama 358, R: Šerijat i pravo, A: Dr. Enver Gicić